'Liječimo' se same...
Prema hrvatskim podacima, oko polovine žena barem jednom u životu dobije urinarnu ili vaginalnu infekciju, oko 40 posto starijih žena ima preaktivan mjehur, a jedna od četiri žene nakon 40. godine života iskusi stresnu inkontinenciju. Usprkos tome, žene se srame i rijetko posjećuju liječnika. „Liječe“ se same, uvinim čajem ili vaginaletama ublažavaju neugodu pri mokrenju, ne izlaze da izbjegnu ismijavanje kad im „pobjegne“, a mjesta bez toaleta zaobilaze u širokom luku.
Naime, mokrenje bi, kad prerastemo dječje pelene, trebalo biti normalna samodisciplina i moralo bi znati svoje mjesto i vrijeme. No, urogenitalno žensko zdravlje rijetko je kada tako crno-bijelo. Zapravo, prije je riječ o 50 nijansi žute.
Kapacitet mokraćnog mjehura
Ukratko, urin je otpad koji nastaje u bubrezima filtracijom krvi i eliminacijom nepotrebnih produkata metabolizma (vode i soli). Kad bubrezi izluče dovoljno nakupljene tekućine putem mokraćovoda u mjehur, osjećamo da je naš „rezervoar“ pun pa stanemo u red za toalet. Dok strpljivo čekamo da sjednemo na školjku, urinarni sfinkter, mišić na dnu mokraćnog mjehura, sprečava da tekućina iscuri prije vremena. A kad se ispune uvjeti da se prepustimo maloj ekstazi, taj se mišić opušta, puštajući mokraću da poteče kroz mokraćnu cijev.
Koliko ćemo puta u danu posjetiti toalet ovisi o kapacitetu našeg mokraćnog mjehura, na koji utječe mnogo faktora, kao što su dob i visina, a u žena i broj porođaja prirodnim putem. Primjerice, osoba visoka 1,60 m ima manji mjehur od one visoke preko 1,80 m. Kad je riječ o starosti, žena od 30-ak godina bez problema može zadržati oko 500 ml urina, a starenjem se, primjerice, u 80. godini taj kapacitet u normalnim uvjetima smanjuje na oko 300 ml.
Ako osjećate potrebu za mokrenjem svakih sat vremena, to pokazuje koliko pijete tekućine (i kofeinskih napitaka koji djeluju diuretički). Kad pijete nekoliko litara napitaka dnevno i često posjećujete toalet, to je normalno, međutim, ako pijete samo jednu litru tekućine, a 10 puta dnevno za sobom puštate vodu u WC školjku, trebali biste se zabrinuti.
Prosječno mokrimo svaka četiri sata tijekom dana
U prosjeku, tijekom dana većina ljudi izluči oko 1,5 litru urina, navodi urologinja Jelena Schwenner-Radovniković. „Većinom odlazimo na WC kada se u mjehuru nakupi 200 - 400 ml urina (maksimalan kapacitet mjehura iznosi 350 - 500 ml), ali to ne bi trebalo biti više od osam puta dnevno i jednom tijekom noći. Ukratko, trebali bismo mokriti prosječno svaka četiri sata tijekom dana“, kaže splitska urologinja iz Poliklinike Cito.
Ako ste matematički raspoloženi i radoznali kako se mjehur puni, Schwenner-Radovniković objašnjava da se prilikom uobičajenog unosa tekućine mjehur puni brzinom od 1 ml u minuti, a prvu potrebu za mokrenjem osjećamo kad je mjehur polupun. Ako je potrebno, potrebu mjehura za mokrenjem možemo odgoditi voljnom kontrolom, no to nije dobro često činiti jer time možemo poremetiti tjelesnu regulaciju mokrenja, a i lakše dobiti infekciju urinarnog trakta.
Žene imaju kraću mokraćnu cijev od muškaraca pa su sklonije upalama
Schwenner-Radovniković upozorava: „Infekcije urinarnog trakta po učestalosti su na drugome mjestu, nakon infekcija respiratornog sustava. Svaka druga žena suoči se s bakterijskom upalom mokraćnog mjehura barem jednom u životu, a bakterija Escherichia coli odgovorna je za više od 80 posto slučajeva.“
Razlog zašto je nježniji spol skloniji urinarnim infekcijama leži u anatomiji ženskog tijela. Žene, naime, imaju kraću mokraćnu cijev (dužine oko 4 cm) pa nepoželjni mikroorganizmi izvana lakše mogu doprijeti i nastaniti se u mjehuru.
