Ako pijete antibiotike ovo biste trebali znati

Neraskidiva suradnja čovjeka i mikroba

U knjizi Nestali mikrobi – kako prekomjerna uporaba antibiotika potiče moderne pošasti Martin J. Blaser, američki liječnik koji više od 30 godina proučava ulogu bakterija koje uzrokuju bolesti u ljudi, usredotočio se prije svega na bakterije i na ono što se događa kada ih bez razmišljanja ubijamo snažnim lijekovima. On kaže da ljudska bića u svojim tijelima, osim svih organa potrebnih za život, imaju još jedan vitalan, nevidljiv „organ“ koji se nalazi posvuda – na nama i u nama. Nazivamo ga mikrobiom. On se sastoji od bilijuna sitnih oblika života, mikroba i njihovih srodnika.

Uništavanje važnih bakterija

Njegov razvoj, za razliku od, primjerice, srca ili mozga, ne počinje u zametku, nego u trenutku rođenja. Uloga tih mikroba u našim je životima vrlo važna. Potpuno izgubiti cijeli mikrobiom bilo bi jednako loše kao izgubiti jetra ili bubrege. Osim u slučaju da živimo u potpunoj izolaciji, ne bismo dugo preživjeli u svijetu. Drugim riječima, mikrobi rade za nas.

Razlog zbog kojeg u današnjem svijetu ima toliko oboljelih od astme, dijabetesa, pretilosti, alergija na hranu i metaboličkih poremećaja, prema mišljenju dr. Blasera, upravo je uništavanje važnih bakterija uzrokovano prekomjernom uporabom antibiotika širokog spektra.

Naši sićušni prijatelji

Oko tri milijarde godina bakterije su bile jedini živući stanovnici Zemlje. Zauzele su svaki komadić kopna, zraka i vode te pokrenule kemijske reakcije koje su stvorile biosferu te postavile uvjete za evoluciju višestaničnog života. Stvorile su kisik koji udišemo, zemlju koju obrađujemo, prehrambene mreže koje podržavaju oceane.

Bez mikroba ne bismo mogli ni jesti ni disati, a gotovo svi mikrobi bez nas bi nastavili normalno postojati. Ne postoji mjesto na kojemu se ti organizmi ne mogu udomaćiti. Velik ih broj živi u moru, u zemlji, nose ih vjetrovi, mogu preživjeti i visoko na nebu. Žive i u stijenama. Utječu na vrijeme i klimu, razgrađuju onečišćivače i mrtve organizme, jednom riječju – čine naš planet naseljivim.

Osiguravaju imunitet, štite rodnicu

Kada je riječ o ljudskom tijelu, popis „poslova“ koje u njemu obavljaju korisne bakterije uistinu je dug. Čovjekov probavni trakt mjesto je na kojemu živi najviše mikroba u tijelu, a počinje od samog vrha, od usta. Bakterije u ustima, jednjaku, želucu i crijevima sudjeluju u razgradnji i probavljanju hrane, a dio bakterija proizvodi vitamin K, nužan za zgrušavanje krvi, koji naše stanice ne stvaraju same.

Također, bakterije metaboliziraju i lijekove, a u žena koloniziraju i štite rodnicu. No najvažnija uloga koju imaju mikrobi je to što nam osiguravaju imunitet. Osim urođenog i adaptivnog imuniteta, mikrobi čine važan treći ogranak imunosnog sustava.

Djeca posebno na udaru

Dr. Blaser u knjizi Nestali mikrobi ne dovodi u pitanje učinkovitost antibiotika u liječenju ozbiljnih infektivnih bolesti, nego njihovu uporabu na milijunima zdravih osoba s manje ozbiljnim infekcijama i razmjerno bez­opasnim boljkama. Taj je problem osobito opasan za djecu jer su ona ranjiva na načine koje znanstvenici nisu očekivali. Najočitiji primjer prekomjerne uporabe antibiotika liječenje je infekcija gornjeg dišnog trakta koje pogađaju odrasle i djecu po nekoliko puta godišnje.

