Sreća se u životu događa spontano jer je dio jastva. Kada poznajete sebe, imate pristup sreći na njezinom izvoru. Ali, većina ljudi brka sebe sa slikom o sebi. Našu sliku o sebi stvaramo kada se poistovjećujemo s vanjskim stvarima. To mogu biti ljudi, događaji, situacije ili fizički objekti. Primjerice, ljudi žele novac iz uvjerenja da će biti sretniji što više novca imaju. Iako smo čuli da novcem ne možemo kupiti sreću, potjera za novcem nije završila jer se snažno poistovjećujemo s količinom novca koju zarađujemo, s našim poslom i sa stvarima koje posjedujemo. Novac, status, imovina i mišljenje drugih ljudi snažno utječu na naše poimanje nas samih.
Jedna strana priče je da čeznemo za odobravanjem jer ono uljepšava našu sliku o nama. Druga strana priče je da se bojimo kritike jer ona kvari našu sliku o sebi. Takvi stavovi su poznati kao objektoodnosni, što znači da se poistovjećujete s predmetima izvan sebe. Objektoodnosnim stavovima su suprotni samoodnosni stavovi, što znači da se poistovjećujete s vašim istinskim bićem. To je posve unutrašnje iskustvo. Istinsko biće ima pet osobina na koje ne utječu vanjske stvari, događaji ili drugi ljudi.
1. Vaše istinsko biće je povezano sa svime što postoji.
2. Ono nema ograničenja.
3. Ono ima bezgraničnu kreativnost.
4. Ono je neustrašivo i spremno iskoračiti u nepoznato.
5. Namjera s razine bića je moćna i može utjecati na pojavu sinkroniciteta (savršenog stjecaja vanjskih okolnosti koje pomažu u ostvarenju vaše namjere.)
Pomicanje vašeg osjećaja identiteta na vaše istinsko biće vas oslobađa kako biste mogli stvoriti život pun obilja, radosti i ispunjenja. Vezanost uz vanjske stvari vas osuđuje na površnu razinu postojanja. Ne morate živjeti tako. Na višoj razini postojanja vi možete osvijestiti svoje najdublje želje. Jednom kada mu to omogućite, vaše istinsko biće može stvoriti situacije, okolnosti i odnose u vašem životu.
Kada ne očitujete svoje najdublje želje, glavni razlog za to leži u činjenici što pogrješno mislite da ste netko tko niste. Objektoodnosnost nas pomiče iz našeg istinskog identiteta u lažni identitet. U Indiji je to stanje poznato kao avidya ili nepostojanje istinskog znanja. Stara izreka uspoređuje avidyu s milijunašem koji hoda ulicama poput prosjaka jer je zaboravio na svoje golemo blago u banci.
Kada se ne sjećate onoga tko ste doista, vi se jednostavno morate oslanjati na svoj ego. Objektoodnosnost stvara ego iz svih događaja i okolnosti iz vaše prošlosti, počevši s danom kada ste rođeni. Ako pogledate pomnije, ego je ustvari prilično nesiguran. On je ovisan o odobravanju, vlasti, sigurnosti i moći. Nema ništa lošega u svim tim stvarima.
Nevolje nastaju kada postanete ovisni o njima do te mjere da se bez odobravanja, vlasti, sigurnosti i moći osjećate izgubljeno i prestrašeno. Kao i kod svake ovisnosti u početku postoji osjećaj užitka kada ego vodi igru: Vladam situacijom; drugi ugađaju mojim željama. Siguran sam jer me nitko ne izaziva. Moćan sam jer se drugi osjećaju podređeno u mojoj nazočnosti. Ego nastoji stvoriti sve te situacije i on ih može ostvariti, barem djelomično. No, ubrzo užitak nestaje jer ga nagrizaju sumnja i strah. Oni kojima vladamo će nam možda okrenuti leđa i promatrati što će se onda dogoditi.
Ako želite znati koliko jako se poistovjećujete sa svojim egom, a ne sa svojim istinskim bićem, to nije teško utvrditi. Ego ima suprotne osobine od onih koje smo gore opisali.
1. Ego se osjeća izolirano i usamljeno. Treba mu vanjsko odobravanje kako bi pripadao i imao vrijednost.
2. Ego se osjeća ograničeno i vezano. Bez moći i vlasti nad drugima on se boji da će njegova bespomoćnost biti razotkrivena.
3. Ego voli rutinu i naviku više od kreativnosti. Osjeća sigurnost kada je današnji dan isti kao i prethodni.
4. Ego se boji nepoznatog više od bilo čega drugoga. On vidi nepoznato kao mjesto tame i praznine.
5. Ego se mora pomučiti za ono što želi. On pretpostavlja da bez truda nikada ne bi ispunio svoje potrebe; to odražava dubok osjećaj unutrašnje praznine.
