Pri dogovoru za temu ove kolumne u prvi su plan iskrsnule supernamirnice. Gotovo istog trenutka prisjetila sam se anegdote o američkom promotoru sirovojedstva, koji je te namirnice koristio na, recimo to tako, nepravilan način. Kako je to moguće kada govorimo o nečemu apsolutno korisnom za organizam? Demonstrirat će nam kakao i Kevin.

Više je (često) manje

Kevin Gianni jedan je od promotora sirovojedstva. Štoviše, jedan od iznimno aktivnih promotora koji pišu blog, osmišljavaju inicijative za one koji žele njegovu pomoć, odgovara na pitanja, istražuje, piše knjige. Sve u svemu, jedan vrlo proaktivan mladić. U jednom trenutku u njegovim se napisima počeo pojavljivati kakao kao jedan od glavnih zlikovaca. Još nedugo prije toga Kevin je zagovarao njegovu upotrebu u sirovom obliku zbog niza znanstveno dokazanih blagodati za sveukupno zdravlje. No kako bi rekli Englezi „plima se okrenula”. Gotovo godinu dana od svoje preobrazbe iz zagovornika u protivnika korištenja kakaa, Kevin je iznosio činjenice zašto kakao izbaciti s jelovnika. No nikada nije rekao kako je došao do tog zaključka.

Pretpostavljam da je stizalo sve više pitanja čitatelja i da su sva bila slična mojemu: „Zašto je promijenio mišljenje?” Kevin je na kraju to odlučio objasniti.
Uživajući u ispijanju kašastih sokova i eksperimentiranju receptima, Kevin je doista volio okus kakaa. To je bio jedan od onih okusa koji su mu davali osjećaj da nije baš toliko toga žrtvovao kada je s klasične sjevernoameričke prehrane prešao na sirovojedstvo. I onda su počeli problemi.

Drhtanje ruku, lupanje srca, znojenje, anksioznost… Uobičajena klinička slika predoziranja kofeinom. Kako je moglo do toga doći kada se Kevin oprostio od kave prije toliko godina? Pomnim pregledom svojih sirovojedskih navika odlučio je apstinirati od kakaa u svojim receptima. I to se pokazalo kao dobra odluka. Tako je jedna od najhvaljenijih supernamirnica postala nepoželjna na Kevinovu jelovniku.

Iako postoje struje u sirovojedstvu koje na kakao gledaju kao na visokotoksičnu namirnicu, znatno je više onih koji ga koriste i nikada ne osjete simptome koje je doživio Kevin. Možda tajna leži u tome da je Kevin kakao konzumirao svakodnevno, u nekoliko kašastih sokova, pa je njegova potrošnja kakaa bila otprilike pet žlica te superhrane na dana. Dakle, pet žlica svakoga dana tijekom duljeg razdoblja. Umjesto rezistencije, njegovo je tijelo reagiralo panikom.

Oprezno s preporukama

Druga anegdota dogodila se meni. U trgovini zdrave hrane, u kojoj redovito kupujem, naišla sam na tri vrećice mesquitea sniženog gotovo 70 posto. Budući da je riječ o prahu sušenih plodova, zabrinjavalo me to što je rok trajanja još samo šest mjeseci… Potrošit ću. Tim više što je mesquite jedna od onih supernamirnica koje jednostavno obožavam. Pitala sam prodavačicu koji je razlog tako velikom sniženju. Objasnila je da su kupci zaključili da je preskupo koristiti mesquite kao zamjenu za šećer. Ostala sam zapanjena. „Zašto bi koristili mesquite kao zamjenu za šećer?“ Prodavačica je odgovorila da je distributer ponudio takav opis upotrebe te superhrane.

Istina je da u tom slučaju ni ja ne bih kupovala mesquite – nisam ni ja baš spremna odvajati skoro 100 kuna za 300 grama proizvoda koji bi koristila mjereći ga na desetke ili stotine grama po receptu. Odluka je bila jasna – kupila sam sve tri vrećice za cijenu jedne.

Kvaka 22 leži u tome da su i kakao i mesquite supernamirnice. Moguće ih je usporediti sa sredstvima za čišćenje u koncentratu. Svaka domaćica zna da će pomnije odmjeriti koncentrat nego uobičajenu koncentraciju sredstva. Jednako tako, upotrijebit će ga znatno manje. Ako smo tako pažljivi kada je riječ o rublju, posuđu, podu, zašto odbijamo bolje promisliti kada je riječ o jedinom tijelu koje nam je namijenjeno u ovom postojanju?

Koncentrirani oblik

Supernamirnice su klasificirane kao super upravo zato što sadrže određene nutrijente u znatno koncentriranijem obliku nego što je to u prirodi uobičajeno. Moje je iskustvo da upravo zbog toga treba biti vrlo oprezan. Supernamirnice nisu i ne mogu biti temelj prehrane. Nije preporučljivo da se uzimaju u većim količinama tijekom duljeg razdoblja. Osim toga, jeste li primijetili da su supernamirnice uglavnom podrijetlom iz egzotičnih i dalekih krajeva? To se baš i ne uklapa u sliku sirovojedstva kao ekološki osviještenog načina prehrane.

Zrno mudrosti

Kao i sa svime u životu, i ovoj je temi potrebno pristupiti sa zrnom mudrosti. Prije kupnje supernamirnice promislite koliko će vam koristiti i je li vam uopće potrebna, ma koliko vas uvjeravali da bez nje ne možete preživjeti. Imajte na umu da je vrlo često riječ o namirnicama u sušenom obliku te da imaju dug rok trajanja, što znači da se možete opustiti jer ne morate sve potrošiti u jednom mahu. Dobro promislite kako ćete i što koristiti. Istražite i proučite interakciju nutrijenata između više supernamirnica, ako planirate koristiti više vrsta u svojoj prehrani.

Proučite preporučene količine i preporučeni rok uporabe. Ponekad je vrlo mudro uzeti predah kod duljega korištenja određenog preparata. Uvijek promislite pa tek onda kupujte. I ne zaboravite da je tržište supernamirnica, koliko god one korisne bile, još uvijek tržište – igralište namijenjeno stvaranju profita. Uvijek volim sama istražiti kako nešto koristiti, a preporuke na ambalaži doživljavam upravo tako – kao preporuke.

I za kraj, ako vas je tijekom čitanja zaintrigiralo kako ja koristim mesquite u svojim receptima, odgovor je – nikada više od jedne žličice po receptu, i to zbog posebne, orašaste arome. I to u slučaju da je recept namijenjen za barem četiri osobe, kao što je ovaj.

Punjene čokoladne datulje

12 većih datulja
1/2 šalice sirovog marcipana
2 žlice kakao maslaca
1 žlica kakaa u prahu
1/2 žličice praha mace
1/2 žlice praha mesquitea

Otopite kakao maslac i u njega umiješajte kakao u prahu, prah mace i mesquitea. Datuljama izvadite košticu, ako je imaju, pritom pazeći da plodu očuvate oblik. Punite ih sirovim marcipanom. Zatim ih djelomično uronite u smjesu kakaa i ostavite da glazura očvrsne.