Bakterije uzrokuju manje od 20 posto tih infekcija. Grlo i nos domaćini su velikih zajednica bakterija, među kojima ima „prijateljskih“, ali i onih koje su potencijalno patogene. Neke od tih bakterija zapravo pridonose našem zdravlju jer inhibiraju potencijalno štetne organizme i prilagođavaju imunosni sustav. Stoga se postavlja pitanje – kada zapravo potencijalni respiratorni patogeni uzrokuju probleme u djece i kada bi ih trebalo liječiti antibioticima?

PageBreak

Dr. Blaser kaže da, ako dijete ima još neku infekciju poput želučane gripe ili alergiju koja mu blokira Eustahijevu cijev, osjetljivije je na mogući razvoj ozbiljnijih infekcija uha ili prsa. Liječnik može prepoznati tešku infekciju, ali ne može predvidjeti tko će se teško oporaviti. I premda je broj vrlo bolesnih nizak, to je razlog zbog kojeg će 60 - 80 posto djece koju su roditelji odveli liječniku jer su se žalila da ih boli grlo ili uho, iz ordinacije izaći s receptom za antibiotik.

A u većini slučajeva liječnici zapravo ne znaju je li bolest izazvala bakterija ili virus. Ipak, imaju dobar razlog što propisuju antibiotike za mnoge infekcije gornjeg dišnog trakta, a to je strah od reumatske groznice. To je vrlo ozbiljna upalna bolest, slična reumatizmu, koja se obično javlja 2 - 3 tjedna poslije neliječene infekcije uzrokovane streptokokom. Protutijela stvorena protiv infekcije streptokokom reagiraju s djetetovim srčanim mišićem, zglobovima, kožom i mozgom te ih napadaju.

Prije pojave antibiotika jedno od 300 djece oboljele od streptokokne infekcije razvilo bi reumatsku groznicu. Danas liječnici za streptokoknu upalu grla ne propisuju antibiotik da bi skratili trajanje infekcije, nego kako bi spriječili razvoj reumatske groznice. Dakle, u tom slučaju antibiotik je prevencija, a ne liječenje.

Nedostatak carskog reza

Kako onda liječnici mogu razlikovati blagu bakterijsku ili virusnu infekciju od ozbiljnije? Odgovor na to, koji na žalost još nije poznat, mogao bi smanjiti prekomjernu uporabu antibiotika. Sve dok liječnici ne budu mogli jednostavno razlikovati virusne infekcije grla od bakterijskih, uvijek će se odlučivati za sigurniji put.

Dr. Blaser ukazuje i na opasnost od prekomjerne uporabe antibiotika u žena koje rađaju carskim rezom i tijekom trudnoće primaju antibiotike. Time se, naime, uništavaju i korisne bakterije koje su dio prilagodbe koja pomaže trudnoći i priprema ženu za porođaj, a djetetu osiguravaju prilagodbu na svijet u koji stiže. Također, kada žena rađa carskim rezom, njeno dijete umjesto da prođe kroz porođajni kanal i „pohvata“ laktobacile, kroz stijenku trbuha kirurški se izvadi iz maternice i tako ostaje uskraćeno za korisnu mikrobnu populaciju.

Napredovanje bakterija otpornih na antibiotike

Antibioticima se sprečava ozbiljna infekcija novorođenčadi uzrokovana nekim streptokokom skupine B, ali oni ne djeluju samo na jednu vrstu bakterija, uništavaju i korisne bakterije te ubijaju neotporne, a ostavljaju na životu one otpornije. Takva praksa mijenja sastav majčinih bakterija u svim dijelovima njenog tijela.

Pojava antibiotika u medicini omogućila je liječenje mnogih bolesti od kojih su ljudi nekada umirali. No, što se bakterija više izlaže antibiotiku, veća je vjerojatnost da će razviti otpornost na njega. A pretjerana uporaba antibiotika uzrokovala je smanjenu učinkovitost terapija nekih infekcija, koje su prije bile djelotvorne.

