Putovanje u prošle živote: Kako djeluje regresoterapija?

Je li ovo naš jedini život?

Mnogi psihoterapeuti otkrili su pozitivne učinke razotkrivanja potisnutih prošlih trauma, bilo iz nedaleke prošlosti ili naših prošlih života. To iznošenje zaboravljenih sadržaja na svjetlo dana pročišćava zapletene emocije koje nas muče i otežavaju nam svakodnevni život.

Dugogodišnji američki psihoterapeut dr. Brian Weiss doživio je veliki preokret u svom psihoterapijskom radu tijekom tretiranja pacijentice Catherine. Uvevši je u stanje hipnoze kako bi se sjetila nečega što je potisnula u svom djetinjstvu, dr. Weiss je s Catherine otputovao mnogo dalje u prošlost nego što se mogao nadati – u njezine prošle živote.

Skeptični znanstvenik dr. Weiss ostao je zatečen kad je otkrio da je ovo prisjećanje njegovoj pacijentici donijelo golemo psihičko olakšanje i nestanak anksioznosti od koje je patila. Da nije riječ o mašti, prihvatio je tek onda kad je, istražujući u gradskom arhivu i knjižnici, otkrio da su ljudi iz daleke prošlosti koje je Catherine spominjala doista postojali te da su se događaji o kojima je govorila doista dogodili. Dr. Weissu je taj slučaj otkrio posve nov svijet skrivenih sjećanja i on je počeo vjerovati da svatko od nas u sebi čuva sjećanja na prošle živote koje je proživio.

4000 regeresija

Iako je hodao po skliskom terenu koji znanost nije priznavala, ovaj je liječnik krenuo u daljnja istraživanja tog područja. Od 1980. godine proveo više od 4000 tisuće regresivnih terapija sa svojim pacijentima. Ne samo da su se mnogi od njih mogli sjetiti prošlih života nego je to prisjećanje imalo iscjeljujući učinak na njihove trenutačne psihičke i fizičke tegobe pa i ozbiljna oboljenja.

Inspiriran i ponukan tim iskustvima svojih pacijenata, dr. Weiss je u suvremenu psihoterapiju uveo novu metodu „iscjeljivanja prošlim životima“ i tijekom više desetljeća na misteriozan način uspio pomoći mnogima. U svojoj najnovijoj knjizi Čuda se događaju (Planetopija) objedinio je različite istinite priče iz svoje prakse, gdje tvrdi da su mu vlastita iskustva s pacijentima nebrojeno puta potvrdila koliko je iscjeljujuća naša moć sjećanja na prošle živote, samo ako joj se prepustimo i dopustimo si – sjećati se.

Skepsa prema regresoterapiji

Kao liječnik školovan na poznatim američkim sve­učilištima − Columbiji, gdje je diplomirao kemiju, te Yaleu, gdje je i specijalizirao psihijatriju − Brian Weiss je bio, prije svega, tradicionalan psihoterapeut i znanstvenik te autor mnogih radova o psihofarmakologiji, kemiji mozga i različitim teškim psihičkim bolestima.

Dok je vodio psihijatrijski odjel Bolničkog centra u Miamiju, isprva je bio vrlo skeptičan prema tzv. neznanstvenim područjima, posebice prema reinkarnaciji i regresiji. No, iskustva njegovih pacijenata, kojima konvencionalne psihoterapijske metode nisu pomagale, a koji su odlično reagirali na hipnotičku terapiju, posve su mu promijenila mišljenje.

PageBreak

U procesu hipnotičke terapije pacijent, uz različite tehnike opuštanja, ulazi u opušteno stanje svijesti, tonući sve dublje do svoje podsvijesti. Terapeut vođenim razgovorom, pažljivim usmjeravanjem i pitanjima vodi pacijenta da otkrije što više detalja i proživi neki doživljaj ili otkrije važne, presudne događaje koji su ga obilježili.

Cilj terapije, tj. hipnoze, može biti razotkrivanje uzroka neke bolesti, odnosno osjećaja. Na taj način nastaje emocionalno pročišćenje i oslobađanje od tih prošlih, najčeš­će traumatičnih, iskustava. No na vrlo sličan način, regresoterapijom, može se prodrijeti i do prošlih života.