Kao što možete vidjeti, središnja osobina ega je nesigurnost. Kada živite iz ega, vi ste u milosti svakog stranca na ulici. Trenutak laskanja stvara sreću; sarkastična opaska vas ranjava. Kako se onda možemo premjestiti u naše istinsko biće? Mnogi ljudi nastoje učiniti tu promjenu tako što se bore protiv ega, ali to je zamka. To je najveća melodrama ega, koji se neprestano bori i koji ne može postići pravo ispunjenje, mir i sreću. U svakom slučaju, ego će se opirati promjeni koju želite napraviti jer on u vašoj potrazi za vašim istinskim bićem naslućuje vlastito uništenje.
Taj strah je posve neosnovan. Istinsko biće ostvaruje sve što ego želi – mir, zadovoljstvo, radost, osjećaj potpune sigurnosti – jer su sve te osobine svojstvene tom biću. Ne morate se boriti da biste ih pronašli. Prava teškoća je što je put na koji vas je postavio vaš ego bio od početka pogrješan. Ego postaje depresivan kada ne može dobiti ono što želi; on se osjeća poput gubitnika. On ne može shvatiti da niste gubitnik ako je ono što ste željeli od početka bilo neostvarivo.
Ego nikada nije bio na pravom putu. Objektoodnosnost nikada ne vodi u sigurnost, ispunjenje i zadovoljstvo. Stoga je pravo pitanje kako nagovoriti ego na pravi put i istodobno zaustaviti tu vječnu naviku poistovjećivanja s vanjskim objektima.
Prvo, osvijestite to što radite. Upamtite: svjesnost je ključ promjene. Gotovo svi ljudi nastoje zaraditi odobravanje ostalih. Tako ponavljaju obrazac ponašanja koji seže do našeg najranijeg djetinjstva, kada smo mislili da moramo zaraditi ljubav naših roditelja. Bez nje bismo se osjećali posve izgubljeno; čak smo mislili da ćemo umrijeti – a to se moglo i dogoditi. Ali, sada smo odrasle osobe. Osvijestite koliko lagano vas i dalje ranjavaju male uvrjede i koliko nesretno se osjećate kada vam netko koga volite ne obraća dovoljno pažnje ili se čini da se udaljava od vas. Postanite svjesni tih osjećaja koji se pojavljuju iz navike. Zbog sjećanja na rane iz prošlosti pridajete previše važnosti onom što stranac misli o vama. Djetinja emocionalna potreba za pažnjom ne prihvaća lako činjenicu da netko koga volite jednostavno povremeno treba malo prostora.
Jednom kada otvorite vrata prema svjesnosti, nemojte se boriti protiv straha i nesigurnosti kojih ste se oslobodili. Svjesnost ima iscjeljujuću moć ako jednostavno promatrate i prepustite se. Zadobili ste bolnu ranu; osjećate se povrijeđenima. Ostanite s tim osjećajem i on će se raspršiti. Vaš ego želi da se stalno prisjećate prošlosti zbog pogrješnog uvjerenja da se morate neprestano braniti. Prisjećajući se onoga što nas je ranije povrijedilo, usmjeravamo našu energiju u sprječavanje ponavljanja stare boli. Ali, pokušaj preslikavanja prošlosti na sadašnjost nikada neće izbrisati prijetnju od povrjeđivanja.
Jednostavnom svjesnošću možete se osloboditi starih rana. Trebate prestati vjerovati da imate neke koristi od njih. Ego vas na suptilne načine uvjerava da danas morate ponoviti sve one taktike koje jučer nisu djelovale. Umjesto igranja njegove igre samo promatrajte ono što se događa. Bit će vam teško prozrijeti čitavu igru, jer ona ima i pozitivnu stranu. Vaša prošlost također sadrži trenutke radosti, uspjeha, ljubavi i ispunjenja. Dok ego na površinu izvlači ta pozitivna iskustva, on vam šapće: Vidiš? Ti si na pravom putu. Ja ću ti donijeti još toga. Vjeruj mi.
Ego se oslanja na nesigurnosti iz prošlosti koje miješa zajedno sa sjećanjima na zadovoljstvo. Tako vas uvjerava u iluziju: da će jednoga dana vaša slika o sebi biti savršena. Pogledat ćete se u ogledalo i vidjeti samo dobre stvari koje su stvorile vašu sliku o sebi, a nećete vidjeti nikakve loše stvari. Ironično je što trčanjem za idealom gubite svoje istinsko jastvo, koje je uvijek idealno.
Umjesto pokušaja ostvarenja svoje idealne slike o sebi, predajte se jednostavnosti i nevinosti bivanja. Jednom kada saznate tko ste, bivanje je dovoljno. Nema potrebe za borbom. Vaše istinsko jastvo je jastvo čitavog svemira. Što više možete poželjeti? Ako imate kreativnost, ako se osjećate neustrašivo, ako možete kročiti u nepoznato i ako imate moć namjere, već imate sve.
Svjesnost zahtijeva vježbu i strpljenje. Plodu je potrebno vrijeme za dozrijevanje prije nego što padne. Ali, dok napredujete s tim postupkom, u vašem životu ćete primijetiti više lakoće, širokogrudnosti, radosti i sinkroniciteta. To su znakovi da ste povezani s vašim istinskim bićem.
