Jeste li ikada obratili pažnju na to kako ljudi oko vas konzumiraju hranu ili na to kako vi jedete? Kada promatramo nekoga kako jede i kako se odnosi prema hrani, puno toga možemo saznati o toj osobi. Način na koji jedemo često je povezan s načinom na koji se odnosimo prema sebi na više razina, uključujući fizičku, emocionalnu i mentalnu dimenziju.
Važno je napomenuti da je odnos između prehrambenih navika i odnosa prema sebi kompleksan, a različiti ljudi mogu imati drukčije obrasce. Svjesnost o vlastitim navikama, emocionalnim vezama s hranom te usvajanje zdravih i održivih pristupa prehrani doprinose pozitivnom odnosu prema sebi.
Kvaliteta hrane koju unosimo ima izravan utjecaj na naše fizičko zdravlje. Briga o vlastitom tijelu putem pravilne prehrane izraz je poštovanja prema sebi. Hrana bogata hranjivim tvarima podržava opće dobrostanje. Prakticiranje mindful jedenja znači biti potpuno prisutan tijekom obroka. Uživanje u hrani s punom pažnjom omogućuje bolje razumijevanje vlastitih prehrambenih potreba, pomaže kontrolirati porcije i smanjuje emocionalno prejedanje. Ponekad se hrana koristi kao sredstvo za suočavanje s emocionalnim izazovima. Prepoznavanje ovog obrasca ukazuje na potrebu za razumijevanjem emocionalnih potreba i traženjem zdravijih načina suočavanje s emocijama.
Odnos prema vlastitom tijelu i izgledu često je povezan s prehrambenim navikama. Zdrav odnos prema hrani može pridonijeti jačanju samopouzdanja i samoprihvaćanja. Način na koji planiramo obroke i organiziramo prehrambene navike odražava našu razinu samodiscipline i sposobnost upravljanja vlastitim životom. Hranjenje sebe hranom koja nam prija i podržava naše dobrostanje može biti izraz dubljeg samopoštovanja i brige o vlastitom tijelu.
Hrana nas povezuje. Stvaramo odnos s njom od trenutka kada dođemo na svijet i majka nas pokuša dojiti. Tijekom života razvijamo svoje navike konzumiranja i odabira hrane. Sjećam se vremena kada sam jela stojeći, u hodu, brzo i iz lonca. Stalno sam nešto grickala onako usput, dok sam radila u pekari koja je bila u vlasništvu mojih roditelja, a živjela sam iznad nje, bilo mi je sasvim normalno zgrabiti nešto s kolica na kojima su bili poslagani proizvodi i prožvakati to putem do ureda. To je postala moja rutina jer si nisam dopustila sjesti i uživati u okusima, mirisima i teksturi. Nije mi bilo važno; nisam razmišljala o tome, nisam razmišljala o sebi. Moj fokus bio je na poslu, obavljanju hrpe zadataka i zadovoljenju tuđih potreba. Razvijala sam recepte, stvarala nove proizvode, a naglasak je bio usmjeren na kupce i njihove potrebe i želje. Uvijek prema van i uvijek prema drugima, nimalo mjesta nisam ostavila za sebe, a da toga nisam bila ni svjesna. Kako sam se odnosila prema hrani, tako sam se odnosila i prema sebi - to je nešto što možete naučiti o čovjeku kad vidite kako jede.
Moja sestra uvijek s pažnjom priprema svoju hranu. Uvijek prvo razmisli o tome što joj se jede, a zatim počinje s pripremom. Jede polako, žvače svaki zalogaj i njezin ručak traje. Ponekad osjetim nervozu jer moram ići negdje, dok je ona potpuno usmjerena i prisutna u svom obroku. To je njezino vrijeme, a ona je prisutna s hranom, njezinim mirisima, okusima i teksturama. Hrana je njezino sidro da bude u sadašnjem trenutku.
