U pamučnoj majici kratkih rukava 17 žlica kemikalija!
Većina odjeće koju danas nalazimo na tržištu napravljena je od sintetičkih materijala dobivenih iz petrokemikalija – nastalih iz sirove nafte i prirodnog plina – koje su uzročnici globalnog zatopljenja. Konvencionalni uzgoj pamuka troši, pak, 25 posto ukupne količine svih herbicida i pesticida te deset posto insekticida. Te tvari, osim na vlaknima, ostaju u tlu, vodi i zraku još mjesecima, pa čak i godinama, a zajedno sa sintetičkim bojama na tkaninama i ostalim kemikalijama korištenima u obradi, apsorbiraju se u ljudskom organizmu.
U najboljem slučaju izazivaju alergije, a u najgorem i mnogo teže posljedice, poput bolesti dišnog i krvožilnog sustava te karcinoma. Čak je sedam od 15 supstancija koje se upotrebljavaju u konvencionalnoj proizvodnji pamuka i pamučnih tkanina kancerogeno ili potencijalno kancerogeno. To ugrožava zdravlje kupaca, ali još puno više zdravlje i živote milijuna onih koji takve materijale i odjeću proizvode. Ili, da slika bude još plastičnija, u svakoj je pamučnoj majici kratkih rukava čak 17 žlica različitih kemikalija!
Tkanina s ekološkim certifikatom
Kad kupuju novu odjeću, kupci u najvećem broju slučajeva toga nisu svjesni, no nisu ni dovoljno informirani o tome kako prepoznati eco-friendly odjeću. Da bi odjeća bila ekološka, mora nastati iz organski uzgojenog vlakna, bez upotrebe herbicida, pesticida ili insekticida u uzgoju, bez obzira na to je li riječ o organskom pamuku ili nekoj drugoj eco-friendly biljci poput konoplje, lana ili bambusa.
Da bi tkanina zavrijedila ekološki certifikat, ne smije biti tretirana štetnim kemijskim sredstvima za omekšavanje, izravnavanje, bojenje ili zaštitu od plijesni u skladištima i transportu, a i zaposleni u tekstilnoj industriji moraju imati primjerene uvjete rada te biti adekvatno plaćeni.
Ananasom protiv kukaca
Primjerice, pamuk koji se proizvodi ekološki gnoji se prirodnim gnojivima, i to u minimalnim količinama, korov se uklanja ručno, a kukci odbijaju uz pomoć drugih kukaca (hruštova) ili sadnjom kukuruza, graška ili ananasa u blizini, koji privlače štetne kukce.
Prinosi tako uzgojenog pamuka mnogo su manji od konvencionalnih, potrebno je više ljudskog rada, što u konačnici organski pamuk i tkaninu dobivenu od njega čini višestruko skupljim od uobičajenog. No dugoročne su koristi višestruka – tlo ostaje čisto, pogodno za kasniji uzgoj prehrambenih usjeva, troši se manje vode i energije, a kupci dobivaju proizvod koji nije potencijalno opasan za njihovo zdravlje.
Prekrasna tkanina od bambusa
Još i više prednosti od organski uzgojenog pamuka imaju ostala eko vlakna, odnosno tkanine koje se od tih vlakana dobivaju. Riječ je o materijalima koji se dobivaju od, primjerice, konoplje i lana, koprive, bambusa ili kineske trave, biljaka koje su toliko otporne na ono što drugim biljkama smeta – plijesan, kukce i korov – da im herbicidi, pesticidi i insekticidi uopće ne trebaju. Nekoliko su puta jače od pamuka, samostalno se, gotovo poput korova, šire i razvijaju na poljoprivrednim površinama bez ikakvih gnojiva, ostavljajući za sobom čisto tlo, vodu i zrak.
Drvo bambusa jedno je od najodrživijih resursa za proizvodnju eko tkanine. Riječ je o biljci iznimno brzoga, u svijetu biljaka čak najbržeg rasta jer se tijekom samo 24 sata regenerira za čak 90-100 centimetara. Tkanina od bambusa ima prirodna antimikrobna svojstva, hipoalergena je i regulira toplinu. Otporna je na plijesan, prozračna, na dodir poput svile ili kašmira.