Nevjerojatni uvidi i ozdravljenja

Dr. Brian Weiss vjeruje da nas prihvaćanje reinkarnacije poput vrata vodi na višu razinu razumijevanja vlastitog života. „Ljudi su dopirali na više razine tijekom bivanja na rubu smrti, pomoću mističnih susreta ili meditacijom. Drugi su doživjeli trenutačan uvid kroz proširenje svijesti. Sva vrata vode do iste točke; transcendentne spoznaje da je naša istinska priroda duhovna, a ne tjelesna“, objašnjava dr. Weiss.

„Kad god se moji pacijenti ili polaznici radionica prisjete nekog od svojih prošlih života, otvara se izravan put k božanskoj mudrosti i fizičkom ili emocionalnom ozdravljenju. Ponekad i samo prisjećanje na traume iz prošlih života vodi do nevjerojatnih uvida i ozdravljenja“, sažima ovaj stručnjak ističući da se otprilike dvije trećine polaznika uspješno sjeća događaja iz prošlih života. Oni koji nemaju sjećanje na prošle živote također mogu doživjeti iscjeljenje, naprosto putem razumijevanja, imajući uvide u vlastiti život, boli i strahove, svjedočeći ili čitajući o tuđim iskustvima.

Povezanost sa svime

Otkrivajući svoja iskustva iz prošlih života, mnogi su pacijenti uspješno povezivali ta saznanja sa svojim trenutačnim iskustvima, traumama i strahovima u ovom životu, te su im te spoznaje pomogle da se postupno iscijele i nastave živjeti kao zdravi, sretni ljudi.

Ponekad su im sjećanja poslužila kao lekcije ili vrlo jasna objašnjenja njihovih sadašnjih stanja te su na taj način doživjeli preobrazbu i promjenu, posve promijenivši svoj život, ali i osjetili specifičan osjećaj povezanosti sa svim bićima, zajedništvo i svrhovitost naših života na Zemlji. Primjeri koje u knjizi opisuje Weiss uistinu su brojni.

Jeanettina priča

Pacijentica Jeanette, primjerice, u svojim se regresijama susretala sa svojom bivšom ljubavi Joeom, koji joj je bio i iznimno blizak prijatelj, i to joj je pomoglo da iscijeli svoju veliku traumu i duboku bol zbog njegova gubitka. Naime, zbog različitih životnih prilika, stjecajem okolnosti, Joe i Jeanette su se rastali, a nakon nekog vremena Jeanette je saznala da si je Joe oduzeo život. 

Radeći s dr. Weissom, Jeanette se prisjetila da je jednoga dana u kuhinji doživjela Joeovu prisutnost.

„Čula sam kako mi govori da me volio i da je morao napustiti ovu vibraciju i otići u drugu dimenziju gdje ga je čekao posao. Rekao mi je da će dočekivati duše preminulih od AIDS-a. Na trenutak mi je pokazao prostor gdje je vladalo beskrajno mnogo tuge, boli i pomutnje. Rekao je da tako otplaćuje dio duga zato što si je oduzeo život. Osjetila sam kako me njegova energija obuhvaća i ispunjava bezuvjetnom ljubavlju kakvu dotad nisam doživjela. Niz obraze su mi potekle suze radosnice“, ispričala je Jeanette svoju priču.

Prilikom regresije na jednoj od Weissovih radionica, nekoliko godina poslije, Jeanette je opet susrela svoga prijatelja i imala prekrasan doživljaj ljubavi, kao da je Joe zakriva svojim krilima, pokazujući joj koliko je divna, voljena i vrijedna. To joj je iskustvo usadilo osjećaj tihog spokoja i sreće te donijelo spoznaju da smo svi povezani i istinski voljeni, kako kaže, na načine koji su nama nezamislivi u ovoj našoj fizičkoj dimenziji.

PageBreak

„Naši racionalni umovi često se trude umanjiti, pa čak i poricati mistične i duhovne susrete koje doživljavamo. Zaboravljamo izravnost i moć vlastitog iskustva“, upozorava nas dr. Weiss ističući da ako vjerujemo u potvrde koje dobivamo i iskustva koja imamo, onda smo kadri osloboditi se vlastitih sumnji i prigrliti stvarnost.

Dr. Brian Weiss smatra da smo u prošlosti živjeli uz mnogo duša uz koje živimo i sada u svojim životima, jer su nam se duše zajedno reinkarnirale. No, kad se dogodi nešto što rezonira s traumama iz prošlih života, strahujemo od onoga što se već dogodilo zato što smo zaboravili prošlost i pogrešno vjerujemo da će se trauma zbiti u sadašnjosti ili budućnosti.

