Dodatna potpora
Njemački liječnik i psihoterapeut Ruediger Dahlke razvio je učinkovit sustav iscjeljivanja fizičkih i psihičkih oboljenja svojevrsnom psihoterapijom kojom pomaže klijentima da iz „sjene“ ili podsvijesti izvuku potisnute sadržaje ili teme s kojima se boje suočiti. Kako svaka od tih potisnutih tema ima energetski naboj, ta se energija teži iskazati, tj. izaći na površinu.
Budući da se ne može objelodaniti u našoj svijesti, jer je odbacujemo, ona svoj izlaz traži kroz tijelo u obliku raznih oboljenja koja za svakog pacijenta posebno imaju osobno značenje i služe kako bi privukla pozornost na ono u našoj psihi s čime se ne želimo suočiti. No, posljednjeg desetljeća Dahlke je, zahvaljujući svojim istraživanjima, uvidio da tijelu treba dati dodatnu potporu u iscjeljenju, i to veganskom prehranom. Zašto je smatra učinkovitim lijekom otkrijte u intervjuu…
Osim što tvrdite da osvještavanjem potisnutih sadržaja možemo liječiti fizičke bolesti, posljednjih godina tvrdite da veganska prehrana uvelike pridonosi izlječenju raznih bolesti. Kojim argumentima to možete potkrijepiti?
U tome nema mistike. Brojna znanstvena istraživanja dokazuju da se prelaskom na vegansku prehranu mnoge uznapredovale bolesti, kao što su začepljenje krvnih žila, rak i druge, povlače ili ublažavaju. Kao liječnik koji podržava post i prirodnu medicinu svojim sam pacijentima oduvijek savjetovao zdravu prehranu. Sada, s najnovijim saznanjima koje nam pruža znanost, to radim još intenzivnije. U svojoj knjizi Fast food objašnjavam, savjetujem i dajem recepte u želji i nadi da što više ljudi što prije shvati i prihvati važnost veganstva.
Osobno sam postao vegan nakon čitanja znanstvenog rada China Study Colina Campbella iz 2004, dotad sam, naime, bio vegetarijanac. Bilo mi je jasno da je moja potreba da živim bez životinjskih proteina ispravna. U studiji je dokazano da su ne samo meso nego i svi drugi proizvodi od životinjskih proteina poput mlijeka, jaja i slično štetni po zdravlje. Postoji izreka „Ono si sto jedeš“. Ako jedemo životinjske proizvode, unosimo u sebe ne samo hormone i otrove koje su životinje unijele svojom prehranom nego i njihove strahove i patnju koji su bili pohranjeni u njihovim stanicama. Zbog toga se na nesvjesnoj razini osjećamo i krivima. Upravo zato me ne iznenađuje sve veći broj smetnji psihičke, tjelesne i duševne prirode poput paničnih napadaja, slučajeva raka i autoimunih oboljenja.
I dalje mislim da bolesti možemo liječiti prije svega otkrivanjem značenja njihovih duševnih uzroka, ali je neophodno istaknuti i važnost veganske prehrane, vitamina D i kretanja na zraku i suncu u tom procesu.
Što je peace food, tj. „hrana mira“ koju propagirate?
Peace food je više od veganstva. Dok vegetarijanska prehrana isključuje sve što, kako se slikovito govori, ima lice, oči i majku, a veganska prehrana proizvode životinjskog podrijetla, poput mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja, peace food isključuje sve što nema žile i nije negdje raslo – dakle isključuje alkohol, industrijske i gotove proizvode, šećer i slično. Te su namirnice veganskog podrijetla, ali su štetne po zdravlje. Možete biti vegetarijanac i vegan, no pritom se hraniti potpuno nekvalitetno i nezdravo. Hrana mira uistinu liječi, a uključuje samo cjelovitu, punovrijednu prehranu biljnoga podrijetla.
Ako želimo unutarnji mir, moramo prestati opterećivati organizam strahom i stresnim hormonima iz mesa ubijenih životinja. Htjeli mi to ili ne, oni djeluju u nama. Ako želimo mir u svijetu, moramo doprinijeti tome da svi ljudi na svijetu imaju dovoljno hrane. To je moguće ako prestanemo konzumirati hranu životinjskog podrijetla i prijeđemo na peace food.
Kod gotovo svih, jer podržava organizam pri regeneraciji. Posebno je važno kod oboljenja koja ugrožavaju život poput srčanih problema, raka, ali i dijabetesa, Alzheimerove bolesti, reume i gihta. Nekontrolirana podjela stanica, što je u osnovi svakog karcinoma, uvelike je povezana s mliječnim proizvodima.
U nastanku srčanih i krvožilnih oboljenja, primjerice, prehrana igra važnu ulogu. Nova znanstvena saznanja govore da je za zdravlje srca potreban vitamin D, i to onaj koje je naše tijelo samo sintetiziralo pri izlaganju sunčevim zrakama. Životinjski proteini blokiraju vitamin D i štete srcu. Popodnevni odmor i biljna prehrana vrlo su važni za zdravlje srca.
Nova istraživanja pokazuju da se geni mogu uključiti i isključiti putem duševnih iskustava. Donedavno smo smatrali da geni upravljaju stanicama i preko njih tkivima i organima, a sada znamo da je obrnuto – okolina, prehrana i naša iskustva snažno utječu na gene.
Prelazak na ovakvu vrstu prehrane mnogima nije lak. Kako ga možemo olakšati, trebamo li to možda učiniti postupno?
Postupan prelazak na vegansku prehranu često je vrlo težak. Ima sličnosti s postupnim prestankom pušenja. Kada smo konfrontirani s onim što više ne želimo, a to predstavlja naviku, možemo popustiti trenutnoj potrebi. Stoga, lakše je brzo i odlučno prijeći na novu vrstu prehrane. Potrebno je od tri do četiri mjeseca da se tijelo na nju navikne i tada automatski prestaje i želja za nekim namirnicama koje su nam prije bile važne.
U svojim učenjima kažete da moramo upoznati „sjenu“, onaj dio koji smo potisnuli, te da je za izlječenje i ravnotežu potrebno i jedno i drugo, tj. ono što o sebi volimo i ono što potiskujemo. Veganstvo je, kad je o prehrani riječ, ipak isključivo. Kako to objašnjavate?
U prehrani moramo isključiti ono što je otrovno te nam ugrožava život, npr. otrovne gljive ili druge otrovne biljke, pljesnivi kruh, pokvarenu hranu. Na ovom se području nismo tako daleko razvili da bismo mogli sve integrirati. Ako pojedemo otrov, umrijet ćemo. A neke vrste hrane uistinu jesu otrov.
Što o našoj podsvijesti govore poremećaji u prehrani, ovisnosti o određenoj vrsti hrane, prekomjerno unošenje ili izbjegavanje hrane?
Poremećaji u prehrani zrcale naše svjesno područje, a tako i nesvjesno. Prekomjerno unošenje hrane može biti znak za neku drugu glad, primjerice, glad za ljubavi, sigurnosti, osjećajem samopoštovanja, vlastite vrijednosti – koju kompenziramo hranom. Što je manji osjećaj vlastite vrijednosti, što je netko usamljeniji, to više ‘sebe’ (svoje težine, obujma) treba. Potreba za slatkim može ukazivati na nedostatak ‘slatkoće života’. Izbjegavanje hrane, pak, ako je ekstremno, može značiti da osoba ne želi sebe i da se odbacuje.
.png)
.png)
