Iako je opasnost od smrti od diabulimije čak 17 puta veća nego od samog dijabetesa, ona se još uvijek službeno ne smatra poremećajem u prehrani.

Lijekovi koji se uzimaju za kontrolu dijabetesa mogu uzrokovati povećanje tjelesne težine pa se neke osobe, često žene, teško nose s time i počinju namjerno ograničavati inzulin kako bi smršavile.

I osim posebnog fokusa na hranu, oznake, brojeve (težinu, glukozu u krvi, A1c) i kontrolu, kao i brojne procese koji se događaju u metaboličkom sustavu osobe, dijabetes ima visok čimbenik rizika za pojavu poremećaja u prehrani.

Bez obzira na to kako započinje, liječenje diabulimije može biti zahtjevno jer osobe s dijabetesom tipa 1 imaju sklonost ka češćim prekidima i lošijim ishodom liječenja od ostalih dijabetičara. Liječenje mora obuhvatiti i dijabetes i poremećaj prehrane.

Premda žene s dijabetesom tipa 1 imaju dvostruko veće izglede da razviju diabulimiju od muškaraca, psiholozi kažu da od nje zapravo može patiti svatko, neovisno o dobi i spolu.

Znakovi po kojima se može prepoznati diabulimija:

* Sve veće zanemarivanje liječenja dijabetesa
* Tajnovitost oko liječenja dijabetesa
* Izbjegavanje razgovora povezanih s dijabetesom
* Strah od niskog šećera u krvi
* Strah da me "inzulin čini debelim"
* Izrazito povećanje ili smanjenje prehrane
* Izuzetna zabrinutost zbog izgleda tijela
* Ograničenje određene vrste hrane da bi se smanjilo doziranje inzulina
* Izbjegavanje obroka s obitelji ili u javnosti
* Nelagoda zbog provjere i uzimanja inzulina pred drugima
* Previše stroga pravila o hrani
* Pretjerana usredotočenost na hranu, tjelesnu težinu i kalorije
* Prekomjerna ili kruta tjelovježba
* Povećanje potrebnih sati sna
* Izbjegavanje prijatelja i obiteljskih aktivnosti
* Depresija ili anksioznost
* Neredovito uzimanje propisanih lijekova