Ako vas neugodno peče i boli dok mokrite, imate krv u urinu ili imate povećanu potrebu za mokrenjem, a ispustite svega nekoliko kapi žute tekućine, vjerojatno imate infekciju urinarnog trakta. Kad se ne liječi pravodobno i adekvatno, ova bezazlena upala, upozorava dr. Schwenner-Radovniković, može se proširiti na bubrege uzrokujući ozbiljne infekcije i probleme, zato se prvi simptomi ne smiju zanemariti.
Uvin čaj, brusnica, što se s čim kombinira?
„Nekomplicirani akutni bakterijski cistitis liječi se antimikrobnim lijekovima, u punoj propisanoj dozi, u trajanju od tri dana. Često griješimo uzimajući premale doze prekratko vrijeme, jer su bakterije i dalje prisutne pa prilikom prekida terapije ponovo se umnože i postaju otporne na dani antibiotik“, pojašnjava liječnica. Istovremeno, ako uzimate antibiotik, potrebno je povećati unos tekućine na 1,5 - 2 litre dnevno.
Većini žena dobro poznat uvin čaj Jelena Schwenner-Radovniković preporučuje piti u dozi od 10 do 12 grama dnevno, tijekom razdoblja ne duljeg od 10 dana, i to bez istodobnog konzumiranja limunova soka ili suplementa vitamina C, jer u kiselom okruženju uvin čaj ne djeluje. Prema okusu finiji, čaj ili sok od brusnice također ne bismo smjeli konzumirati, upozorava urologinja, u isto vrijeme kad pijemo i uvin čaj.
Ove već ustaljene pripravke za urinarne tegobe možemo obogatiti i drugim prirodnim pripravcima. Dr. Schwenner-Radovniković predlaže pijenje čaja od sljezova korijena (četiri puta dnevno tijekom pet dana) te eterična ulja čajevca i origana u obliku kapsula. Pomoći će, također, i biljni ekstrakti smreke, lavande, eukaliptusa i sibirskog bora.
Životne navike
Ako ste skloni urinarnim infekcijama, trebali biste poduzeti neke preventivne mjere jer, kako se kaže, bolje je spriječiti nego liječiti. „Kombinacija brusnice, probiotika, vitamina i promjena nekih životnih navika mogu osigurati da urinarni trakt ne bude u tolikoj mjeri podložan infekcijama“, kaže urologinja. „Sok i ekstrakti ploda američke brusnice djelotvorni su za održavanje zdravlja urinarnog trakta i mogu se koristiti dulje vrijeme, a djelotvornost im poboljšajte vitaminom C.
Usto je potrebno u higijeni intimnog područja izbjegavati agresivne sapune, dugotrajne kupke, sintetičke ručnike i rublje, zadržavanje u mokrom kupaćem kostimu, korištenje aromatiziranog ili obojenog toaletnog papira“, savjetuje sugovornica ističući i nužnost pijenja barem osam čaša vode ili čaja dnevno, čime se potiče mokrenje, odnosno ispiranje bakterija iz mjehura.
Zaraza E. coli u seksualnom odnosu
Najučestaliju bakteriju E. coli možemo dobiti i tijekom spolnog odnosa pa stručnjaci savjetuju da se nakon seksa pomokrimo kako bismo ih „isprali“ iz vagine.
Rizičnim seksom možemo dobiti i neke spolno prenosive bolesti, poput klamidijske infekcije i gonoreje. Američki zdravstveni podaci bilježe čak 2,86 milijuna slučajeva klamidijske infekcije godišnje i 820 tisuća gonoreje.
Ove se infekcije mogu proširiti na mokraćnu cijev, gdje mogu uzrokovati upalnu bolest zdjelice (maternice, jajovoda i jajnika), a katkada i neplodnost. Kako antibioticima ne biste morali „čistiti“ te dijelove tijela, prakticirajte siguran seks (istraživanje objavljeno u The Journal of Sexual Medicine pokazalo je da najmanju brigu o zaštiti kondomima pokazuju odrasli!).
