Najbolji su primjer onoga što zagovaraju
Kada sam tridesetim oboljela od autoimune bolesti, nisam se propitivala o uzrocima nastanka tog stanja, a kada sam započela konvencionalno medicinsko liječenje, nisam znala što liječim, ali nastupom nuspojava, počela sam se pitati mnoga pitanja. Nažalost, nisam znala odgovor. S trideset i nešto godina moj način života bio je sve samo ne zdrav, uključivao je rad u bolnici, dežurstva vikendima i praznicima, odgajanje male djece, formiranje doma, balansiranje suprugovih i mojih obaveza i potreba.
Moglo bi se reći da je mojim životom dominirao hormon stresa – kortizol. On dominira životima mnogih, a kada preuzme kontrolu, ponaša se kao opaka maćeha, uzimajući nam svu energiju da bi zadovoljio svoje nagonske potrebe.
Mudrost današnjeg života upravo je obuzdavanje hormona stresa, kortizola. Imala sam sreće upoznati mudre ljude i učiti od njih. Ne mora to nužno biti autoritet svjetskog glasa koji vam teoretizira o kortizolu, a na njemu vidite sve znakove neravnoteže – možda je baš osoba iz vaše okoline spremna biti vaš učitelj. Učitelj se pojavi uvijek kada je učenik spreman.
Sve rade s mirom i kontrolom, a nisu control freakovi
Što sam naučila od mudrih ljudi? Kako oni žive? Mudri ljudi ustaju rano, gotovo sa suncem, spontano, puni energije. Dan započinju laganom tjelovježbom, uzmu si vremena za doručak, pročitaju vijesti i krenu u dan. Svaku aktivnost koju poduzimaju, rade koncentrirano, prisutni su u trenutku i svijest im je potpuno uključena. Probleme rješavaju tako što udahnu, razmisle i donesu odluku na osnovi svojih prijašnjih iskustava ili iskustava ljudi od kojih su učili.
Mudri ljudi jedu barem dva do tri obroka dnevno, iza svakog obroka uzmu si malo vremena za mir. Sve rade s mirom i kontrolom, uz njih osjećate kako je život jednostavno lagan i posramite se zbog svojih kompliciranih stavova. Oni svoj život kompletno kontroliraju jer znaju kojim smjerom idu, ali nisu control freakovi koji kontroliraju sve i svakog, najčešće iz straha i manjka samopouzdanja. Mudri ljudi nemaju ni jedno ni drugo.
Jedu redovito i služe se tehnikama rješavanja stresa
Zašto vam pišem o njima? Mudri ljudi savršeno balansiraju kortizol i od njih trebamo učiti. Kada je hormon stresa u ravnoteži temelj je zdravlja i slobodno mogu reći da je uzrok većine bolesti današnjice u neravnoteži hormona stresa.
Neravnoteža kortizola – hormona koji preko dana treba biti dovoljno visok da imamo pravu životnu energiju, a preko noći, pak, mora doći na minimum da bi omogućio spavanje, sanjanje i regeneraciju – opasan je problem koji se ne liječi farmaceutskim pripravcima.
Ne liječi se ni negiranjem problema, ni pasivnim pristupom problemu kao, na primjer, posjetima mnogim liječnicima koji se usmjeravaju na jedan simptom, a zanemaruju ukupnu kliničku sliku. Problem neravnoteže kortizola liječi se – nekima će se činiti banalnim – pravilnom prehranom i tehnikama rješavanja stresa.
Ne hrane se u pekarnicama
Pravilna prehrana postoji oduvijek i nju je definirao naš predak homo sapiens. Mi smo isti taj homo sapiens i imamo jednako tijelo i jednaka crijeva i želudac. Što je njemu bila prirodna hrana, trebala bi biti i naša: svježa, neprerađena, iz prirode. Prevedeno na naš jezik, to znači da bi se prehrana trebala sastojati uglavnom od svježe pripremljenog sezonskog povrća i voća, sjemenki i ulja te proteina biljnog ili životinjskog podrijetla. Homo sapiens nije jeo žitarice u obliku kruha i kolača, nego kao klice i biljke.
Kortizol doslovce uživa kada jedemo u pravilnim razmacima i kada jedemo upravo takvu hranu, njegova razina u krvi tada nema razloga uspinjati se zbog gladi ili pak strmoglavo padati zbog previše šećera u hrani. Prvi uvjet balansa kortizola je, dakle, zdrava hrana.
Imaju vremena za sebe i unutarnji razgovor
Drugi uvjet je rješavanje stresa koji je naš svakidašnji pratitelj. Stres se rješava naučenim tehnikama koje, jednako kao i hranu, moramo svakodnevno prakticirati. Uzimanje vremena za sebe, sabiranje sa sobom, unutarnji razgovor i određivanje prioriteta potrebni su nam kao i hrana. Dosad sam vidjela da mojim pacijentima i meni najviše pomažu duboko disanje, meditacija, joga, kontemplacija...
Mi smo duhovna bića i potrebna nam je i ta hrana. Vježbanjem joge, kao što je hormonalna joga, pomažemo žlijezdama da se opuste, resetiraju i dobiju energiju! Opušteno dišemo, unosimo energiju u pojedine dijelove tijela i povećavamo protok krvi u njima, oživljavamo ih. To jednostavno treba naučiti.
Ne vježbaju u teretani u kasne noćne sate
Lagana tjelovježba opušta nadbubrežne žlijezde, a intenzivni trening prisiljava ih da stvaraju goleme količine kortizola. Vježbanje u teretanama u kasne noćne sate uz intenzivnu glazbu i buku podiže kortizol, i to u ono vrijeme kada bi on trebao biti minimalan. Naprotiv, jutarnja gimnastika, lagano rastezanje, pozdrav suncu, tibetanske vježbe, lagana joga i disanje pripremaju nadbubrežne žlijezde za cjelodnevnu aktivnost. Navečer, pak, naše tijelo zahtijeva mir, pogled u sebe, trenutak za sabiranje i pripremu za niski kortizol.
Svakodnevnim ritualom treniramo nadbubrežnu žlijezdu da proizvodi prave količine kortizola u pravo vrijeme dana. Balansiranjem kortizola svi naši alarmi prestaju svijetliti i zdravlje se ponovo vraća. Kada je uravnotežen, dirigent hormonalnog orkestra, kortizol, uravnotežuje sve druge hormone i omogućava nam dug, sretan i zdrav život.
Sve što trebamo raditi je jesti prirodnu hranu i svakodnevno se relaksirati – lagano vježbati i disati, a noću spavati! Tako stvaramo energiju za dobre odluke, uspjeh na poslu i u privatnom životu, veselje što smo se rodili i živimo. Mudri ljudi to znaju i prakticiraju, zašto ne bismo i mi bili mudri?
.png)
.png)
