Svinjica Njinjica

Nije lako u nečemu biti prvi. Da je tako, potvrdit će vam i dr. Alma Marukić-Čalić, veterinarka koja se prva počela baviti akupunkturom životinja u Hrvatskoj. Na početku karijere, devedesetih godina, dr. Marukić često se susretala sa skeptičnošću vlasnika životinja ali i svojih kolega prema toj vrsti liječenja. No i da je htjela, nije mogla odustati. Kad god bi pomislila na to, u život bi joj došla životinja od koje je konvencionalna veterina digla ruke, životinja kojoj su jedino još akupunkturne iglice mogle pomoći. „Uglavnom bi to bile životinje koje bi došle u trenutku kad su već prošle sve“, kaže. „Kad bi se takve životinje zahvaljujući akupunkturi vratile u život, to je za mene bilo veliko otkriće“.

Takvi su slučajevi bili uistinu brojni, ali dr. Marukić posebno rado prepričava slučaj vijetnamske svinje Njinjice. Njinjica je umalo dobila ulogu u jednom hrvatskom reality showu, no razboljela se pa su producenti emisije od toga morali odustati. Udomila ju je jedna zagrebačka obitelj. Zahvaljujući njihovoj ljubavi i pažnji ozdravila je i počela voditi sretan svinjski život, sve dok jednoga dana nije napravila nagli pokret.

Zazvonio je telefon, skočio je zeko, također ljubimac obitelji, a Njinjica se prestrašila i zbog prolapsa diska ostala nepokretna. Bolno je cviljela dok su je pregledavali raznorazni veterinari i prema svima je bila neprijateljski nastrojena. Nitko nije znao kako joj pomoći, a činjenica da je Njinjica imala čak 92 kg i bila nepovjerljiva zbog boli, otežavala je situaciju. Sve dok se vlasnici nisu domogli broja dr. Marukić.

Nakon druge iglice dogodilo se čudo

I prema akupunkturologinji je Njinjica na početku bila sumnjičava. Gledala ju je ispod oka kad joj je prvi put prišla s tankim iglicama. Ni dr. Marukić nije bilo svejedno. „Došla sam do nje i osjećala da me njuši“, prisjeća se. „Nije mi to bilo ugodno iskustvo jer znam da vijetnamske svinje mogu biti nepovjerljive prema nepoznatima. Zabila sam prvu iglu, a ona je osluškivala kamo će to dalje ići.“

No nakon druge iglice dogodilo se čudo. Njinjica je izdahnula i počela mljackati, što je njezinim vlasnicima bio znak da je prihvatila iglice i dr. Marukić. Već nakon tog prvog tretmana Njinjici se stanje znatno poboljšalo, a nakon nekoliko dodatnih tretmana uspjela se dići na noge. Bol je nestala, oteklina na leđima se smanjila. „Na kraju smo Njinjica i ja postale prijateljice“, kaže dr. Marukić uz osmijeh. „Čak sam mogla leći uz nju.“

Svatko je za nešto stvoren

Neizmjernu ljubav prema životinjama i želju da im pomogne dr. Marukić osjećala je još u najranijem djetinjstvu. „Kao dijete imala sam punu kuću životinja, moj otac bio je veliki ljubitelj“, kaže. „Kad god bi našao neku životinju napuštenu na cesti, doveo bi je kući. Uvijek je to bilo nekako unutar mene.“

Vrlo rano, još u srednjoj školi, otkrila je jogu i planinarenje koji su joj pomogli da razvije osjećaj povezanosti s prirodom ali i sa samom sobom. Planinarenje ju je naučilo da ne odustane ni onda kada je najteže, a zahvaljujući jogi naučila je osluškivati svoje srce, koje joj je već tada govorilo da pod svaku cijenu mora otkriti i slijediti svoju jedinstvenu životnu misiju.

„Joga vam podiže svijest o tome zašto ste ovdje, zašto ste došli i koja je vaša uloga u životu“, kaže. „Svatko je za nešto stvoren, zadaća nam je da oživimo tu svoju jedinstvenost i neponovljivost.“ Osim toga, joga joj je otvorila horizonte te joj omogućila da se rano upozna s pojmovima poput energije, prirodnog liječenja, sposobnosti organizma za samoiscjeljenje. Istovremeno se u njoj javila i jaka želja da život posveti pomaganju drugima, bilo životinjama ili ljudima. Polako se počelo odmatati jedinstveno klupko njezina života.