Što češće unosimo antibiotike u svoje tijelo, i u tijela svoje djece, veća je vjerojatnost da će napredovati bakterije otporne na njihovo djelovanje. Mnogi ne razumiju što je otpornost. Misle da su postali otporni na antibiotik, a zapravo su bakterije s kojima se susreću ili koje nose u sebi postale otporne na njega.

Najosjetljivije su osobe čija je mikrobna raznolikost smanjena

Dr. Blaser ističe da su najveća opasnost koja nam prijeti – patogeni organizmi koji uzrokuju epidemije i protiv kojih smo posve nemoćni. Smatra kako su najosjetljivije osobe one čije su korisne, udomaćene želučane i crijevne bakterije najviše poremećene, odnosno čija je mikrobna raznolikost ozbiljno smanjena, a to se često događa astmatičarima, pretilim osobama i oboljelima od modernih epidemijskih bolesti kao što je celijakija. Autor naglašava da je najvažniji razlog zbog kojeg treba oglasiti uzbunu – opasnost od katastrofalne „antibiotske zime“, pandemije koju nećemo moći zaustaviti.

Živimo u povezanom, globalnom selu, ima nas nekoliko milijardi, a mnogo milijuna ljudi živi s oslabljenom otpornosti na zaraze. Kad se pojavi nova pošast, mogla bi biti brza i žestoka. Rizik je dodatno pojačan rasipničkom zlouporabom antibiotika.

Nedjelotvornost antibiotika zbog povećane otpornosti bakterija i povećana osjetljivost milijuna ljudi zbog narušenog mikrobnog ekosustava idu ruku pod ruku, a svijet je sve manje i povezanije mjesto. Prema mišljenju dr. Blasera, to je potop koji samo čeka da se dogodi, a opasnost od njega svaki se dan povećava.

Moguća rješenja

On smatra da su rješenja katkada osobna – stavovi koje prihvatimo i odluke koje možemo donijeti, a katkada institucionalna – politika koju zdravstvena zajednica ili država treba ustanoviti uz određivanje najvažnijih istraživanja. Trebalo bi smanjiti upotrebu tih moćnih lijekova jer to može pridonijeti usporavanju svakidašnjeg pokolja naše mikrobne bioraznolikosti.

Poziva svakoga od nas da preuzme odgovornost za upotrebu antibiotika tako što će svom liječniku reći da želi pričekati nekoliko dana prije uzimanja antibiotika za kašalj koji traje tjedan dana ili pričekati jedan dan prije nego što ode po recept za prehlađeno dijete. Možemo reći zubaru da ne želimo primati antibiotike osim ako nas ovaj ne uvjeri da su njegove dobrobiti važnije od potencijalnog rizika. Svatko može prestati upotrebljavati, radi svog i zdravlja svoje djece, antiseptička sredstva za pranje rublja.

Koji je postupak najbolji i je li nužan?

Ono što ovaj liječnik i vrhunski stručnjak za mikrobe predlaže da učinimo kako bismo spriječili potpuni nestanak bakterija korisnih za ljudsko zdravlje je: razgovarati s pedijatrima i drugim zdravstvenim radnicima o prednostima i nedostacima uporabe antibiotika te pokušati kupovati ekološki proizvedene, lokalne životinjske namirnice kod kojih su izgledi za korištenje antibiotika smanjeni. Također, savjetuje ženama reproduktivne dobi da prije nego što odluče roditi carskim rezom dobro razmisle o tome je li taj postupak najbolji za njihovu djecu i je li uistinu nužan.

Naglašava da ne želi zabranu antibiotika ili carskog reza, nego samo traži da se primjenjuju mnogo mudrije te da se razviju protumjere za njihove najgore nuspojave. Naši su drevni mikrobi s razlogom u nama, a sve što ih mijenja moglo bi imati ozbiljne i dalekosežne posljedice za nas.