• Regulacija autonomnog živčanog sustava. Kad je iscrpljen, svaka situacija može otkočiti njegovu reakciju  „bori se ili bježi“, zbog čega se teško možemo uskladiti sa svojim tjelesnim alarmom, kao što je fizička nelagoda kada kažemo „da“, a to ne želimo. Učinkovit način smirivanja autonom­nog živčanog sustava je nazalno disanje s dugačkim izdisajima (što smanjuje otkucaje srca), obnavljajuće asane, kao što su položaj djeteta, mrtvaca ili polustoj na ramenima, te tehnike osvještavanja trenutka.
  • Osjećanje svog tijela. Kad autonom­ni živčani sustav postane uravnotežen, možemo vježbati osjećati prisutnost senzacija u tijelu, primjerice, meditacijom koja se fokusira na tijelo i pozorni pokret. Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da ovakva praksa smanjuje negativne misli i gradi veću svijest o sebi. Ujedno nam pomaže da se bolje koncentriramo na vlastite osjećaje i iskustva, pa ćemo brže spoznati kad se naše granice narušavaju i osjećat ćemo se dovoljno jakima da slijedimo vlastitu istinu.
  • Osvijestiti moć enteričkog živčanog sustava. Na njega bismo trebali gledati kao na epicentar svojih unutrašnjih granica, kao na mozak u trbuhu. Vježbe koje ojačavaju središnji dio tijela, opuštaju stisnuta vezivna tkiva i osvještavaju senzacije (npr. sitosti i upale) te nam pomažu da se bolje povežemo s tim šestim čulom koje se nalazi u crijevima.