U održavanju intimnog zdravlja važnu ulogu ima i vaginalna flora koja prirodno štiti vaginu, mokraćnu cijev i mjehur od infekcija bakterijama i gljivicama. „Ta biološka zajednica ‘dobrih’ mikroorganizama, koja se nalazi na stijenci vagine, proizvodi mliječnu kiselinu koja održava vaginalni pH oko 4, što usporava rast drugih mikroorganizama. Nadalje, luči vodikov peroksid koji također sprečava rast patogenih bakterija“, objašnjava Schwenner-Radovniković.
Vaginalna flora može se poremetiti zbog terapije antibioticima, hormonskih promjena, spolne aktivnosti, oralne kontracepcije, upotrebe tampona i dijafragmi, pada imuniteta, kao i pretjerane higijene i agresivnih higijenskih preparata. Sve to smanjuje broj laktobacila i njihovu funkciju, a podaci pokazuju da uravnoteženu vaginalnu floru ima samo 30 - 40 posto žena reproduktivne dobi.
Plan oporavka
Zato velik broj žena, prije ili poslije, iskusi vaginalnu infekciju koja u gotovo svakom četvrtom slučaju uzrokuje upalu mokraćnog mjehura. Za to opet možemo „okriviti“ anatomiju ženskog tijela. Naime, ulaz u vaginu je u blizini analnog otvora s jedne i mokraćne cijevi s druge strane, što povećava mogućnost prijenosa nepoželjnih bakterija u rodnicu.
Osim higijenskih navika, za očuvanje vaginalne flore Schwenner-Radovniković savjetuje oralnu upotrebu probiotika iz roda Lactobacillus i Bifidobacterium te lokalnu primjenu vaginaleta s laktobacilima. Zdrava i uravnotežena prehrana također utječe na tu osjetljivu mikrofloru pa je potrebno smanjiti unos rafiniranih šećera, a prehranu obogatiti prirodnim probioticima - jogurtom i kefirom, te čajem od kadulje koji regulira hormonski sustav žena.
Preaktivan mjehur
No, nisu urogenitalne infekcije jedini problem s kojim se možemo susresti, a to najbolje znaju oni koji prečesto posjećuju toalet. „Prosječna osoba mokri 4 - 8 puta tijekom dana, ali ako je potreba za mokrenjem učestalija, ako vas budi iz sna, snažna je, iznenadna i praćena imperativnim nagonom na mokrenje bez prethodnog upozorenja i strahom da nećete na vrijeme stići do toaleta, riječ je o prekomjerno aktivnom mokraćnom mjehuru“, navodi Schwenner-Radovniković. Liječnica objašnjava da takav problem može biti simptom brojnih stanja - uroloških bolesti, neuroloških poremećaja, čak i kronične konstipacije i depresije.
No, kad se ova stanja isključe, terapiju za preaktivan mjehur čine antimuskarinski lijekovi (blokiraju muskarinske receptore u stijenci mokraćnog mjehura tako što smanjuju nevoljne kontrakcije mišića mjehura i time smiruju pretjeranu aktivnost mjehura). Kao dodatak toj terapiji, prema preporuci američkog medicinskog centra Cleveland Clinic, preporučuje se svako jutro pojesti dvije žlice mješavine svježe jabučne kaše, cjelovitih žitarica i soka od šljive jer se tako regulira crijevna flora i probava, što je važno jer je zatvor jedan od važnih uzroka povećane aktivnosti mjehura.
Trening
Schwenner-Radovniković savjetuje i smanjenje konzumiranja kofeina, čokolade, gaziranih pića, alkohola, umjetnih sladila, jako začinjene hrane, agruma, rajčice i drugih kiselih namirnica jer iritiraju sluznicu mokraćnog mjehura.
Prečest zov prirode, i u slučaju stresne i urgentne inkontinencije možemo smanjiti vođenjem dnevnika mokrenja i vježbama za jačanje dna mišića zdjelice koji s godinama gube elastičnost. Dr. Schwenner-Radovniković preporučuje tzv. trening mokraćnog mjehura, što podrazumijeva planirano mokrenje u pravilnim vremenskim razmacima. U početku svakih sat vremena, postupno povećavajući intervale, za 10 - 15 minuta. Na ovaj se način, objašnjava liječnica, povećava kapacitet mjehura, uspostavlja kontrola i smanjuje učestalost mokrenja.
