Prije nekoliko godina i mene je, priznajem, tresla televizijska groznica. Na programima su se počeli pojavljivati novi reality showovi i krimi-serije, i neko vrijeme sam i ja svake večeri predano sjedila pred TV ekranom te provodila vrijeme suživljavajući se sa životima drugih ljudi.

Nakon napornog radnog dana, često bih osjećala da nemam energije ni za što drugo osim da posegnem za daljinskim upravljačem, stopim se s naslonjačem i provedem nekoliko sati u polusvjesnom stanju gledajući što god bi se u tom trenutku našlo na programu. I svaki bih se put čudila kako bih se nakon tih nekoliko sati osjećala još umornije, kao da mi je taj veliki ekran sve to vrijeme crpio energiju kroz nevidljivu slamčicu.

I da, u to sam vrijeme i ja bila podlegla novim potrošačkim trendovima i zamijenila stari kockasti televizor elegantnim velikim LCD ekranom. No nakon nekog vremena počelo se događati nešto neobično. Osjećala sam da je to vrijeme koje trošim na gledanje televizije bačeno. I sve sam više vremena počela provoditi na druge načine. Kupila sam psa i svaki ga dan počela šetati nakon posla. Iznenadilo me kako bi me samo tih dvadesetak minuta u prirodi napunilo energijom. Televizor sam sve rjeđe uključivala.

Prošli su mjeseci i jednog sam dana shvatila da se ne mogu sjetiti kad sam zadnji put buljila u taj veliki crni ekran koji je i dalje zauzimao dominantno mjesto u mojoj dnevnoj sobi. Stoga – kad je moj suprug konačno predložio da se jednom zauvijek riješimo tog uređaja – nisam se bunila. Činilo mi se to sasvim prirodnim razvojem događaja. I to je bio kraj televizora u mom stanu. Na njegovu mjestu sada stoji gramofon.

Koliko gledamo televiziju?

Život bez televizije nekome će možda zazvučati drastično, no i danas se čudim koliko više slobodnog vremena imam otkad ta naprava nije u mom domu. Naučila sam kuhati. Provodim puno više vremena u šetnjama prirodom. Puno više čitam, a umjesto krimi-serijom, danas moj dan završava zen meditacijom. Počela sam više pisati.
Jeste li se ikad i sami zapitali koliko vremena provodite u gledanju televizije? Možda ste kao ja, i već ste se riješili te ovisnosti. Ili možda pripadate umjerenijoj skupini gledatelja koji tjedno pogledaju tek nekoliko sati programa i pomno biraju što će gledati.

No većina Hrvata na gledanje televizije troši previše vremena. Prema izvještaju Organizacije za suradnju i razvoj (OECD) Hrvati svakodnevno provedu četiri sata pred TV ekranom, i po broju odgledanih sati su u samom svjetskom vrhu, odmah nakon Amerikanaca i Grka, rame uz rame s Dancima i Poljacima. Ako pretpostavimo životni vijek od 70 godina, to znači da prosječni Hrvat tijekom života pred televizorom provede oko 11 godina.

Moć TV ekrana

Tijekom posljednjeg stoljeća izumili smo brojne uređaje koji nam štede vrijeme, no žalosno je što velik dio tog vremena potrošimo na gledanje televizije. To je vrijeme koje bismo mogli provoditi u igri i razgovoru sa svojom djecom, u šetnji, u poboljšanju odnosa s partnerom... Zašto se tako teško odvojiti od TV ekrana?
Čak i ako ste se odlučili na život bez televizora, danas ga je gotovo nemoguće izbjeći. Novi LCD ekrani nalaze se u trgovačkim centrima, kafićima, restoranima, u čekaonicama… Televizija se danas također nalazi u avionima, automobilima, bankama, a sve češće se osim u dnevnoj sobi nalazi i u spavaćim sobama, kupaonicama, ponekad čak i u WC-ima. Jeste li ikada primijetili koliko je teško ignorirati TV uređaj kad se nalazi ispred vas?

Ljudski je mozak evolucijski programiran da uočava iznenadne promjene u okolini, a televizijski se programi koriste nizom efekata kako bi vam zadržali pozornost: promjenama u intenzitetu zvuka, naglim promjenama scena... Ako se nalazite ispred televizora, čak i ako se pokušavate usredotočiti na nešto drugo, svi ti efekti će vam neprestano vraćati pozornost prema TV ekranu.

