Manjak sunčanih zraka štetan je kao i višak

Nova i stara znanstvena istraživanja pokazuju ono što smo počeli zaboravljati: da je manjak sunčanih zraka jednako štetan za naše psihičko i fizičko zdravlje kao i njihov višak.

U svojoj knjizi Timeless Secrets of Health and Rejuvenation ajurvedski liječnik Andreas Moritz opisao je put kojim Sunčeva energija prođe kada jednom dođe do Zemlje. Sunčeva je energija najdostupnija na najnižoj razini hranidbenog lanca (biljke, alge), gdje se hranjive tvari proizvode njezinim izravnim unosom. S druge strane, proizvodi koji se nalaze na višoj razini sadržavaju malo Sunčeve energije ili je ne sadržavaju, stoga su, prema njegovu mišljenju, za tijelo zapravo bezvrijedni, ako ne i štetni. To uključuje sve proizvode od mrtvih životinja, ribu, brzu hranu, hranu iz mikrovalne, zamrznutu, isušenu, genetički modificiranu i na bilo koji način obrađenu hranu.

Krhka ravnoteža

Osim što je izvor energije kojom se hranimo, Sunce zagrijava zrak i vodu u oceanima kojom je pokriven veći dio Zemlje i tako se također podupire život na njoj. Zagrijavanjem voda isparava, nakon čega je apsorbira zrak i ona se prirodnim procesima podiže. Na višim visinama vodena se para hladi, kondenzira, stvaraju se oblaci i voda se u obliku oborina ponovno vraća hraneći zemlju i biljke. Ciklusi, godišnja doba koja upravljaju planetom i životom na njemu, ovise o Suncu te o udaljenostima i položaju planeta u odnosu na njega.

Život je na Zemlji raznolik, na njoj žive milijarde vrsta za čiji je nastanak, održavanje, ali i nestanak odgovorno Sunce. Sve potrebe živih bića na Zemlji regulira Sunce, a svako i najmanje mijenjanje tih uvjeta života bilo bi odgovorno za nestanak brojnih vrsta. Ako to uzmemo u obzir, gradnja jedne piramide s više od dva milijuna kamena mase veće od dvije tone ne zvuči kao pretjeran pothvat kako bi se pratilo kretanje Sunca. Čini se kao minimum napora koji bi netko uložio u praćenje nečega što je izvor života.

Manjak sunčanih zraka opasan

Sunce je ono koje stvara, održava i razara život na Zemlji. A kako utječe na naše male živote? Na svakog od nas pojedinačno? Trebamo li ga izbjegavati ili imamo od njega koristi? Liječnici nas upozoravaju na to da pretjerano izlaganje njegovim zrakama uzrokuje crvenilo i opekline, a takvo opetovano izlaganje povećava rizik od nastanka zloćudnih promjena na koži te ubrzava starenje kože.

No često nismo svjesni toga da je i manjak izlaganja sunčanim zrakama jedan od čimbenika u razvoju bolesti. Malo je poznato da, primjerice, izbjegavanje sunca indirektno ubija oko 50.000 ljudi u SAD-u svake godine. Te su smrti prouzročene rakom mogle biti spriječene vitaminom D koji se prirodno stvara kada tijelo izlažemo suncu.

Prije antibiotika za ljekovitost Sunca znali su svi liječnici

U današnje vrijeme skrivamo se od sunca na različite načine. Mnogi od nas velik dio dana provode u uredima, gdje nam sunčane zrake blokiraju prozori, rolete, zidovi. Ono malo vremena što i proboravimo na otvorenome skrivamo se iza sunčanih naočala, krema sa zaštitnim faktorom i odjeće. Sve to može rezultirati time da mnogi od nas ne uspiju upiti ni minimalnu dnevnu dozu sunčanih zraka koje su nužne za naše zdravlje. A da su sunčane zrake u pravoj dozi blagotvorne za zdravlje, znanstvenici su otkrili već davnih dana.

Naime, prije nego što su antibiotici otkriveni 1930-ih, u Europi su za ljekovitu snagu sunca znali svi liječnici. Terapija suncem, odnosno helioterapija ili fototerapija (terapija svjetlom), na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće smatrala se glavnom metodom u borbi protiv zaraznih bolesti. Istraživanja su još tada pokazala kako izlaganje oboljelih kontroliranoj količini sunca smanjuje visoki krvni tlak, kolesterol u krvi, kao i visoku razinu šećera u dijabetičara, te povećava broj bijelih krvnih zrnaca koje ljudi trebaju kako bi se borili protiv bolesti. Oboljelima od gihta, reumatoznog artritisa, ulceroznog kolitisa, ateroskleroze, anemije, cistitisa, ekcema, akni, psorijaze, herpesa, lupusa, problema s bubrezima, astme, čak i opeklina, pomogle su iscjeljujuće zrake Sunca.