Pa manje jedi! Ma nemoj...
Osobe koje nemaju problema s gomilanjem kilograma često onima koji ga imaju naprosto kažu: „Pa manje jedi.“ Da je rješenje tako jednostavno, vjerojatno bi ga se i oni sami već dosjetili. Debljanje je, međutim, često posljedica nekoliko čimbenika psihičke i fizičke naravi. Još su drevni narodi prepoznali da su um i tijelo dio istog sustava. Sjetite se koliko je bolesti psihosomatske prirode i kako vas zaboli glava kad ste pod stresom ili vam se grči želudac kad ste u strahu.
Nekim ljudima hrana veoma dobro, iako samo privremeno, ublažava napetost i stoga će se sa stresom boriti na takav, indirektan način. Malo-pomalo to može odvesti u ovisnost o hrani, ponajprije onoj nezdravoj zasićenoj šećerima, solima i mastima, a da takvog razvoja događaja uopće nismo svjesni. Postoje različite vrste ovisnosti. One najštetnije za organizam rješavaju se hospitalizacijom ili različitim medikamentima. One malo slabijeg intenziteta rješavaju se u kućnoj radinosti. A ovisnost o hrani često se ne rješava nikako.
Nije baš jednostavno
Hrana je „nešto normalno“. Zaboga, pušiti ne moramo, ali jesti moramo da bismo preživjeli. Ali važno je što jedemo i u kojim količinama i pritom se opet nameće jednostavno rješenje ‒ treba jesti manje i zdravo. Kad bi to bilo tako lako, Hrvati ne bi bili peti narod po debljini u Europi.
Mnogi s prekomjernom težinom neće se lako predati. Držat će dijetu, početi vježbati i doći do željene težine. Ostvarenje njihova cilja može potrajati neko vrijeme, no iskustva govore da motivacija ubrzo počne padati, želja za hranom postaje sve jača i cijeli proces, koji poznajemo kao jo-jo efekt, u mnogo se slučajeva vrati na početak. Zašto se to događa? Jedna od metoda koje mogu ponuditi odgovor je neurolingvističko programiranje, tehnika kojom mijenjamo svoje psihološke obrasce. Ona nas uči da osoba može biti motivirana za nešto tako da nastoji postići cilj (to je tzv. motivacija „prema“) ili da nastoji izbjeći određenu situaciju (tzv. motivacija „od“). Ljudi stoga imaju tendenciju kretanja prema cilju ili bježanja od problema.
Obrnuta motivacija
Pri postavljanju ciljeva vezanih uz prekomjernu težinu obično se motiviramo „od“ kilograma. Primjerice, osoba ima 80 kilograma i bježi od njih. Ne želi se ni pogledati u ogledalu i želi što prije smanjiti kilažu. Čim se jezičac na vagi pomakne prema nižoj vrijednosti, osoba koja se želi odmaknuti od neugodne situacije polako gubi motivaciju. Najčešće postavljanje cilja glasi: „Želim smršavjeti.“ Kada tako postavimo cilj, motivirani smo točno do onog trenutka kada smršavimo i tada motivacija prestaje.
Ostvarili smo cilj te bez opterećenja i grižnje savjesti možemo početi ponovno jesti kao prije. Stoga bi bilo dobro cilj postaviti u obliku „prema“. Najčešći oblici takve vrste postavljanja cilja su „Želim imati __ kilograma“ ili „Želim nositi konfekcijski broj __“. U tom slučaju motivacija ne prestaje. Kada dođemo do željene težine ili željenog konfekcijskog broja, skloniji smo zadržati nove navike prehrane i vježbanja.
Ovisnici o cigaretama koji ne puše
Drugi razlog brzog vraćanja kilograma jest što promjenu ostvarujemo samo na razini ponašanja. Držimo dijetu ili se pridržavamo određenog načina prehrane i postižemo cilj. Duboko u nama nije došlo do promjene. Primjerice, ne vjerujemo da ćemo tu novu težinu zadržati ili pak promjenu nismo doživjeli na razini identiteta. Postoje mnogi ljudi koji su prestali pušiti, ali su i nakon mnogo godina nepušenja na razini identiteta još ovisnici.
U različitim situacijama koje im bude uspomene i dalje čeznu za cigaretom. Takve se osobe nakon nekog vremena obično vrate cigaretama, katkad i nakon nekoliko godina. Dovoljna je jedna cigareta da ponovno postanu pušači.
Ovisnost o hrani slična je ovisnosti o cigaretama. Neke se osobe riješe suvišnih kilograma, ali im je fokus i dalje na hrani, ona je središnja tema njihova života. Čak i kad su vitki, paze na svaki zalogaj i hrana im je vječno iskušenje. Oni su usvojili nove navike, ponašaju se drukčije, čak su promijenili neka uvjerenja, ali na razini identiteta ostali su ljudi koji se bore s hranom i razmišljaju o tome kako održati željenu težinu.