Roditelji koji strahuju za djecu

Kad se, primjerice, susretne s roditeljima koji se ponašaju pretjerano zaštitnički prema svojoj djeci, dr. Weiss ih navodi da pokušaju pronaći uzroke takvih obrazaca u prošlim životima. „Gotovo se uvijek lijek za njihove strahove skriva u zakopanim sjećanjima. Kad se sjećanja vrate, roditeljske brige nestaju i dijete, sad slobodno, može napredovati. Ključ budućnosti često se krije u prošlosti“, naglašava Weiss.

Mnoge Weissove priče i iskustva njegovih pacijenata uistinu su vrlo slojevita i različita. Njegova pacijentica Nikki imala je problema s prehranom i alergijom. Naime, Nikki je mogla jesti samo desetak vrsta namirnica i imala je teške alergijske reakcije ako bi pokušala jesti bilo što drugo. Osim fizičkih poteškoća, taj ju je problem jako ograničavao u životu.

Tijekom jedne od regresija u prošle živote, Nikki se prisjetila da je u svom prošlom životu umrla kao dijete jer je pojela žuto cvijeće koje je bilo otrovno. Tada je majka nije mogla spasiti. Iako joj je pokušavala izvući cvijet iz grla, djevojčica je umrla.

Osvještavajući svoja prošla iskustva, nakon nekoliko regresija i uvida u svoje prošle živote, Nikki je u potpunosti uspjela riješiti svoj problem prehrane i alergija.

Često se vraćamo u tijela svojih neprijatelja

Pacijentica Cindy Frado u svojim se regresijama u prošle živote sjetila strašnih iskustava koja je proživjela kao Židovka tijekom Holokausta.

„Ako jedan životni vijek proživimo drugima nanoseći bol, onda smo proživjeli i život u kojem kao redovnik nismo zgazili ni muhu, a sad živimo negdje između i učimo o ravnoteži. Tako se razvijamo. Često se vraćamo u tijela svojih nekadašnjih neprijatelja ne bismo li tako naučili da su boja kože, nacionalnost, vjera i spol samo vanjske značajke koje ne pripadaju duši. Mržnja izopačuje stvarnost. Moramo učiti sa svih strana“, poučava dr. Weiss.

On ističe da su mnogi njegovi pacijenti tijekom godina potvrdili istinitost svojih sjećanja na taj način da su krenuli istraživati svoje prošle živote i identitete u arhivima, na internetu, uz pomoć ljudi koji su posvjedočili da su njihova sjećanja stvarna.

Ožiljci koji nestaju

Neki od pacijenata imali su i fizičke ožiljke koji su nestali kada se osoba prisjetila traume iz prošlog života u kojemu je zadobila ožiljak, tj. ranu. Na primjer, Jeniffer se toliko poistovjetila s tijelom u kojem je boravila prije više stotina godina da joj se u njezinu sadašnjem životu u jednom trenutku na trbuhu pojavio veliki ožiljak kojemu nijedan liječnik nije otkrio podrijetlo.

Nakon regresijskog iskustva, Jeniffer je otkrila da se u prošlom životu ubila zarivši si mač u trbuh, očajna zato što ju je napustio čovjek kojeg je voljela i s kojim je zatrudnjela. Uz to, u sadašnjem životu osjećala je neizmjeran strah od zasnivanja obitelji, koji je nestao kad se prisjetila svog prošlog iskustva.

Karma nija kazna nego prilika za rast

Dr. Weiss svojim brojnim iskustvima naglašava da je i sam otkrio kako vlastitu karmu čovjek ne treba doživljavati kao kaznu, nego kao priliku za rast i učenje. Upravo zato svoju knjigu naziva zbirkom mogućnosti preobražaja. „Čitajući o regresiji i suosjećajući s tuđim iskustvima regresije, stvara se neraskidiva veza s golemom mudrošću.

Učenja koja se nalaze u knjizi, mogu iskoristiti svi kako bi poboljšali živote, izdržali na duhovnom putu, istoga trenutka iskusili još više ljubavi i sreće i shvatili da nema mjesta strahu“, upućuje nas dr. Weiss i poziva da krenemo na vlastito duhovno putovanje. Istražujući vlastitu prošlost i mijenjajući svoj sadašnji život prema načelima ljubavi i nježnosti, razumijevanja i prihvaćanja svega što nam donosi život.