Povremeno u inbox dobivam pitanja vezana uz hranu i kuhanje i ona su mi često inspiracija za pisanje članaka i kolumne. Tako je bilo i s pitanjem koje mi je stiglo nekidan.
Zbog novonastale svjetske situacije i očekivanog drastičnog poskupljenja plina koje bi se uskoro moglo dogoditi, javila mi se gospođa koja razmišlja o zamjeni plinskog štednjaka indukcijskom pločom. Ustvari, nije joj trebala potvrda da je kuhanje na indukcijskoj ploči jeftinije od onoga na plin, jer to jest činjenica bez obzira na to što plin još nije ozbiljnije poskupio, nego ju je više zanimalo moje mišljenje o ta dva načina kuhanja - je li bolje kuhati na plin ili struju? Je li kuhanje na indukcijskoj ploči štetno za zdravlje?
Već sam u nekoliko navrata odgovarala na slična pitanja, no ovaj put sam zaista željela raščistiti i sebi i drugima prednosti i nedostatke postojećih vrsta ploča za kuhanje, ponuditi širu sliku svima koji obnavljaju kuhinju ili iz bilo kojeg razloga razmišljaju o promjeni jednog od najvažnijih i najviše korištenih kućanskih uređaja – štednjaka, tj. kuhinjske ploče.
Kuhanje na plin
Ako pitate bilo kojeg chefa, kuhanje na plin je jedini i najbolji izbor za profesionalne kuhinje, a prava vatra je alfa i omega u restoranskom pripremanju hrane. I zaista, u svim kuhinjama u kojima sam radila, od hotelskih do vrhunski opremljenih prestižnih kuhinja na kruzerima, sve su bile opremljene masivnim plamenicima.
Čini se da je pritom najvažnije što kuhar ima potpunu kontrolu nad jačinom vatre i može u sekundi regulirati plamen. Drugi je važan razlog poseban okus nekih jela kojemu pridonosi vatra, jer prilikom pripreme na jakoj vatri (npr. u woku) mala količina dima dolazi u doticaj s hranom i dodaje finu aromu dimljenog, a to je nemoguće postići bez vatre.
Za kuhanje u kućanstvu prednost je plina što ne ovisite o struji i mogućim prekidima u opskrbi, no toliko mi se puta dogodilo da usred kuhanja nestane plina… Iz tog mi je razloga žao što sam pri kupnji kuhinjske ploče inzistirala na četiri plamenika, od kojih najčešće koristim dva, rijetko tri. Praktičnije bi bilo da sam bila fleksibilnija i izišla iz chefovskog načina razmišljanja te se odlučila za kombiniranu ploču s, primjerice, tri plamenika i jednom strujnom (najbolje indukcijskom) pločom - i dalje bih imala sve prednosti vatre s rezervom na struju kada mi nestane plina.
Nedostatak plina o kojem se donedavno nije mnogo govorilo jest što se izgaranje događa usred kuhinje te dolazi do ispuštanja ugljičnog monoksida, dušikovog dioksida i formaldehida od kojih je najproblematičniji dušikov dioksid (NO2), toksični plin koji i u niskim koncentracijama može izazvati dišne probleme ukućana koji, recimo, imaju astmu.
Ovi podaci vas ne trebaju plašiti jer se negativan utjecaj zagađivača neutralizira dobrom napom i čestim provjetravanjem kuhinje tijekom i nakon kuhanja. No ako živite u prostoru bez nape, najbolje bi ipak bilo plinski štednjak zamijeniti onim na struju.
Kuhanje na struju
Prva prednost strujnih štednjaka i ploča jest niska cijena. No to je slučaj samo s klasičnim strujnim kolutovima koji imaju jedan veliki nedostatak - vrlo je teško regulirati jačinu struje pa bih ovu opciju odabrala samo kao neizbježnu, ako baš nemam nikakav drugi izbor u tom trenutku. Ove se ploče sporo zagrijavaju i još sporije hlade, pa lonce često morate maknuti s štednjaka dok se ploča ne ohladi na odabranu jačinu ako želite da jelo ne zagori. Zbog sporog hlađenja ne mogu se čistiti čim nešto pokipi nego tek kad se potpuno ohlade, što znači puno ribanja zagorenih i osušenih ostataka hrane.
Nešto elegantnija opcija su staklokeramičke strujne ploče koje se brže zagrijavaju i hlade od klasičnih ploča pa ih je lakše čistiti, ali i dalje nemaju mogućnost regulacije koja bi bila idealna za malo sofisticiraniju pripremu.
Definitivno najbolji izbor od svih dostupnih strujnih ploča one su indukcijske. No one su i najskuplje. Zbog visoke učinkovitosti ovom ćete pločom dugoročno potrošiti znatno manje struje jer se ne zagrijava sama ploča nego se stvara elektromagnetsko polje koje se aktivira kad lonac dodirne upaljenu ploču, što znači da potrošnja struje prestaje u trenutku kada maknete lonac. Osim brzog zagrijavanja, jačina se može kontrolirati jednako precizno kao na plameniku, a u trenutku kada se lonac makne s indukcijske ploče, ona se hladi i sve što se eventualno poprska ili prolije može se odmah očistiti.
Iako se chefovi i dalje drže plamenika u kuhanju većine jela, indukcijske ploče na mala su vrata ušle i u profesionalne kuhinje - na njima zbog brzine često vriju velike količine vode i zagrijavaju se hladne tekućine. Osim visoke početne cijene, važno je imati na umu da indukcijske ploče zahtijevaju i prikladno posuđe. Modernije posuđe na poleđini ima istaknute oznake je li prikladno za indukciju, a svoje postojeće posuđe možete testirati tako što ćete malim magnetom provjeriti hvata li se za dno. Lonci i tave koji privlače magnet adekvatni su za upotrebu na indukcijskoj ploči.
Još jedna dilema otežava izbor: je li kuhanje na indukciju štetno za zdravlje zbog stvaranja elektromagnetnog polja? Zasad štetnost nije dokazana, a mala količina zračenja koje nastaje tijekom kuhanja je neionizirajuće zračenje koje se minimizira na udaljenosti od 10 cm od izvora.
I kao zaključak - važno je kuhati! Koju god ploču trenutačno imate na raspolaganju, na njoj pripremajte obroke svaki dan, a čim vam se pruži prilika uložite u ploču koja vam se čini idealna za vaše uvjete, ugradite dobru napu i kuhinju često provjetravajte.