Hrana je slanija kad je kušamo nožem

Primjerice, hrana djeluje slanije ako je kušamo nožem nego kad nam je u ruci vilica, a jogurt postaje ukusniji kad ga konzumiramo bijelom plastičnom žlicom. Prema tom istraživanju, mozak donosi zaključke o hrani i prije no što ona stigne u usta.

„Orbitalni frontalni korteks, dio mozga između i iza očiju, zadužen je za odlučivanje o okusima“, objašnjava Charles Spence, britanski profesor eksperimentalne psihologije na Oxfordu. „Pri pogledu na omiljenu hranu (najčešće na slatko) aktivira se centralni dio korteksa koji nas potiče na iskušavanje, a ono što ne volimo (najčešće gorko) naginje perifernom dijelu korteksa, pridonoseći izbjegavanju takve hrane.“

Sklonost prema slatkom

Čini se da je takvo reagiranje na okuse urođeno jer ako bebi na jezik damo nešto gorko, ona će to nagonski ispljunuti, dok će slatko sa zadovoljstvom istraživati. „Urođena sklonost prema slatkom postoji iz evolucijskih razloga. To je hrana bogata energijom i osigurava nam potrebne kalorije, a gorka nas hrana instinktivno odbija jer može predstavljati otrov i potencijalno opasnu hranu“, objašnjava nutricionistkinja Karmen Matković Melki.

Dodaje kako su djeca prirodno sklonija slatkoj hrani. „Na nju se navikavaju od prvih dana putem majčinog mlijeka i prvih voćnih kašica, ali je potrebno, postupnim uvođenjem dohrane i gorkog povrća, navikavati dijete, ovisno o njegovoj dobi, i na druge okuse jer je to vrijeme kada se formira obrazac jedenja za cijeli život.“ Često ono s čime su nas hranili kao dvogodišnjake i koliko smo bili izbirljivi u djetinjstvu prenosimo i nastavljamo 20 ili 40 godina poslije.

Gorko - okus koji nas liječi