Stvaranje ovisnosti

Osim toga, kad gledamo televiziju, osjećamo se opušteno. Istraživanja su pokazala da naš mozak upada u pasivno stanje, proizvodi alfa moždane valove – stanje koje je vrlo slično hipnozi. Jedno je australsko istraživanje početkom 1980-ih godina otkrilo da je tijekom gledanja televizije lijeva polovica mozga uspavana, a desna polovica sprema informacije.

No upravo je lijeva polovica mozga zadužena za analizu informacija, dakle, dok gledamo televiziju, analitička strana našeg mozga nije aktivna – informacije upijamo nekritički i pasivno. Želite li saznati najnovije vijesti ili nešto naučiti, puno je, dakle, učinkovitije posegnuti za novinama, časopisom ili knjigom.

Činjenica je da nas televizija opušta onog trenutka kad je uključimo, no znanstvenici su otkrili da taj osjećaj nestaje čim je ugasimo. Možda zato televizija stvara takvu ovisnost – trenutačno nas opušta, trenutačno zaboravljamo na emocionalne probleme, usamljenost i teškoće, no čim je isključimo osjećamo se jednako, ako ne i gore. Jedini način da ostanemo u tom opuštenom stanju je nastaviti gledati televiziju. A kad prestanemo, s nama ostaju slike veselih, lijepih, bogatih ljudi iz filmova i serija – njihovi životi čine nam se toliko boljima i zanimljivijima od naše svakodnevice. Sve u svemu, pretjerano gledanje televizije može nas učiniti nezadovoljnima i depresivnima.

Znanstvenici su također otkrili vezu između pretjeranog gledanja televizije i viška kilograma. Gotovo svaka druga aktivnost troši više kilograma od gledanja televizije – samo kad spavamo trošimo manje kalorija. Osim toga, u polusvjesnom stanju u kojem ljudi obično sjede ispred ekrana, lako je konzumirati velike količine hrane i pića. Kada bi ljudi bili fizički aktivni za vrijeme koje troše na gledanje televizije, smanjio bi se problem pretilosti u svijetu.

Negativan učinak na djecu

Prema jednom istraživanju, prosječna odrasla osoba u SAD-u svake godine pogleda 50.000 reklama. Budući da Hrvati na dan gledaju samo pola sata televizije manje od Amerikanaca, vjerojatno ne zaostajemo puno za tom statistikom. Gledaju li vaša djeca televiziju, i ona su izložena tim reklamama, a oglašivači se tome i nadaju. Osim što su podložnija utjecaju reklama, djeca imaju i velik utjecaj na svoje roditelje u kupnji, od izbora čokoladica i grickalica do izbora tehnologije.

Djeca koja gledaju televiziju izložena su i velikim količinama nasilja: prema jednoj američkoj statistici, prosječno dijete u SAD-u do svoje 18. godine vidi 16.000 ubojstava i 200.000 nasilnih scena. Ta je brojka posebno zabrinjavajuća kad uzmemo u obzir da su mnoga istraživanja pokazala kako gledanje nasilja na TV-u potiče agresivnost. Prema Američkoj udruzi psihologa, djeca izložena nasilju na TV-u postaju manje osjetljiva na bol i patnju drugih, postaju strašljivija te iskazuju više agresije prema drugima.
Istraživanje provedeno 2005. godine pokazalo je da pretjerano gledanje televizije negativno utječe i na uspjeh u obrazovanju.

Analizirajući živote 1000 odraslih osoba na Novom Zelandu, znanstvenici su otkrili da 26-godišnjaci koji su u djetinjstvu prekomjerno gledali televiziju imaju niži stupanj obrazovanja od onih koji su manje gledali televiziju. Dokazano je i da pretjerano gledanje televizije u najranijoj dobi negativno utječe na razvoj kognitivnih funkcija djece, uzrokuje hiperaktivnost i slabi koncentraciju.

Razloga za život bez televizora, dakle, ne nedostaje. No ne morate biti kao ja i zauvijek izbaciti televizor iz svojeg doma. Načinite eksperiment i jednostavno spremite televizor u ormar ili podrum na nekoliko tjedana. Počnite se baviti novim hobijem, vježbajte, uvečer se prošećite s partnerom, igrajte društvene igre sa svojom djecom ili jednostavno pročitajte sve one knjige koje već godinama odlažete zbog manjka vremena. Začudit će vas koliko će se slobodnog vremena i novih stvari pojaviti u vašem životu jednom kada u njemu ne bude TV ekrana. Nakon tog probnog roka, možda ćete se i vi zauvijek riješiti TV uređaja.