Zašto se prejedamo i kako tome stati na kraj

Suzy Wengel, autorica knjige „Skandinavska Sense dijeta“, muku je mučila s kilogramima još od kraja svoje osnovne škole. Kako sama kaže, nije se radilo samo o njihovu prevelikom broju, nego o konstantnoj promijeni koja je završavala u ekstremima.

Nekad previše, pa onda premalo (ili idealno, ali uz odricanje i čeličnu volju). U uvodu svoje knjige, autorica na prilično jeziv način opisuje kako izgleda život osobe koja se neprestano bori s pretilošću. Upečatljiv dio odnosi se na laganje i skrivanje, a neobično podsjeća na borbu s bilo kojom ovisnošću.

„Katkad bih kupila dvije vrećice karamela i prebacila sadržaj jedne vrećice u drugu tako da bi izgledalo kao da sam kupila samo jednu. Prejedanje je bilo tajna koje sam se duboko sramila.

Gledajući unatrag, pomalo je zastrašujuće da su te obmanjujuće taktike bile tako velik dio mojega života, premda sam u isto vrijeme bila u sretnoj vezi i do ušiju zaljubljena.“

Kako nemate kontrolu nad tijelom kad u svemu drugom imate?

Osobama koje imaju problema s težinom, autoričina ispovijed zvučat će itekako poznato. Negiranje stvarnosti bitan je čimbenik u cijeloj priči. No što učiniti kada je problem toliko jako uronjen u nesvjesno? Autorica je posegnula za zdravim razumom te se potrudila ukloniti pretjerivanja iz formule prehrane pokazujući nam svojim primjerom da se psihologija može zaobići korištenjem umjerenih metoda.

Odlučnost da prekine začarani krug došla joj je u trenutku kada je autorica uistinu shvatila dubinu pitanja koje joj je postavio jedan liječnik. „Liječnik me pitao kako to da nemam kontrolu nad svojim tijelom i svojom prehranom kad, kako se činilo, imam pod kontrolom sve druge vidove života. Pitanje me pogodilo kao grom.“

Načelo šake

Nakon što se zadubila u potragu za odgovorom na to pitanje, Suzy je prvo shvatila jednu stvar: da mora pronaći način kako će prepoznati osjećaj sitosti te na taj način izbjeći obroke koji nisu povezani s potrebom za hranom koja treba tijelu da bi bilo zdravo. Primjerice, ako ste nakon kvalitetnog obroka gladni već za sat vremena, to nije prava tjelesna glad.

Uz to, autorica se potrudila izbjeći mukotrpno brojanje kalorija te se odmaknuti od modela prehrane u kojem je nešto zdravo, a drugo opet nezdravo. I ovdje dolazimo do njezinih dvaju inovacija: načela šake i kutije za obroke. I tako je nastala Sense dijeta.

Načelo šake podrazumijeva da ne mijenjate u potpunosti prehrambene navike i namirnice koje inače jedete, nego da pojedete količinu hrane koju mjerite šakama. „Primjerice, kuhate li špagete bolonjez za cijelu obitelj, pojest ćete manje špageta i više umaka bolonjez nego što biste da niste na ovoj dijeti. Usto ćete u umak staviti mnogo više povrća i možda ga nadopuniti zelenom salatom.“

Način izlaganja ideja pravi je užitak za čitanje

To se načelo onda spaja s idejom kutije za obroke: „Sense kutije za obroke istodobno su i praktičan i mentalan alat koji će vam pomoći da lakše pratite svoje obroke. Svaka kutija predstavlja jedan obrok. Trebali biste zamisliti da svakoga dana na raspolaganju imate tri kutije za obroke i da se svaka od njih sastoji od četiri šake hrane.“

U jednom članku ne možemo ni približno pokriti sve detalje i objašnjenja koja je autorica navela u knjizi. Iako smo opisali o čemu se radi, u knjizi, koja je izvrsno i pregledno organizirana, pronaći ćete jasna objašnjenja i primjere obroka, detaljne modele kutija za obroke, pojašnjenje teškoća na koje biste mogli naići te rješenja istih u obliku pomoćnih obroka. Način izlaganja ideja je pravi užitak za čitanje te se temeljna ideja jednostavnosti i jasnoće očituje na svakoj stranici.

Ono što će mnogima biti posebno privlačno jest zdravorazumski pristup kojim se diči ova dijeta. I bez pretjerivanja, ova knjiga doista odiše nekom normalnošću i skromnošću, a to je svakako dodatna pomoć prilikom uspostavljanja sustava dugoročne optimalne težine i prehrane. (Egmont)