Dugo se među istražiteljima vuče pitanje svih pitanja: Što je bilo prvo, život ili voda? Grčki filozof Tales Milećanin (640. – 546. pr. Kr.) vodu je smatrao prasupstancom univerzuma i time jedinim stvarnim elementom iz kojeg su se rodili svi ostali. "Osnovni je uzrok svemu postojećemu voda", rekao je. Austrijski naturalist, filozof i izumitelj Viktor Schauberger smatrao ju je živom supstancijom. Voda kao molekula može se vezati s više elemenata i čestica nego bilo koja druga molekula.
Većina današnjih bolesti ima isti uzrok - nedostatak energije
Znanstvenici već dugo javno ili tajno istražuju sve potencijale vode, uviđajući njen nemjerljiv utjecaj na život na Zemlji. U Japanu je tako dr. Shinji Makino stvorio takozvani π-koncentrat, bioenergetski koncentrat vode kojim je tretirao oboljele od raznih teških bolesti, uključujući rak. Dr. Makino smatra da većina bolesti suvremene civilizacije ima isti uzrok: nedostatak energije, točnije bioenergije. Prema riječima židovske kemičarke Sabine Norman-Schmidt, rezultati tretiranja ovom vodom su izvrsni.
Taj se koncentrat ne može uvesti u Europu zbog snažne regulative nad ljekovitim preparatima, no zato u Švicarskoj postoji čovjek koji radi sličnu stvar. On se zove Urs Surbeck, a o njegovoj je vodi u ožujku 2010. godine na simpoziju održanom u Beču govorila kemičarka Norman-Schmidt. Utvrdila je kako bioenergetski koncentrat Ursa Surbecka sadrži "maksimalnu moguću koncentraciju bioaktivnih elektrona i protona s fotonima koji nose ciljanu informaciju".
Mikroskopsko proučavanje ove vode pokazuje veliku količinu uzoraka nastalih zbog djelovanja fotona, što ukazuje na visoku aktivnost vode. U vodi prevladavaju dvije suprotstavljene forme: radijalna i dendritska. Jedna je uronjena u drugu i obrnuto, i ostavljaju dojam dviju snažnih, skladnih, prirodnih stvaralačkih sila.
Poklonjeni stroj
Urs Surbeck cijeli život radi sa sustavima obrade vode i ništa mu na tom polju nije strano. Zato ne iznenađuje što je u jednom neobičnom stroju iz Rusije, koji je svojednobno slučajno dobio "za popravak", prepoznao zanimljiv potencijal za izradu stroja za elektrolizu vode. Uostalom, taj je stroj vrlo podsjećao na onaj koji je tridesetih godina 20. stoljeća razvio Viktor Schauberger kako bi stvarao "plemenitu vodu" (Edelwasser).
U vrijeme kad se to dogodilo, raspadao se Sovjetski Savez i brojni su izumi i poluproizvodi preplavili zapadnoeuropsko tržište s nakanom da se dobro prodaju. Poznato je da su Sovjeti tijekom Hladnog rata proučavali vodu i radili na strojevima koji bi je pročišćavali, a sve u strahu od onečišćenja kao posljedice biološkog rata. Urs je čovjeku koji mu je donio stroj objasnio da ne može popraviti njegov stroj, misleći pritom kako ga ne može vratiti u prvobitno stanje, pa mu ga je on jednostavno ostavio.
Urs se potom primio preuređivanja stroja i prilagodbe zapadnim standardima obrade vode. "Strojevi koji su stizali iz istočnog bloka nisu bili baš pouzdani i nisu odgovarali našim industrijskim i tehnološkim standardima, pa sam to morao dodatno razviti i doraditi", kaže Urs. Tako je razvio takozvanu četverokomornu ćeliju za elektrolizu.
Rezultat toga je bio njegov prvi izum, stroj koji je nazvao BioQuel. Radilo se o stroju koji je uz pomoć struje i nešto kuhinjske soli dijelio vodu na kiselu i lužnatu. Posebna membrana odjeljivala je te dvije vode. Urs je kiselu vodu nazvao AnoQuel, a lužnatu KathoQuel. Dok se kisela može koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo, lužnata je dobra otopina za pročišćavanje. Obje su supstance posve prirodne i bez kemijskih dodataka.
Kisela se voda može koristiti za dezinfekciju voća i povrća (kao prirodni fungicid, ali još ne i kao pesticid!), a odlične rezultate daje i u stočarstvu. Seljaci je u određenom postotku dodaju u pitku vodu, a lužnatu vodu miješaju s prirodnim gnojivom. Zbog boljeg i kvalitetnijeg uroda u poljoprivredi, kao i zbog smanjenja raznih bolesti u stočarstvu, Urs Surbeck je 2004. godine za svoj izum dobio njemačku državnu nagradu za inovacije.
Urs Surbeck nije stao na tom stroju. Dalje je razvijao tehnologiju i najprije određenim postupkom dobio vodu koju je nazvao H2O3. S tom je vodom u jednom trenutku čak imao i problem, predbacivali su mu da je preskupa, a analizom je netko dokazao kako se radi samo "o bočici s običnim natrijevim hidroksidom". Urs je tvrdio da u njoj ima mnogo više od toga, no priča nije slavno završila. Nakon toga dalje je radio na lužnatoj vodi KathoQuel i H2O3. Ta su istraživanja urodila nečim što danas potpisuje svojim imenom na boci, a vodu je nazvao Alkalni bioenergetik.
