„Japanska je tradicija, pa i u kuhinji, usko povezana s bojama. Idealno japansko jelo trebalo bi biti sastavljeno od namirnica u pet boja – crvenoj, zelenoj (plavoj) i žutoj, te crnoj i bijeloj. Ove su boje dominantne u japanskoj kulturi od 6. stoljeća, pojavom budizma u Japanu. Mogu se vidjeti u umjetnosti, grnčariji, arhitekturi hramova... Jela sastavljena od pet boja podižu i nutritivnu vrijednost obroka, a i vizualna je percepcija jako važna.

Crvena i žuta boja daju toplinu i potiču apetit. Japanci i za sunce kažu da je crveno. Zelena (ili plava – čitaju se isto: ao) boja je sigurnosti, koja ujedno i smiruje. Za crnu se kaže da je boja zdravlja jer su tamne namirnice bogate antioksidansima i nutrijentima, a bijela simbolizira čistoću i nevinost. Crna boja u jelima predstavljena je jako tamnim, purpurnim namirnicama poput patlidžana, crnog sezama, shii-take gljiva, algi. Bijela je predstavljena rižom, tofuom, ali i kokošjim mesom. Žuta se nalazi u jajima, povrću i voću. Zelenu predstavljaju leguminoze i lisnato povrće, a crvenu ume šljiva, meso itd.”

Zanimljiv je manjak plave boje u namirnicama koje nalazimo u prirodi. Neka su povezana istraživanja pokazala da hrana obojena u plavo automatski zatvara apetit (sjetimo se samo filma o Bridget Jones i njene poznate plave juhe od poriluka).