Izravna kupnja od malih proizvođača
"Ekološka, organska proizvodnja hrane nije alternativna proizvodnja u odnosu na konvencionalnu, koja upotrebljava pesticide i herbicide, već je posve obrnuto. Većina ljudi organskoj proizvodnji još ne vjeruje, zazire od ‘alternativnog’, zaboravljajući na činjenicu da zapravo današnja konvencionalna poljoprivreda postoji samo sedamdesetak godina, a na organski se način hrana proizvodila stoljećima prije.
Ljudi su zaboravili da je konvencionalna proizvodnja zapravo alternativna, ne vjeruju da je organsko čovjeku prirođeno i za čovjeka bolje“, podsjeća nas na davno zaboravljeno Kristijan Soldo, koji koordinira SeLo Pri Ruci, jednu od sve brojnijih inicijativa kojima građani, zaobilazeći trgovinu kao posrednika, dolaze do malih ekoloških proizvođača i izravno od njih kupuju hranu.
Gotovo 15 dana u mjesecu radimo za hranu
„Ako od 30 dana u mjesecu, kaže hrvatska ekonomska računica, deset ili petnaest dana radimo samo za hranu, onda bismo svakako trebali razmišljati odakle ta hrana dolazi, tko ju je i kako proizveo“, zaključuje Soldo, sažimajući tako filozofiju sve popularnije kupovine hrane izravno od malih, ekoloških proizvođača.
Kako su cijene među malim ekološkim proizvođačima različite, pa kilogram jabuka stoji od pet do čak 15 kuna, cilj je inicijative pronaći jeftinije, a opet ekološke proizvođače. Udruženi u ovu inicijativu, pojašnjava Soldo, građani žele znati izvor hrane koju jedu, žele jesti lokalnu, sezonsku i prirodnu hranu, a istodobno podržati i na životu održati male i srednje lokalne proizvođače hrane koji ne upotrebljavaju agrokemikalije.
Eko-tržnica u Zagrebu
Udruga građana Vestigium od početka ove godine na Vrbanima u Zagrebu dvaput tjedno – srijedom od 17 do 19 i subotom od 10 do 12 sati – organizira eko-plac na kojem se može kupiti sezonske, ekološke proizvode od dvjestotinjak malih proizvođača. Kako pojašnjava Irena Borovina iz udruge, do ove su godine od njihovih proizvođača mogli kupovati samo članovi udruge, kojih je sada 80-ak, i to tako da proizvode nisu mogli birati, nego su kupovali tjedne sezonske košarice koje su slagali proizvođači.
Riječ je o certificiranim proizvođačima poput Zdenke Dodig iz Velike Gorice, koja im slaže voćne i povrtne košarice. Od ove godine vrata su otvorili i ostalima, pa se u prostorima udruge dvaput tjedno održava eko-plac na kojem se namirnice mogu birati, iako članovi i dalje mogu naručivati gotove košarice. Svi su njihovi dobavljači certificirani za ekološku proizvodnju, pa im, recimo, Alma Mihaljević iz Dalja šalje svoje eko-jabuke te najavljuje marelice i breskve, a Stanko Janković iz Kostajnice šalje im svoju ekološki uzgojenu heljdu.
Neformalnije od registriranih udruga djeluje inicijativa Grupa solidarne razmjene, kojoj se moguće pridružiti na www.grupasolidarnerazmjene.net. Putem nje članovi jedni druge upućuju na male proizvođače, s ekološkim certifikatom ili bez njega, s njima se povezuju i grupno nabavljaju ekološki proizvedenu hranu. Grupa se iz Zagreba proširila i na druge krajeve Hrvatske, a da bi netko postao njezin član, treba se povezati s najbližom lokalnom grupom i tako postati dijelom sustava u kojem svatko aktivno sudjeluje. Takvih je grupa za sada dvadesetak, od Istre i Slavonije do Dalmacije, i imaju tendenciju širenja.
Može li kupac, međutim, u takvoj trgovini biti posve siguran da kupuje organsko? Može, kažu naši sugovornici, no samo ako nije sklon slijepo vjerovati svome dobavljaču „zato što je on sa sela“, već ga i provjeriti crno na bijelo. Za početak, u Upisniku ekoloških proizvođača na stranicama Ministarstva poljoprivrede, www.mps.hr, treba provjeriti nalazi li se u njemu i proizvođač od kojeg kupujemo.
Obavezna provjera
Ako je tamo upisan, znači da ima certifikat za ekološku proizvodnju, koji se obnavlja svake godine ako su za to ispunjeni preduvjeti. Kako pojašnjava prof. dr. sc. Ivan Kisić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, dugogodišnji član Povjerenstva za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda pri Ministarstvu poljoprivrede, nadležna tijela, ukupno osam nadzornih stanica u Hrvatskoj, najmanje jednom godišnje, po mogućnosti nenajavljeno, posjećuju svakog od gotovo 2000 ekoloških proizvođača u Hrvatskoj. Tamo uzimaju uzorke tla i proizvoda te ih ispituju u za to ovlaštenim laboratorijima.
Ispunjava li proizvođač tražene kriterije, certifikat mu se produljuje, što znači da ga u bilo kojem trenutku može i mora pokazati kupcu koji to zatraži. Ako je riječ o voću i povrću, općenito nezapakiranim proizvodima, oni moraju imati deklaraciju na kojoj stoji koja je nadzorna stanica i kad potvrdila ekološki certifikat proizvođaču. Ako je proizvod zapakiran, na njemu mora stajati ekološki znak u obliku zvjezdanog lista.
