Istrgnute iz zaborava

Među samoniklim jestivim biljkama od kojih se tradicionalno spravljaju okrepljujuća jela prepuna vitamina i minerala najpoznatiji su maslačak, kopriva, medvjeđi luk, tratinčica... No, gotovo je zaboravljena hranjiva vrijednost mišjakinje, kiselice i tušta koji se u današnje vrijeme najčešće smatraju samo dosadnim korovom jer brzo preuzmu vrtove i livade ako ih se ne iskorjenjuje. Poznavatelji ljekovitog bilja trude se ipak iščupati ove vrste iz zaborava jer nekoć su to bile cijenjene divlje povrtnice.  

MIŠJAKINJA (Stellaria media), puzavica s bijelim cvjetićima, poznata je i kao mišje uho, crijevac, zvjezdica, ptičja trava... Bogata je vitaminom C, beta-karotenom i raznim mineralima, ponajprije željezom, kalijem, kalcijem i cinkom. U narodnoj medicini čaj od mišjakinje primjenjuje se protiv upalnih bolesti dišnog i mokraćnog sustava, a oblozi i masti za ublažavanje kožnih upala.

U kulinarstvu su mladi nadzemni dijelovi biljke odlični za svježe salate (imaju osebujan okus sličan mladom kukuruzu) ili se mogu vrlo kratko prokuhati, poput špinata. Mišjakinja se dodaje i u svježi sir te juhe, variva i umake.

KISELICA (Rumex acetosa), zvana i kiseli štavelj, u prošlosti je bila omiljeno sredstvo za jačanje teka i imuniteta, poboljšanje probave, smanjenje jakog menstruacijskog krvarenja te poticanje rada bubrega i jetre.

Za pripremu jela koriste se mladi, prizemni listovi i izdanci kiseloga osvježavajućeg okusa, a najbolje ih je brati prije izbijanja stabljike ili dok stabljika još nije posve razvijena. Kiselica izvrsno prija sirova u salati ili kao začin svježem kravljem siru, jogurtu i raznim namazima, a njome se mogu obogatiti i kaša, umak, varivo...

Kiselica je jedinstvena riznica vitamina C, željeza, magnezija, kalija, kalcija i biljnog pigmenta antocijanina koji je moćan antioksidans. No, ova biljka sadrži i znatnu količinu oksalne kiseline, pa se ne preporučuje oboljelima od gihta, reume, artritisa i bubrežnih bolesti.

TUŠT (Portulaca oleracea), tušanj, tušac ili portulak, u narodnoj medicini primjenjuje se kao čistač krvi i diuretik, a odavno su poznata i njegova protuupalna svojstva.

Izuzetno je bogat vitaminima A, B, C i E, mineralima (počevši od željeza, kalija i magnezija) te omega-3 masnim kiselinama koje inače nisu tipične za „zelenje“ nego se u biljnim namirnicama ponajprije nalaze u sjemenkama i orašastim plodovima.

Tušt ima mesnate, sočne i hrskave listove i stabljike kiselkasto-slankastog okusa, pa se odlično uklapa u salate, a dat će pikantan okus i svježem siru i umaku od rajčice. Listovi i stabljike pogodni su za juhe i variva te za prženje, a pupoljci tušta mogu se kiseliti slično kao kapar. Cvjetovi i sjemenke također su jestivi; sjemenke se mogu samljeti u brašno za izradu tijesta. Tušt ipak nije za svakoga jer, kao i kiselica, sadrži oksalnu kiselinu.