Otac i sin jednog su se dana uputili na tržnicu sa svojim magarcem. Dok su zajedno koračali, pored njih prođe seljak i podrugljivo dobaci: ''Magarac služi da vas nosi, a ne da šeta zajedno s vama. Zar nije logično da ga jašete?''

Tada otac posjedne dječaka na magarca i oni nastave svojim putem. Ubrzo naiđu na skupinu muškaraca od kojih je jedan rekao: ''Ma pogledajte ovog lijenog mladića! On dopušta svom starijem ocu da hoda, dok on jaše!''

I tako otac naredi sinu da siđe s magarca, a on sjedne na njega. Putem sretnu dvije žene, od kojih jedna zaviče: ''Srami se, lijenčino, što vučeš sa sobom dijete koje tako mukotrpno i dugo pješači.''

Čovjek u tom trenu podigne i stavi i dječaka na magarca. Kad su ušli u grad, otac primijeti da ih svi čudno gledaju i ogovaraju. Netko poviče: ''Zar se ne sramiš što opterećuješ tog slabog magarca sobom i svojim nezgrapnim sinom?''

I otac i sin siđu s magarca i stanu razmišljati što bi mogli učiniti. Do sada je magarac nosio njih pa se dosjete kako bi sada oni mogli ponijeti njega na ramenima. Uzmu konop i omotaju ga magarcu oko nogu, a zatim ga objese na drveni štap i stave na ramena.

Hodali su tako gradom do tržnice dok su im se svi prolaznici redom smijali. Odjednom, magarac se trgne, nogom udari dječaka, padne preko mosta i utopi se.  

''To će vas naučiti'', kaže starac koji ih je cijelo vrijeme slijedio ''da više nikad ne pokušavate udovoljiti svima jer tako ne možete ugoditi baš nikome!''