Ne vjerujte naslijepo
„Inspekcija Ministarstva poljoprivrede, koje daje poticaje za ekološku proizvodnju, može točno procijeniti je li prinos određenog ekološkog proizvođača prevelik. Zna se koliki prinos u organskoj proizvodnji može biti na određenom broju hektara. Ako je prevelik, nešto nije u redu“, pojašnjava prof. Kisić. „Nemojte da vas zavara bakica na tržnici ili bilo koji drugi proizvođač samo zato što dolazi sa sela i tvrdi da je njegova hrana nešpricana, ekološka. Netko tko kod kuće ima vrt od desetak četvornih metara, sigurno nema što prodavati na tržnici svaki dan u godini! To bi bio prirodni fenomen, pogotovo ako se bavi organskom proizvodnjom, u kojoj su prinosi puno manji“, napominje.
Konvencionalni proizvođači, dodaje, ponekad su skloni falsificirati eko-oznaku na svojim proizvodima i zato ih treba provjeriti u Upisniku ekoloških proizvođača, odnosno pitati ih za certifikat.
Kriteriji eko-certifikata
Ekološki uzgojena hrana nije, kako potrošači često misle, sva hrana s malih obiteljskih gospodarstava, odnosno tradicionalno proizvedena hrana određenog kraja koju viđamo po sajmovima. To je hrana koja tijekom uzgoja, proizvodnje i obrade nije podvrgnuta tretiranju sintetskim pesticidima i herbicidima, kao ni drugim umjetnim kemijskim sredstvima.
Da bi dobila ekološki certifikat, hrana mora, prema standardima EU-a, sadržavati najmanje 95 posto ekoloških sastojaka, a preostalih najviše pet posto neorganskih sastojaka tretira se kao posljedica atmosferskog onečišćenja (kisele kiše, pesticidi doneseni vjetrom i slično). U ekološkoj poljoprivredi, napominje prof. Kisić, dopuštena je samo upotreba organskih gnojiva i zaštitnih sredstava na bazi sumpora.
Organski uzgoj i konvencionalno sjeme ne idu zajedno
Stručnjak za poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju Stipan Bilić također upozorava na male proizvođače bez certifikata koji, kako kaže, zbog većeg prinosa rado posegnu za pesticidima, ali ih, za razliku od konvencionalne proizvodnje, i pogrešno upotrebljavaju. Njihova crvljiva jabuka, kaže Bilić, nipošto ne mora biti rezultat organske, netretirane proizvodnje već, sasvim suprotno, produkt nestručno primijenjenih kemikalija.
„Teško je slijepo vjerovati proizvođaču koji nije certificiran. Osim, dakako, ako tu osobu zbilja dobro poznajete i možete joj vjerovati. No opet, i ja imam prijatelja koji mi tvrdi da u svom vrtu uzgaja organski, a jednako tako znam da kupuje konvencionalno dobiveno sjeme, omotano kemijskom opnom koja ga štiti od nametnika. Za pravo organsko sjeme, kakvo je uzgajala moja majka, treba puno upornosti i strpljenja, vremena“, zaključuje Bilić.
Godinama već na globalnoj razini traje rasprava o tome je li organski proizvedena hrana uopće bolja i zdravija od konvencionalno proizvedene i opravdava li time svoju cijenu, višu oko 30 posto. Konsenzusa među znanstvenicima, nažalost, još nema. Kako navodi nutricionistica Sandra Krstev Barać, sve je više znanstvenih dokaza da bi organska hrana uistinu mogla imati veću hranjivu vrijednost od one uzgojene konvencionalnim metodama.
„Prema radu objavljenom u časopisu Alternative Therapies 1998. godine, koji donosi pregled 34 studije koje su uspoređivale nutritivni sastav organske i konvencionalne hrane, analiza upućuje na veću kvalitetu bjelančevina, veći sadržaj vitamina C i većine minerala u organski proizvedenoj hrani. Na sličnom su tragu i studije najnovijeg datuma, koje sustavno otkrivaju veći sadržaj blagotvornih antioksidansa i vitamina C u organski uzgojenim namirnicama.
Ipak, daleko smo od toga da možemo bez sumnje tvrditi kako je organska hrana nutritivno superiornija jer ne manjka ni dokaza da nutritivno nema bitnih razlika između organske i konvencionalne hrane“, napominje nutricionistica. No uvažiti treba činjenicu da konvencionalno uzgojena hrana sadrži više sintetskih pesticida, herbicida, fungicida i ostalih kemikalija, zaključuje.
Hrana s dušom i srcem
Marijan Katalenić, voditelj Službe za zdravstvenu ispravnost hrane pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, napominje kako su istraživanja pokazala da organski proizvedena hrana nije nutritivno bogatija od konvencionalno proizvedene, a i pronađeni ostaci kemikalija također su podjednaki u organski proizvedenoj i konvencionalnoj hrani.
„Ipak, preporučujem hranu s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja je proizvedena za tržište, kontrolirana, i s poznatom ulaznom sirovinom. Osobni rad ljudi na tim gospodarstvima plus je koji treba uvažiti i on vjerojatno presudno utječe na one koji hranu kupuju od takvih gospodarstava. Ako ljudi žele hranu kupovati neposredno od malih proizvođača i imaju osjećaj da je ta hrana bolja i da na taj način pridonose svome zdravlju i zaštiti okoliša općenito, to je u redu. Takva je proizvodnja hrane proizvodnja s dušom i srcem, za razliku od konvencionalne“, zaključuje Katalenić.
