Moje najvažnije odluke nikada nisu bile novogodišnje. Ove godine tako se nekako poklopilo. Uvijek sam nešto drastično mijenjala tijekom godine i nimalo vezano uz neku od odluka donesenih u novogodišnjem žaru (doduše, kad sam prestala pušiti, to se poklopilo s tim razdobljem godine, ali sasvim slučajno).  

Fokusiranje na sebe

Najdrastičnija promjena u mojoj prehrani dogodila se tijekom proljeća. Sada, već godinama daleko od te odluke, mogu mnogo zrelije pogledati i prokomentirati taj događaj i što je on sve donio u moj život. Doista je bila velika sreća što sam sirovojedstvo otkrila u proljeće, uoči razdoblja obilja svježih sočnih plodova. Ta odluka stavila je mene u fokus. Prije sam imala brdo fokusa (ako se tako uopće može nazvati) – obitelj, posao, prijatelji. Odjednom sam u fokus došla ja. Osvještavanjem sebe i opažanjem suptilnih promjena, osvijestila sam i činjenicu da se moje potrebe ne moraju nužno poklapati s onim što je uvriježeno u mojoj okolini.

Naime, dok god sam imala fokus svugdje oko sebe, a ne u sebi, često sam jela previše, premalo, prehladno, prevruće, podgrijano, za ljubav domaćina i slično, a u biti sam bila nervoznija, deblja, neispavanija... Otkad sam osvijestila da bez brige o sebi i svojem zdravlju ne mogu potpuno uživati u šarenom svijetu oko sebe i svim dragim ljudima, počela sam tražiti načine kako sebe više njegovati, a da pri tome nikome ne kompliciram život. Reći koliko sam uspjela, ha, trebalo bi malo propitati i one koji me okružuju, no ja znam da se osjećam puno bolje i zadovoljnije otkad je tako.

Tri mjeseca bez mrve suhe hrane

Upravo obraćanjem pozornosti na to kako se osjećam intuicija me navela na istraživanje posta. To je rezultiralo time da sam postila 92 dana. Da, dobro ste pročitali, tri mjeseca bez ijedne mrve krute hrane – samo svježi sokovi od voća i povrća. Iskreno, moram priznati da ni u jednom trenutku nisam uzela kalendar i odlučila „od tog dana počinjem postiti“. To je bila stvar nadahnuća. Vjerojatno sam zato i mogla izdržati toliko dugo. No zanimljivo je da nakon toga neko vrijeme nisam mogla postiti.

Potpuno svjesna koliko dobrobiti post nosi sa sobom, nisam jednostavno mogla s radošću odraditi tu praksu. Naime, ja nisam zagovornik odluka koje donosimo jer je tako red, jer se na taj način uklapam u određenu sredinu ili nešto slično. Ja odluku moram osjetiti. Upravo to se i dogodilo ovih blagdana. U vrijeme kada se stolovi svijaju od obilja, ja sam postila. Puna dva tjedna. Ovaj put sam odlučila ići i korak dalje. Kritičnije sam promotrila naputke za juice feasting (tako se zove post od 92 dana koji su kreirali David Reinoshek i njegova supruga Katrina) te sam odlučila post prilagoditi sebi, a ne sebe pravilima posta. I osjećala sam se mnogo bolje.

Doista, ovaj moj posljednji post nije bio odluka – jer tko bi se mogao oduprijeti čarima „prasinca“ kada je sasvim normalno da svi jedemo malo previše! Ne, on je bio rezultat slušanja mog tijela, mojih potreba, želje da ovih blagdana malo više zaronim u sebe, a malo manje budem prisutna na onoj materijalnoj razini svega što smo navikli raditi tijekom tog razdoblja.

Ruku na srce, ja sam veliki hedonist (pitajte bilo kojeg astrologa da se to izvrsno uklapa u sliku mog horoskopskog znaka – Bika). No često mi padne na pamet da je onda svijet krcat Bikovima jer su mnogi ljudi koje znam hedonisti. I dok sam prije na tu karakteristiku gledala kao na negativnu, s vremenom, a osobito otkad se hranim jednom od najlakših prehrana koje su poznate čovjeku, shvatila sam da u hedonizmu nema ništa loše. Ako ne dopustite da vam šteti.

Doista ne vidim ništa loše u svojoj potrebi da budem sretna i zadovoljna, opuštena i smirena. Samim tim donositi odluke može biti vrhunski izazov. Gotovo svi ljudi koje znam donose odluke u kojima nešto žrtvuju, odriču se nečega, sve u svemu – odriču se zadovoljstva. Shvatila sam da sam se nekako prirodno odmaknula od takvog načina razmišljanja.

Pratiti svoj ritam

Odluka da postanem sirovojedac ni u jednom trenutku nije me unesrećila, učinila da se osjećam zakinuto. Pa, tako i tako sam se svakog trenutka mogla vratiti starom načinu prehrane! Ne, ja sam se odlučila usredotočiti na ono što dobivam takvom odlukom, osjećam li je, ispunjava li me. Takve odluke volim! Odluke u kojima mogu prepoznati korisnost. Takve odluke je lako poštovati i nositi kroz život.

Uz pomoć takvih odluka lakše je stvarati navike koje upražnjavam s veseljem, a ta dobra energija doista daje dodatnu kvalitetu svemu u što se uključi. To je i ono što učim polaznike svojih radionica. Važno je prepoznati što veseli svakog od nas pojedinačno i pratiti svoj ritam. To je odluka s kojom sam krenula i u ovu godinu.

Svježi sok na kojem sam proživjela post:
 4 naranče
1 limun
3-4 mrkve
1 l vode
Sve dobro izmiksati u blenderu i procijediti. Dodati 2 žlice meda i promiješati.
Dobar tek!