Kako djeluje Alkalni bioenergetik
O tome kako je razvio tu tehnologiju prilično je tajanstven, a u razgovoru je doslovce rekao da je "instrukcije za njezin razvoj dobio odozgo, putem kanaliziranih poruka". Tvrdi da je primao informacije kako razviti postupak kojim bi dobio potentnu vodu, vodu s informacijom, posve vitaliziranu, sa što je moguće više fotona. I doista, nakon proučavanja pod mikroskopom, pokazalo se kako je voda u nevjerojatno visokom postotku zasićena biofotonima.
Voda Ursa Surbecka sadrži neobično mnogo trodimenzionalnih šesterokutnih spojeva, što je veoma zanimljiva karakteristika njene strukture koja, među ostalim, ukazuje i na vrlo visoku zasićenost kisikom. Programiranje Ursove vode izvodi se slanjem harmonički ispravno podešenih frekvencija-informacija. Kako ih točno šalje poslovna je tajna. Rezultati su više nego zanimljivi. Sam Urs kaže: "Ova tekućina je inteligentna, ima pamćenje. Ulazi u tijelo i tamo radi što treba. Samo izlječenje ide vrlo brzo, radi se o nekoliko dana do jednog tjedna. Voda ima iznimnu energiju."
Voda "radi" i kad samo stoji u boci
U početku je vodu poklanjao, uglavnom vrhunskim sportašima (primjerice Rogeru Federeru). Kasnije ju je počeo prodavati, a kako je postupak dobivanja tog koncentrata prilično dugotrajan, a trebalo je osmisliti i adekvatno pakiranje za nju, budući da voda reagira s određenim materijalima, cijena za 500 ml je oko 40 eura u Švicarskoj. Urs kaže da mu je za proizvodnju jedne boce od 500 ml potrebno 100 litara vode. Inače, koncentrat se pije razrijeđen, 10 ml u litri vode.
Nerazrijeđen se može koristiti kao sredstvo za utrljavanje, masažu i slično, ali ne smije dospjeti na otvorenu ranu ili sluznicu. Urs tvrdi da boca djeluje i ako nije otvorena. To se slučajno pokazalo u ljudi koji su je držali pokraj biljaka koje ne bi uvenule iako nisu bile zalijevane neko vrijeme, ili pak u hladnjaku hrana ne bi propadala, a ne bi bilo ni mirisa.
Voda se trenutačno testira u Leipzigu, ali i na brojnim drugim mjestima diljem svijeta, u Aziji i Izraelu, rade se dvostruke i višestruke provjere, a rezultate, koji su navodno senzacionalni, čut ćemo i vidjeti vrlo brzo, obećava Urs. U međuvremenu se samom Ursu, ali i u časopise u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji javljaju ljudi koji tvrde da ih je voda Bioenergetik izliječila na brojne načine: otekline bi nestale za tri dana, rane brže zacjeljivale, ozbiljni bolovi nakon operacija bi se ublažili, bol u leđima, koljenima, zglobovima bi nestala, a sam Urs tvrdi da Bioenergetik može u nekim slučajevima izliječiti i rak, dijabetes, artrozu.
U međuvremenu, u iščekivanju prvih znanstvenih rezultata, o vodi se šire priče, poput onih da se boca Ursove vode ulije u hladnjak automobila i tako smanji potrošnja goriva i do jedne trećine. Navodno pomaže i rastu kose, kućne ljubimce rješava buha i daje sjaj dlaki...
Naše iskustvo s Ursovom vodom
Gospodin Surbeck je tijekom našeg razgovora nerazrijeđenu vodu pošpricao po potplatu moje lijeve cipele i po leđima. Radi se o vrlo maloj količini fino raspršenih kapljica. U lijevom stopalu se ubrzo počeo širiti osjećaj kao da se ledi, a leđa su bila blago zagrijana. Voda je, pretpostavljam, "znala" da me boli palčana kost i lumbalni dio kralješnice od puno sjedenja, te je na svaki dio reagirala drukčije.
Osobno sam kušala i razrijeđen koncentrat ove vode, okus joj je drukčiji od one iz slavine, mekša je, nekako glatka, ukusnija. Nisam je pila redovito danima da bih mogla osjetiti značajniju razliku, no iskoristila sam je za svoju biljku na prozoru koja je gotovo uvenula i čudnovato se podigla. To je sve što mogu osobno posvjedočiti o toj vodi.
Za kraj sam tipično novinarski upitala "Bojite li se farmaceutske industrije?". Urs je rekao da se ne boji. "Ova je voda moje životno djelo. Smatrao sam svojom dužnošću učiniti nešto za prirodu, životinje i ljude. Radio sam s vodom jer sam s njom znao raditi. U početku nisam imao nikakav novac, morao sam posuđivati za pokuse, uzimali su mi patente, znali su me prevariti. Nisam radio marketing, nisam išao na brzu zaradu, odlučio sam se za sporiji put. Mislim da sam time zavrijedio da upravo ja dobijem poruku odozgo da napravim ovo što sam sad napravio", završava Urs.
.png)
.png)