Mokriti u opuštenom položaju
Ako vam se neugodne situacije prilikom mokrenja događaju samo onda kad koristite javni toalet, razlog može biti nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura zbog položaja u kojem mokrite. Naime, kako bismo bili sigurni da smo potpuno ispraznili svoj „spremnik“ za urin, važno je mokriti u opuštenom položaju. „Istraživanja su pokazala da možemo zadržati čak do 30 posto mokraće u mjehuru kada čučimo nad WC školjkom, umjesto da na nju sjednemo“, navodi australski uroginekolog Yik Lim.
Objašnjava da se to događa zato što je potrebno opustiti mišiće zdjelice kako bi se mjehur u potpunosti ispraznio, a levitiranje nad WC školjkom u javnom zahodu u tome nas sprečava. Prečesto mokrenje na ovaj način ne dopušta da se mokraćni mjehur u potpunosti isprazni pa i to može biti podloga za nastanak infekcija. Zato Yik Lim savjetuje da radije sjednemo na školjku, uza sve moguće higijenske mjere opreza.
Stres kao uzročnik
S druge strane, ako urin poteče mimo vaše kontrole - najčešće prilikom dizanja tereta, kihanja, kašljanja, trčanja ili hoda uz stepenice, koji djeluju tako što podižu tlak unutar trbušne šupljine - riječ je o stresnoj (eng. stress: tlak, napetost), odnosno statičkoj urinarnoj inkontinenciji. To je, ističe Schwenner-Radovniković, najčešći oblik inkontinencije, posebno kod žena starijih od 40 godina. „Javlja se zbog oslabljenih mišića zdjeličnog dna, što onemogućava normalno zatvaranje mokraćne cijevi, a tome doprinosi i manjak estrogena u starijoj dobi, pretilost, opstipacija i težak fizički rad.“
Ovaj uznemirujući problem zrelih žena narušava njihovu kvalitetu života, ali je rješiv. Za uspostavljanje voljne kontrole mokrenja ne libite se, savjetuje Schwenner-Radovniković, svakodnevno izvoditi već dobro poznate Kegelove vježbe, koje, osim za stanja prekomjerno aktivnog mjehura, pomažu i u slučajevima urgentne i stresne inkontinencije. Za uspjeh vježbi od presudnog je značaja njihovo svakodnevno i pravilno izvođenje, a poboljšanje se može očekivati za 6 - 12 tjedana.
Vitamin D i magnezij
Protiv blažih oblika urgentne i stresne inkontinencije Schwenner-Radovniković savjetuje elektrostimulaciju mišića dna zdjelice, po potrebi redukcijsku dijetu (s ciljem smanjenja tjelesne težine) te prehranu bogatu vitaminom D (jer povećava snagu mišića dna zdjelice i smanjuje rizik nastanka poremećaja zdjeličnog dna) i magnezijem (za pravilnu mišićnu i živčanu funkciju), kao i prestanak pušenja, koje slabi mišićni tonus i poprečnoprugaste, tj. voljne mišiće.
Korektivni kirurški zahvat na prvom je mjestu u liječenju stresne inkontinencije, s osnovnim ciljem da se vrat mokraćnog mjehura vrati na mjesto gdje se može postići normalan tlak zatvaranja mokraćne cijevi, uz istovremeno postizanje kvalitetne podloge na koju se mokraćna cijev prilikom napinjanja oslanja.
Vježbanje joge umjesto operacije
No prije nego što počnete razmišljati o tome, vježbajte jogu jer, američki stručnjaci tvrde, joga ženama pruža prijeko potrebno opuštanje i meditaciju te redovitu fizičku aktivnost kojom se učvršćuju mišići zdjelice.
Istraživanje Sveučilišta u Kaliforniji, provedeno na 20 žena starijih od 40 godina koje su se svakodnevno borile najčešće sa stresnom inkontinencijom, pokazalo je da su nakon šest tjedana vježbanja joge uspjele za čak 70 posto smanjiti učestalost epizoda inkontinencije.
Niste sami!
Koliko su god neugodni, u svojim problemima niste sami - procijenjeno je da se navedene urogenitalne tegobe pojavljuju kod 70 posto žena. Nije potrebno mnogo da se vrati kontrola nad svojim tijelom i sačuva zdravlje te delikatne zone o kojoj ispod glasa pričamo s najboljom prijateljicom. Ona je važna za naše opće psihofizičko stanje pa bi briga o njoj trebala biti dio kulture življenja, a ne tabu.
.png)
.png)