PageBreak

alma akupunktura
Dalibor Zorić alma akupunktura
Sa životinjama je lako jer se komunicira energetski

Nakon završetka srednje medicinske škole dvoumila se želi li studirati veterinu ili medicinu, poput starije sestre. Prevagnule su životinje. „Ljudi imaju ograničenja, imaju um koji ih dovodi u raznorazna stanja“, kaže. „Kod životinja komuniciraš s energijom... Životinja osjeća kako se ti osjećaš, puno je lakše komunicirati s njima.“

Još prije nego što je završila Veterinarski fakultet, susrela se i s akupunkturom. Zahvaljujući sestri koja je studirala medicinu doznala je za tečaj akupunkture koji su u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh držali liječnici iz Kine. I to je bio trenutak kad se sve poklopilo – njezina ljubav prema jogi i prirodnim metodama liječenja, ljubav prema životinjama i neizmjerna želja da im pomogne.

Čim je završila fakultet, pošla je na specijalizaciju iz akupunkture životinja u Njemačku, a kad se vratila, napravila je i prvi znanstveni rad u Hrvatskoj o utjecaju akupunkture na životinje, a ubrzo i počela raditi na prvim životinjskim pacijentima. I tako je dr. Marukić – usprkos otporu brojnih kolega prema tom načinu liječenja životinja – počela stjecati vrijedno iskustvo. Neko se vrijeme paralelno bavila konvencionalnim liječenjem i akupunkturom, a unazad nekoliko godina odlučila se posvetiti isključivo akupunkturi.

Akupunktura 500 puta djelotvornija protiv bolova od morfija

„Čovjek koji svoju ljubav pretvori u posao može reći da ja sretan“, rekla nam je nedavno dr. Marukić kad smo je posjetili na njezinu radnome mjestu u ambulanti Fiziovet nedaleko od središta Zagreba. „Neizmjerno sam sretna, ne znam ima li ljepšeg posla od rada sa životinjama koje su silno zahvalne kad im pomognete.“

Dok je to govorila, s puno ljubavi i pažnje stavljala je akupunkturne iglice u jednog od svojih pacijenata, osmogodišnjeg basseta koji je ostao gotovo potpuno nepokretan nakon što je naglo skočio na ženku, svoju životnu družicu... Bilo mu je toliko loše da je vlasnik već razmišljao o eutanaziji, no igrom slučaja čuo je za dr. Marukić i odlučio dati šansu akupunkturi. Zahvaljujući iglicama, bassetu je danas već puno bolje – čak je počeo pomalo i hodati. Još jedna je to u nizu priča o tome kako je dr. Marukić spasila životinju od koje su drugi veterinari digli ruke.

„Akupunktura je kraljica“, rekla nam je ta simpatična Slavonka sjedeći na plavoj strunjači na kojoj je i basset opušteno ležao s iglicama duž svojih leđa, nalikujući na ježa. Posebno je dobra za bolesti lokomotornog sustava, primjerice kod bolnih i degenerativnih problema kralješnice poput prolapsa diska te kod upala zglobova, tetiva i mišića, od kojih često boluju stariji psi, objasnila je. Pomaže i u uklanjanju bolova – istraživanja su pokazala da je 500 puta djelotvornija od morfijskih preparata. Vrlo povoljno djeluje i na imunosni sustav životinja, a budući da vraća cijeli organizam u ravnotežu, pomaže kod različitih upalnih stanja i autoimunih bolesti poput alergija. Osim toga, liječi psihičke poremećaje, agresiju te većinu drugih bolesti koje liječi i konvencionalna veterina.

Vjeruje u moć pozitivnih misli

I danas se među vlasnicima životinja nađu oni koji su u početku skeptični prema toj metodi liječenja, dodala je dr. Marukić. „No jednom kad vide boljitak kod svoje životinje, kad vide da se puno bolje osjeća, da je uklonjen bol, da ta životinja s puno većim entuzijazmom živi, dobili ste tog pacijenta za sva vremena.“ I tako, malo po malo, od vlasnika do vlasnika, od slučaja do slučaja, uloga koju akupunktura ima u liječenju životinja u Hrvatskoj se promijenila. „Stvari su sada puno pozitivnije nego što su bile na početku“, kaže dr. Marukić. „Akupunktura je danas dobila svoje mjesto u Hrvatskoj.“

Bez obzira na uspjeh i velik broj pacijenata, dr. Marukić i dalje ima vremena i za rad na sebi. Dan započinje svježe pripremljenim zelenim kašastim sokom punim vitamina, jede minimalno termički obrađenu hranu, redovito vježba jogu, a svaki vikend planinari sa suprugom i dvoje djece. Vjeruje u moć pozitivnih misli i smatra kako dobrim djelima i riječima može pozitivno utjecati na druge živote s kojima stupi u kontakt, bilo da su to ljudi ili životinje. Planinarenje, joga, akupunktura, ljubav prema životinjama i zdrava prehrana – u njezinu životu sve je to usko povezano. Sve te discipline naučile su je da bude uporna, da odgovore traži unutar sebe, da vjeruje u moć prirode i da bude autentična. „Smisao vidim u tome da slijedim svoj životni put“, kaže. „Bez toga bih se osjećala da živim neki drugi život, nešto što nisam ja. Za mene život znači slijediti ono što jesi.“