Vaginizam, bolni grč s dubljim uzrokom

Poremećaji želje, uzbuđenja, orgazma...

Suze na prvom susretu

Istraživanja pokazuju da se vaginizam može povezati sa seksualnim nasiljem u ženinoj osobnoj povijesti. Može biti posljedica nesvjesne percepcije penisa kao prijetnje ili doživljaja seksualnog odnosa ugrožavajućim za nju. Ponekad nastupi nakon boli doživljene pri seksualnom odnosu. Pojavljuje se i kod žena koje se u vezi osjećaju emotivno zlostavljano, kao neverbalni izraz protesta protiv takvog odnosa. Postoji i povezanost vaginizma sa strogim odgojem u kojem se seksualnost prikazivala kao nešto sramotno, grešno, prljavo. Istraživanja pokazuju kako žene sa seksualnim poremećajima najčešće čuvaju probleme u sebi te rijetko traže pomoć. A pomoći ima.

Sjećam se nekih klijentica koje su došle u moju ordinaciju potražiti pomoć nakon višegodišnje nemogućnosti spolnog odnosa s penetracijom. Među njima bih posebno izdvojila dvije, jednu koja je bila u višegodišnjoj vezi i nije se željela vjenčati s partnerom dok ne riješi problem koji ju je mučio i jednu koja je došla nakon 10 godina braka u kojem nije bilo penetracije.

Obje su plakale pri našem prvom susretu, to im je bilo prvi put da otvoreno pričaju o svom problemu kojeg su se jako sramile i pred kojim su se osjećale potpuno nemoćno. Obje su imale partnere koji su ih razumjeli, i prihvatili višegodišnje odnose bez penetracije. Imale su još nešto zajedničko – obje su s partnerom doživljavale orgazam pomoću stimulacije klitorisa. Sama pomisao na seksualnu intimnost s partnerom nije im bila zastrašujuća, mogle su uživati u poljupcima, zagrljajima, no pri pomisli na penetraciju tijelo ih nije slušalo, već bi se dogodio taj bolni grč i razočaranje zbog ponovnog neuspjeha.

Različiti uzroci

Uzroci njihovih smetnja bili su različiti. Prva, ona koja je bila u višegodišnjoj vezi, u djetinjstvu je imala sobu blizu roditeljske. Više je puta noću iz roditeljske sobe čula zvukove koje je protumačila kao izraz velike majčine boli. Sada, kao odrasla žena, svjesna je da takvi zvukovi mogu značiti baš suprotno, da je mama jako uživala, ali kad je bila mala, slušala ih je i plakala osjećajući nemoć da pomogne mami, suosjećajući s onim što je doživljavala kao njezinu veliku bol. Nikada nije spomenula roditeljima da je čula te zvukove, nikada nije iz svoje sobe zaplakala i pozvala ih, samo je šutjela i nosila svoju bol.

Sjeća se da je tada jako zazirala od tate jer je povezala da je on bezosjećajan i mami nanosi bol. Plakala je i dok je pričala o svom doživljaju tate u to vrijeme jer se osjećala jako krivom što ga je tako doživljavala, a on je bio dobar otac. Kako je odrastala, više nije čula te zvukove i malo-pomalo zaboravila ih je (odnosno, mislila je da ih je zaboravila).

Kad je upoznala sadašnjeg partnera, željela je vezu. Imala je po svojim kriterijima već dosta godina i osjećala je da podosta kasni za svojim vršnjakinjama. Prvo zajedničko ljeto bilo im je prilika za seksualni odnos i ona ga je s radošću i uzbuđenjem čekala. Pokušaj penetracije bio joj je jako bolan, mislila je da je to zbog himena. No uz pokušaje koji nikako nisu uspijevali prošlo je ljeto. Bila je zbunjena, razočarana, frustrirana. Zbog toga su odlučili neko vrijeme više ne pokušavati nego uživati u maženju. Pokušali su poslije još nekoliko puta. Kako je njoj svaki put bilo jako bolno, a i emotivno se vrlo loše osjećala, odustali su od pokušaja.

