Bio jednom jedan biznismen koji je sjedio uz obalu malog brazilskog sela. Dok je sjedio ugledao je ribara kako na malom čamcu vesla prema obali s prilično bogatim ulovom od nekoliko velikih riba.

Biznismen je bio impresioniran ulovom i obratio se ribaru: “Koliko je vremena potrebno da se ulovi toliko ribe?“

“Ma samo kratko“, odgovorio je ribar.

“Zašto onda ne ostaješ duže na pučini i uloviš još više ribe?“, bio je iznenađen.

“Ovo je dovoljno da nahranim čitavu svoju obitelj“, odgovorio je ribar.

Na to ga je biznismen upitao: “Što onda radiš ostatak dana?“

”Pa, obično se budim rano ujutro, odem na pučinu uloviti nekoliko riba, a zatim se vratim kući i igram s djecom. Poslije podne odrijemam sa suprugom, a navečer odem s prijateljima u selo na piće – sviramo gitaru, pjevamo i plešemo cijelu noć“, odgovorio je.

Tada je biznismen ribaru dao prijedlog:
“Ja se bavim poslovnim menadžmentom, mogu ti pomoći da postaneš uspješnija osoba. Od sad bi trebao više vremena provoditi na pučini kako bi ulovio što više riba. Kada uštediš dovoljno novca, moći ćeš kupiti veći brod i uloviti još više ribe. Ubrzo nakon toga moći ćeš si priuštiti nekoliko brodova, započeti vlastiti posao, baviti se proizvodnjom konzervirane ribe i izvoziti svoje proizvode. Tada ćeš se već odseliti u Sao Paulo gdje će se nalaziti sjedište tvoje tvrtke iz kojeg ćeš upravljati ostalim franšizama.

Na to je ribar upitao: “A nakon toga?“
Biznismen se srčano nasmijao: “Nakon toga ćeš moći živjeti poput kralja u svojoj vlastitoj kući, a kad dođe pravi trenutak, moći ćeš prodati dionice svoje tvrtke i postati bogat.“

Ribar ga je upitao: “A nakon toga?“
Biznismen mu je odgovorio: “Nakon toga ćeš napokon moći u mirovinu, preseliti se natrag kući u ribarsko selo, buditi se rano ujutro, uloviti nekoliko riba, zatim se vratiti kući kako bi se poigrao s djecom, poslije podne ugodno odrijemati sa suprugom, a navečer izaći s prijateljima na piće, svirati gitaru te pjevati i plesati čitavu noć.“

Ribar je bio zbunjen: “Nije li to ono što već sada činim?“

Izvor: paulocoelhoblog.com