Svi želimo živjeti punim plućima. Nesmetan dah znači nam prostor, pokret i slobodu. Vrijedi i obrnuto: teško nas disanje uzbunjuje i oneraspoložuje. Zašto i kada prestajemo dobro disati?
Jedan od glavnih razloga je epidemija dugog neprekidnog sjedenja. Trudimo se sjediti uspravno, ponekad i uspijemo dvadesetak minuta, ali za dulje od toga nismo evoluirali. Više od pola sata sjedenja šteti čak i onima u olimpijskoj formi. Pokušajte pogrbiti leđa kao da ste nekoliko sati za računalom i duboko udahnite. Kako se osjećate? Stišće li vas oko pupka? Koliko ste raširili rebra? A sad učinite nešto potpuno drukčije: uspravite se i udahnite. Nebo i zemlja, zar ne?
Kad ste se zgrbili, niste samo povili leđa i isturili glavu naprijed. Sabili ste abdomen i spriječili dijafragmu, najučinkovitiji mišić kojim dišete, da se dovoljno stisne. Da udah bude nešto dublji, pomogli su međurebreni mišići koji troše više energije od dijafragme. Dišete li uglavnom njima, živčani sustav to osjeti kao opasnost. To je još jedan izvor stresa jer ih inače koristimo za borbu ili bijeg. Spomenimo i to da sve dok smo pogrbljeni, zrak ne može doći u gornju trećinu pluća.
Čim ste se uspravili, dijafragma je lako gurnula organe trbušne šupljine. Prodisali ste niže, smirenije. Živčani sustav takvo disanje poistovjećuje s mirnom okolinom i opušta vas. Dobro postavljeni u gravitaciji imate više energije i bolje ste raspoloženi. Zato je važno da često ustajete i u pauzama se prošetate. Razmislite o treninzima koji leđa čine izdržljivijim, poput joge i plivanja.
Kroničan i pretjeran stres također će nam ograničiti disanje. Umjeren stres s kojim izlazimo na kraj, suprotno uvriježenom mišljenju je dobar, tjera nas da budemo kreativni i povezujemo se s ljudima u sličnim problemima. Takva dobra borba ne remeti disanje. Naprotiv, produljen intenzivan stres od kojeg gubimo samopouzdanje stisnut će nam pluća. Tada si više ne možemo pomoći nijednom tehnikom, spasit ćemo se samo smanjujući količinu stresora.
Napao nas šef ili tigar, živčani sustav jednako oklopi abdomen. Iza stisnutih trbušnih mišića čini nam se da smo malo sigurniji. Ali taj oklop protjerao je dah u prsni koš. Živčani sustav takvo disanje tretira kao još jedan stresor i priprema tijelo na borbu ili bijeg, što znači još prsnog disanja. Neki su ljudi godinama u tom zatvorenom krugu.
U prethodnoj kolumni pisao sam o svjesnom disanju. Ono će razmekšati oklope kojima se branimo od stresa. Čim shvatimo da smo na sigurnom, prestajemo reagirati na loša sjećanja. (Oprez! Ovo ne vrijedi nužno za jake traume.)
No svjesnim disanjem ne možemo otpustiti sav stres. Mišići se u lošim uvjetima premore i stisnu u mikrogrčeve. Te točke, poput zrna graška ili manje, bolne su ili ugodno neugodne na dodir, a nerijetko projiciraju bol negdje drugdje. Neka vas ne iznenadi ako istražujući abdomen osjetite bol u donjem dijelu leđa.
A sada provjerite jeste li i koliko oklopili svoj centar.
Samomasaža abdomena
Shvatite samomasažu abdomena kao antistresnu higijenu. Vraćajte joj se često. Uz gibak trbušni zid koji na pritisak nije neugodan ni bolan, raspolagat ćete s više energije. Ipak je to vaš centar, sjedište vaše moći.
Lezite na leđa i položite dlanove preko abdomena. Nekoliko minuta promatrajte dah. Kakav god bio, pustite ga.
Provjerite sad u kakvom su vam stanju trbušni mišići. Poželjno je da su opušteni i bez tragova oklopa ili prekomjernog rada. Dlanovima prekrijte pupak i blago potisnite prema kralježnici. Počnite kružiti pet puta u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Jedan krug neka traje osam do deset sekundi. Kružnim pokretima pokrijte cijeli trbušni zid kao da ga bojite. U redu je da dlanovi malo kliznu, ne moraju stalno biti na istome mjestu iznad pupka. Pritom izbjegavajte rebra, pogotovo niska. Nakon pet krugova zaokružite pet puta u suprotnom smjeru. Što ste sve primijetili?
Nadam se da vam je pritisak godio, a mišići bili protočni. U tom slučaju: čestitam! Vaši su trbušni mišići u najboljem redu, rade kad treba, a inače se opuštaju. Većina vas je ipak osjetila i bolna mjesta te ugodnu neugodu. Bolna mjesta zaobiđite, a pažnju usmjerite na mjesta koja ne možete lako opisati: kao da su gladna pritiska koji topi napetost.
Odaberite najugodnije neugodno područje i ispitajte ga vrhovima prstiju. Kružite nad njim petnaest do dvadeset puta pa s raznih strana blago potisnite prema izvoru neobičnih osjeta. Zamislite da je točka u sredini kompasa, pa pritisnite prema njoj sa svih glavnih i sporednih strana svijeta. Odaberite smjer pritiska koji vam naviše odgovara i smirite prst. Cijelo vrijeme budite umjereni. Pomažete zgrčenom dijelu mišića da profunkcionira.
Za deset do dvadeset sekundi neugoda obično popusti, a ugoda poraste. Zadržite pritisak dokle se god pod prstom nešto odvija, miče, grije i struji. Kad prestane, brzo maknite prst da navre svježa krv i odnese ostatke metaboličkog otpada. Maknite se s mjesta gdje nema promjene ili vam postane neugodno. Tako tretirajte cijeli abdomen.
Preporučujem da to radite nakon stresnih situacija i kad vam nedostaje zraka. Dobro je i prije ustajanja ili odlaska na spavanje. Za prvih nekoliko samotretmana izdvojite desetak minuta. Jednom kad naučite gdje skupljate stres, brže ćete proći druga mjesta i koncentrirati se na ona koja traže da ih pritisnete. Prosječan tretman traje pet šest minuta i višestruko se isplati.