Rami, kineska trava ili, kako se još naziva, boehmeria, biljka je istočne Azije, od koje se u Kini i Maleziji tisućama godina pravi jedna od najčvršćih tkanina, i do osam puta čvršća od pamuka. Godišnje ju je moguće žeti čak šest puta, također je prirodno otporna na plijesan, mikrobe i gljivice, ne smetaju joj ni trulež ni insekti.
Bez obzira na to je li riječ o organskom pamuku ili nekoj drugoj eco-friendly biljci, nije svejedno je li „zelena“ odjeća samo izrađena od organskih vlakana ili se u cijelosti smatra ekološkom tkaninom.
Organsko je vlakno, naime, u gotovoj tkanini moglo biti tretirano sintetičkim bojama i drugim kemikalijama, a tkanina s oznakom organskog podrijetla je i „rasla“ i obrađivana bez štetnih kemijskih tvari. Želite li što manje štetnih tvari na svojoj odjeći, birajte odjeću prirodnijih boja – od bež, preko blijedozelene do svijetlosmeđe. Te boje, za razliku od primjerice crne, sadrže znatno manji postotak štetnih sastojaka.
Inovativni maretijali
Jedna od možda najzanimljivijih novijih eko tkanina jest sea cell – mješavina celuloze i morskih algi od koje nastaje, kako se šale tekstilci, živa odjeća! Riječ je, naime, o iznimno prozračnoj i hipoalergenoj tkanini koja na kožu djeluje umirujuće i protuupalno te stimulira metabolizam. Mikroskopske čestice morskih algi koje sadrži pomažu regeneraciji staničnog tkiva.
Lenpur je, nadalje, biorazgradiva tkanina dobivena iz bijelog bora, a karakterizira je, među ostalim, sposobnost da otpušta vlagu i savršeno regulira tjelesnu temperaturu pa hladi ljeti, a grije zimi. Sojina svila, pak, potpuno je biorazgradiva tkanina koja nastaje kao otpad u proizvodnji tofua. Ta je tkanina vrlo osjetljiva na prirodne boje, pa nema potrebe za bojenje upotrebljavati sintetička bojila. Konačno, treba spomenuti i stingplus nettle – tkaninu nastalu iz koprive. Kako je hvali strana stručna literatura, stvaraju je jedinstveno snažna, no meka vlakna, spasonosna za okoliš.
Eko moda odnosi se i na recikliranje
Znanstveni trojac dr. Jasenka Pibernik, dr. Maja Brozović i inženjer Jurica Dolić s Grafičkog fakulteta u Zagrebu, proveo je istraživanje o percepciji eko tema u dizajnu modne odjeće za mlade, u kojem navode kako mnoge kompanije danas ekološke poruke koriste isključivo kao sredstvo za postizanje veće zarade. Eko moda, navode, ne odnosi se isključivo na organske materijale jer se takva odjeća može proizvesti i od recikliranog tekstila ili PET ambalaže.
Kako je pokazalo njihovo istraživanje, provedeno među studenticama nekoliko zagrebačkih fakulteta, ekologija je toj populaciji važna, kao i to da je odjeća ugodna, funkcionalna i urbana. Zbog toga bi se, savjetuju, pri marketingu ekološke modne odjeće trebalo naglašavati da je ona proizvedena prema principima održivog razvoja i dizajnirana tako da odražava urbani život u kojem mladi sudjeluju. Ekološka svijest danas više nije trend nego potreba, napominje dr. Pibernik.
Brojke kažu, nažalost, kako je eko‑moda još u povojima, pogotovo u Hrvatskoj. S obzirom na to da čak i proizvodnja organskih namirnica za prehranu zauzima samo sedam posto svjetskih poljoprivrednih površina, ne čudi što samo tri posto ukupnih količina tekstila koji se godišnje proizvede ima dokazano organsko, neškodljivo podrijetlo.
Kako prepoznati ekološku odjeću i zaštititi se od kemikalija pročitajte ovdje