Potpuno drugačiji odnos prema hrani, a posljedično i prema sebi, ima moja prijateljica Iva ili bolje rečeno - imala je. Ona jede izuzetno brzo, halapljivo, ne žvače, kao da samo trpa hranu. Razgovarale smo o tome - kaže da se u javnosti trudi jesti sporije jer joj je neugodno, ali i dalje je najbrža. Svjesna je da je dio načina na koji jede navika iz škole gdje je bila prisiljena brzo jesti, a drugi dio dolazi iz toga što kaže da joj hrana nije važna. Za nju je hrana tu samo da nešto stavi u usta. I može pojesti sve, ne razmišlja o tome. Ne razmišlja o sebi, o tome što voli, što ne voli, što joj je potrebno. Uslijed životnih okolnosti došlo je vrijeme da počne razmišljati o sebi, o svom odnosu prema sebi. Kako se osjeća? Što joj se sviđa, a što ne? Postaje svjesna i počinje osvještavati malo po malo. Sada je, kako ona kaže, između dva svijeta - onog u kojem je nekad živjela i ovog novog koji joj se otvara. To često čujem i od svojih klijenata, a tako sam se sama nekada osjećala. Danas postoji toliko materijala i mogućnosti da sami sebi pomognemo. Trebamo to željeti, biti hrabri, i ne osuđivati se kada primijetimo neke stvari koje smo si do sada dopuštali.
Svjesno jedenje jedan je od alata. Pojam svjesnog jedenja najčešće se povezuje s dijetom i zdravom prehranom, ali svjesno jedenje zapravo je mindfulness meditacija. Mindfulness nam kroz niz praksi omogućava razvijati odnos sa sobom. Meditacija je vježbanje, a mindfulness vrsta vježbe koju radimo i možemo uklopiti u svakodnevne aktivnosti te dobiti specifične rezultate. Kada god razgovaram s ljudima o meditaciji i mindfulnessu, najčešći odgovor je: "Rado bih, ali nemam vremena.” Svjesno jedenje idealan je alat kada “nemamo vremena”. Svjesno jedenje pomaže nam u osobnom razvoju i upoznavanju sebe, te stvaranju bliskog, nježnog i podržavajućeg odnosa sa samim sobom.
Pojam mindfulnessa sveprisutan je, ali ga teško pojašnjavamo. Za mindfulness ne postoji jedna univerzalna definicija. Ona koja je meni najviše legla i koju koristim kada pojašnjavam mindfulness je ona koju potpisuje Jon Kabat-Zinna - prema njemu mindfulness je svjesno usmjeravanje pažnje na trenutak, s posebnim naglaskom na neprosuđivanju.
Vježba za svjesno jedenje
Svjesno jedenje, ili mindfulness pristup prehrani, može biti koristan alat za povećanje pažnje prema sebi. Evo jednostavne vježbe svjesnog jedenja koju možete isprobati, a traje samo nekoliko minuta.
Prilikom sljedećeg obroka
- Sjednite udobno za stol ili na mirnom mjestu bez ometanja.
Promatranje hrane
- Gledajte hranu pred sobom. Primijetite boje, oblike i teksture. Razmislite o načinu na koji je pripremljena.
Opažanje mirisa
- Pomirišite hranu. Osvijestite mirise i pokušajte prepoznati različite arome.
Dodir hrane
- Dotaknite hranu rukama ili priborom koji koristite. Osvijestite teksturu i temperaturu.
Usredotočenost na žvakanje
- Uzmite prvi zalogaj, ali nemojte odmah progutati. Osjetite okus hrane, žvačite polako i pokušajte prepoznati sve sastojke.
Svjesno gutanje
- Kada odlučite progutati, pratite osjećaj gutanja. Osvijestite kako hrana putuje niz grlo.
Pauze između zalogaja
- Svaki put kad završite zalogaj, stavite pribor ili hranu na tanjur. Osvijestite trenutak prije nego što uzmete sljedeći zalogaj.
Prisutnost u trenutku
- Tijekom obroka, vraćajte svoju pažnju na okus, miris i teksturu hrane. Ako primijetite da vam misli lutaju, nježno ih usmjerite natrag na sadašnji trenutak.
Završetak s pažnjom
- Kada završite obrok, zahvalite na hrani koju ste imali i postanite svjesni kako se osjećate nakon jela.
Um će odlutati barem 100 puta, ali to je normalno i prirodno. Naboja je stvar da što više puta vraćamo um s predmeta vlastitog fokusa - u ovom primjeru hrane - to je vježba efikasnija i prikazuje neuroplastičnost na djelu.
Uživajte u svjesnom jedenju!
Ako želite saznati više o mindfulnessu, pridružite mi se na uvodnom satu 15.01. od 18.00 - 19.00 h - za prijavu pošaljite mail na adresu dubravka@dubravkafazlic.com