U tom smislu prvi zadatak u ostvarivanju željene tjelesne težine jest micanje fokusa s hrane. U prvo vrijeme to najčešće činimo prisilno, „mehanički“. Kada se javi bilo kakva misao vezana za hranu, počnemo misliti na nešto drugo. To nešto drugo mogao bi biti pozitivno definiran cilj. Da bismo pojačali dojam, zamislimo sve što ćemo dobiti i što ćemo imati sa željenim brojem kilograma. Netko će zamisliti ravan trbuh, netko će se vidjeti u novoj haljini, netko će zamisliti kako živi zdravo i svako jutro s užitkom odlazi na trčanje…
Podrška
No i na tom putu doći će trenuci krize. Tada je dobro zatražiti oslonac bližnjih koji nas podržavaju u cilju, a ne, primjerice, bake koja nas stalno nutka kolačima. Da bismo prebrodili krizu, korisno je napisati sve pozitivne osobine i vještine koje imamo i koje su nam inače pomagale u životu, poput upornosti, organiziranosti, pedantnosti… Ne manje bitan zadatak na putu do željene linije jest prihvatiti svoje tijelo onakvo kakvo sada jest. Tek tada možemo krenuti prema promjeni.
Razlog tome je vrlo jednostavan. Kad bježimo od debljine, celulita, jastučića na bokovima – motivacija prestaje. Bježimo li od svog tijela i odbijamo ga prihvatiti i doživjeti kakvo jest, motivacija nam opada. Prihvatiti svoje tijelo znači vidjeti ga u pozitivnom svjetlu.
Poštovanje i briga prema sebi
Umjesto da, primjerice, kritički promatrate celulit, pogledajte ga iz drugog kuta – hormoni koji pridonose stvaranju celulita ujedno su odgovorni za vašu ženstvenost. Umjesto da se grubo osuđujete što ste godinama previše jeli, možete se prisjetiti da ste pritom i uživali, a užitak je, složit ćete se, važan za osjećaj zadovoljstva. Iako vam se vaša težina ne sviđa, sjetite se da ona može predstavljati i snagu. Ili budite maštoviti i smišljajte nove načine prihvaćanja tijela baš onakvog kakvo jest.
Tek kada se prema sebi odnosimo s poštovanjem i brigom, možemo krenuti u promjenu i smanjiti mogućnost da se ponovno udebljamo. Prihvaćanje tijela osnovni je preduvjet promjene na razini identiteta.
Ljubav ide kroz želudac, mršavi ljudi su škrti
Promjene uvjerenja također su važne jer se zbog njih često vrtimo u krug. Katkad ih nismo svjesni, ali uvjerenja se jasno mogu vidjeti u našoj svakodnevici. Možda smatrate da je hrana dokaz gostoljubivosti pa uvijek poslužujete hranu gostima, bez obzira na to jesu li gladni. Možda smatrate da ljubav ide kroz želudac pa tako pokazujete naklonost ili želite da se na isti način ona pokaže vama. Možda mršave ljude smatrate škrcima, a u debljini vidite snagu i stabilnost. Ili ste jednostavno naučili da se hrana ne smije bacati i da treba sve očistiti s tanjura, bili gladni ili siti.
Uvjerenja smatramo životnim istinama. Najčešće ih gradimo još u roditeljskom domu te kasnije učvrstimo u sebi i doživljavamo kao svoja. Ako netko napadne naše uvjerenje, trudit ćemo mu se dokazati da smo baš mi u pravu. Neka nas uvjerenja potiču. Primjerice, osoba koja je uvjerena da će postići velik uspjeh u životu sigurno će usput zamjećivati prilike za uspjeh, ponašat će se u skladu sa svojim uvjerenjem. Neka druga uvjerenja nas ograničavaju. Osoba koja vjeruje da nema izgleda za uspjeh zasigurno će propustiti brojne prilike, možda čak i sama sebe sabotirati.
Promjena uvjerenja
U situacijama kada ne ostvarujemo cilj i kada nam se čini da se sve urotilo protiv nas, često se radi o podsvjesnim ograničavajućim uvjerenjima. Nismo ih svjesni, ali ona upravljaju našim postupcima i odlukama. Stoga je jedan od osnovnih ciljeva rada na sebi osvještavanje onoga što se krije u podsvijesti i mijenjanje ograničavajućih uvjerenja u pozitivna. Djeluje jednostavno? Pa zapravo i jest! Uz stručnu pomoć, u sigurnom okruženju, sve je moguće.
Stoga razmislite na trenutak što vas sprečava da postignete željeni cilj kada su kilogrami u pitanju. Možda će odgovor jednostavno biti: „Ne mogu ja to.“ I to je jedno ograničavajuće uvjerenje na razini sposobnosti. Naravno da možete! Svi imaju potrebne vještine za uspjeh pa tako i vi!
.png)
.png)