Upamtite: ego već mnogo godina utječe na oblikovanje vašeg osjećaja identiteta. On je postao vaša druga priroda. Čak i nakon što ljudi prihvate viziju svojeg istinskog jastva, oni se i dalje nastoje boriti protiv svojih loših navika te slijede stroge naputke i vježbe koje bi im navodno trebale donijeti prosvjetljenje. Međutim, razmislite što znači biti prosvijetljen. Prosvijetljena osoba je netko tko ne treba odobravanje i na koju ne utječu laskanje i kritika, netko tko se prema nikome ne osjeća niti nadređeno niti podređeno, netko tko zna što znači djelovati neustrašivo jer nije pod utjecajem situacija, okolnosti, događaja i odnosa. Ta svojstva ne možemo izgraditi iz materijala koje nam daje ego. Sve što je svojstveno vašem istinskom jastvu je neovisno od slike koju je ego pomno sastavio da bi se osjećao dobro.
Dobro je prisjećati se što je stvarno, a što iluzija:
- Obilje je stvarno.
- Oskudica je iluzija.
- Dobrota je stvarna.
- Nastojanje biti dobrim je iluzija.
- Predaja je stvarna.
- Nepopustljivost je iluzija.
- Ovaj trenutak je stvaran.
- Prošlost je iluzija.
- Vi ste stvarni.
- Ono što mislite da jeste je iluzija.
Kada ste samoodnosni, možete vidjeti i prihvatiti stvarnost. Ako se okrećete onom što je izvan vas, vi samo pojačavate iluziju. Na žalost, naša civilizacija nam nudi iluziju. Kada god uočite da se pokušavate nekoga dojmiti, stanite na trenutak. Razmislite što se događa. Upitajte se: Zašto bi ova osoba marila jesam li bolji ili lošiji od nje? To je zato jer oboje nastojimo zadovoljiti neke vanjske kriterije. Ja trebam nju jednako kao što ona treba mene. Uočite s kolikim trudom nastojite ostaviti dobar dojam na druge ljude, koji će onda nastojati ostaviti dobar dojam na nekoga drugoga. Taj ciklički postupak traje vječno jer je utemeljen na obostranoj nesigurnosti.
Međutim, kada postanete samoodnosni, ovo samoporažavajuće ponašanje prestaje. Vi ste jedini sudac svoje vlastite vrijednosti, a vaš cilj je pronalaženje bezgranične vrijednosti u sebi, bez obzira na mišljenje drugih ljudi. U toj spoznaji skriva se velika sloboda. Čitao sam o jednom ruskom pijanistu čijem su se talentu divili svi, čak i njegovi suparnici. On je naučio gotovo svako klasično djelo te je imao sposobnost potpunog prisjećanja. Njegova tehnika je bila natprirodna. Iznimno teški odlomci su za njega bili dječja igra. Međutim, kada je išao u posjet prijateljima, od njih nije zahtijevao poštovanje i divljenje. Nikada nije privlačio pozornost na sebe. Kada bi došlo vrijeme za spavanje, on se zadovoljno sklupčao u deku ispod klavira u dnevnoj sobi.
Možete samo zamisliti kako su njegovi prijatelji gledali na njega. Oni su mu se još i više divili i poštovali ga nego da je tražio divljenje i poštovanje ili da je mislio da ih zaslužuje. U nevinosti i skromnosti postoji jedna prirodna veličina. Tu osobinu ne možete stvoriti. Vaše biće je zrači. Ljepotu i istinu koji su prirodni u životu, možete zračiti samo ako otkrijete svoje biće.
VJEŽBA ZA AKTIVIRANJE OVOG KLJUČA SREĆE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
Obećajem si učiniti sljedeće:
1. U teškim situacijama promatrat ću sebe bez osuđivanja. Jednostavno ću svjedočiti sve dok ne prestanem osjećati pritisak i nemir. Budući da je ego vrlo mala inačica mojeg istinskog bića, on stvara osjećaj skučenosti i napetosti u tijelu. To se obično može osjetiti u prsima, srcu, trbuhu, solarnom pleksusu, ramenima, vratu i leđima. Kada god moj ego nastoji upravljati nekom situacijom, osjećam neugodu u nekom od tih dijelova tijela. U tim trenucima je dovoljno samo biti svjestan da moj ego stvara te osjete. Promatrajući ono što čini ego, ja se mogu odvojiti od lažnog osjećaja jastva.
2. Propitivat ću motivaciju iza mojih odluka. Motivacija ega uvijek potječe od njegove ovisnosti o moći, prevlasti, sigurnosti i odobravanju. Istinsko jastvo uvijek potiče ljubav. Danas ću početi promjenu prema mojem istinskom jastvu tako što ću biti svjestan svojih motiva i što ću primjećivati što je ljubav, a što ego.
3. Prije spavanja ću se ponovno prisjetiti svojeg dana, te ću svaki događaj promotriti kao neutralni promatrač. To ću činiti pet minuta. Moj čitav dan će se odvrtjeti u mojem umu poput filma. Dok gledam, pokušat ću biti svjestan situacija u kojima sam postupao iz ega i situacija u kojima sam postupao iz svojeg istinskog jastva.
.png)
.png)