Kad je došla k meni, veza je bila u fazi u kojoj je njezin partner spominjao brak, a ona je shvatila da se ne može udati za njega ako ne uspije riješiti problem. Tek na terapiji sjetila se zvukova iz roditeljske sobe, dotad svoju smetnju nije povezivala s tim doživljajem. Ni dok je bila u terapiji nije željela razgovarati s mamom i pitati je kako se stvarno osjećala. Seksualnost nije bila tema o kojoj se u njihovoj kući govorilo.

Seksualnost kao grijeh

Klijentica koja je bila u braku imala je drukčije iskustvo. U njezinu domu spominjala se seksualnost, no u vrlo rigidnom kontekstu – to je nešto loše i sramotno, djevojke to ne rade dok se ne udaju, a one koje rade, osobe su lošeg morala. Obitelj je bila religiozna pa se seks prije braka spominjao i u kontekstu grijeha. Klijentica je odrasla s velikom željom da ne ulazi u seksualne odnose prije braka i bila je sretna zbog te odluke. No kad je upoznala svog današnjeg muža i kad su, nakon dvije godine hodanja, vidjeli da se vrlo lijepo slažu i žele biti zajedno, odlučila je da neće čekati do vjenčanja.

Prvi pokušaj bio je začinjen njezinom željom i uzbuđenjem, ali bol koji je osjetila i nemogućnost penetracije šokirali su je. Otišla je ginekologu koji je posumnjao na rigidni himen pa joj je odstranjen kirurški. No i nakon toga penetracija nije bila moguća. Oboje su pomislili da je to znak da ne trebaju pokušavati prije braka. Nakon vjenčanja situacija se nije promijenila. Dolazak na terapiju inicirao je on, koji je polako počeo osjećati da mu postaje teško živjeti u braku bez penetracije, a željeli su i dijete.

Strah od gubitka sebe

Strah od penetracije kod obiju je klijentica bio toliko velik i toliko potisnut da je prvi korak u terapiji bilo suočavanje sa strahom i slikama koje su posložile u sebi. Bilo je tu straha od bola, od grešnosti tog čina, od gubitka sebe, od zastrašujućeg nepoznatog koje će se dogoditi kad dođe do penetracije.

S klijenticom u braku terapija je trajala šest mjeseci. Nakon rada na strahu posvetile smo se opuštanju i razvijanju povjerenja. Njezin suprug također je redovito dolazio i bio vrlo aktivan u terapiji pa su prvi put uspjeli s penetracijom nakon pet mjeseci i vrlo brzo nakon toga ona je zatrudnjela. Njihova bebica sad je već djetešce koje govori, hoda, trči i jako ih veseli.

Pitanje povjerenja

Klijentica koja je bila u vezi dolazila je nešto dulje. Rad na opuštanju i stvaranju povjerenja između njih dvoje bio je zahtjevan jer su izašli na površinu i neki drugi problemi u njihovoj vezi, s kojima se nisu nosili jer je vaginizam bio glavni problem koji ih je mučio. Pitanje povjerenja u njega njoj se u jednom trenutku pokazalo vrlo bolnim i teškim. Počelo joj je smetati što on očekuje da se brine o njemu i zajedničkom stanu te ne sudjeluje u kućanskim poslovima. No on je bio dovoljno otvoren da čuje njezine potrebe i promijeni neke navike i očekivanja. Izašli su na površinu još neki emotivni problemi u njihovoj vezi, ali zajedno su uspjeli doći do razine koja zadovoljava oboje.

Nakon što su te probleme riješili, počeli smo s intimnim vježbama. Malo-pomalo počeli su imati penetraciju prstom i malo-pomalo na red je došla penetracija penisom. Na dan kada mi je ispričala da su u tome uspjeli, sva je sjala od sreće. Obje priče imaju sretan kraj, za sada. Obje su klijentice bile očajne na početku terapije i osjećale se potpuno nemoćno pred grčem vagine koji na svjesnoj razini nisu željele ni činile. Hrabro su se suočile sa svojim strahovima, pričale o njima i dovele svoje stavove u pitanje. To im je omogućilo da uspiju izgraditi povjerenje u partnera i da se uspiju prepustiti njemu i odnosu.