U različitim kulturama tijekom stoljeća razvile su se brojne tradicije darivanja, od kojih ih najviše pada krajem kalendarske godine. Od hinduističkog petodnevnog praznika svjetla, znanog kao Diwali, koji se slavi u većem dijelu Azije u razdoblju od sredine listopada do sredine studenoga, preko Hanuke koju pripadnici židovske zajednice slave na isti dan kada i kršćani slave Božić (prema gregorijanskom kalendaru) do novijih blagdana poput onog koji slave državljani SAD-a afričkog podrijetla, znanog kao Kwanzaa.
Zašto darujemo na Božić
Koliko kultura, toliko i razloga blagdanskog darivanja. Hindusi prizivaju u svoje domove Lakšmi, božicu prosperiteta, i time označavaju početak nove financijske godine, dok se primjerice Židovi darivanjem zlatnika podsjećaju na važnost dijeljenja s onima kojima je pomoć najpotrebnija. Iako nam se na prvi pogled mogu činiti potpuno različiti, svi ovi običaji zapravo imaju puno zajedničkoga. Još od davnina ljudi su intuitivno znali kako darivanjem mogu usrećiti onoga koga daruju, ali i sebe. Sjetite se samo kako ste se dobro osjećali dok ste promatrali dragu osobu u onom čarobnom trenutku odmotavanja i otkrivanja poklona koji je bio upravo to što je ona željela i/ili trebala.
Običaj međusobnog darivanja u zimsko vrijeme u europskoj civilizaciji zabilježen je još u doba Saturnalija, rimskih svetkovina pripremljenih u čast boga Saturna. Počinjale su 17. prosinca, a s vremenom se njihovo trajanje produljilo čak do 24. prosinca. Bilo je to vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i darivanja. Običaj je bio da se tada daruju maleni darovi, najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle.
Sjedinjenje kršćanskog Božića i darivanja događalo se postupno. U osnovi, mali Isus se smatra Božjim darom svijetu, a ljudi prema kršćanskom tumačenju međusobnim darivanjem nasljeđuju tu temeljnu gestu Boga Darovatelja.
Tradicija božićnog darivanja, kakvu danas znamo, počela je u viktorijanskoj Engleskoj i razvila se na američkom tlu, posebice 1930-ih kada je tim marketinških stručnjaka Coca-Cole osuvremenio imidž Djeda Božićnjaka oblačeći ga u odijelce crveno-bijele kombinacije te ga popularizirajući u medijima diljem svijeta. Taj simpatični djedica najomiljeniji je među djecom i svima koji se tako osjećaju jer sa svojim pomoćnicima donosi pregršt poklona i usrećuje sve koji su bili dobri tijekom godine.
Poslije Drugog svjetskog rata svjetske ekonomije počele su bujati, a s njima i platežna moć stanovnika. I kao da smo s tom većom akumulacijom raspoloživog bogatstva postali previše usmjereni na materijalno darivanje, a zanemarili njegove druge vidove. Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo globalne recesije u kojoj smo, među ostalim, naučili kontrolirati svoje troškove, a to se tijekom blagdana može očitovati u nemogućnosti da kupimo poklone za sve koje želimo usrećiti. Koliko god zvučalo nevjerojatno, možda nam je recesija dobrodošla kako bismo se prisjetili da je darivati moguće i u nematerijalnim oblicima.
Ako imamo na pameti da je darivanje određenog materijalnog poklona ograničeno (jer njegova vrijednost je ograničena), onda bismo se mogli više prikloniti darivanju neograničenih vrijednosti – davanju pomoći onima kojima je ona najpotrebnija. Mnogi i poimaju blagdane kroz takvu altruističku prizmu jer su shvatili da pomaganjem, posebice najzapostavljenijih, pronalaze veći smisao i radost u životu. To može biti posluživanje obroka najsiromašnijima, darivanje djece u domovima za nezbrinutu djecu ili jednostavno pozivanje starčića koji živi sam u susjedstvu da tijekom blagdana dođe u vaš dom na čaj i kolače. U takvim slučajevima mi ulažemo energiju, pažnju, topao osmijeh i ljubav u ta djelovanja i činimo ih neponovljivima, što se ne može usporediti s darovima koje kupujemo u trgovinama.
Zasučimo rukave
Oni koji su osjetili tuđu velikodušnost na vlastitoj koži tvrde kako su zbog nje i sami poželjeli postati bolji ljudi koji rade dobre stvari i pomažu drugima. Uz ovo sve ne bi trebalo zanemariti ni znanstveno dokazanu činjenicu – iskreno davanje i pomaganje poboljšava naše fizičko i duševno zdravlje. Od općenitog boljeg osjećaja i bolje brige o nama samima, pozitivnijeg i sretnijeg pogleda na život, smanjenog osjećaja bespomoćnosti, usamljenosti i depresije do veće povezanosti s drugima. A to sve smanjuje stres, smiruje nas i opušta, što ima velik učinak na fizičko zdravlje.
Snižava se tlak i razina lošeg kolesterola, smanjuju problemi kardiovaskularnog sustava i tjelesni bolovi (glavobolja, bol u leđima), normalizira lučenja želučane kiseline te smanjuje stopa smrtnosti u starijih. Pasivnije pojedince usrećit će podatak da i samim promatranjem čina solidarnosti naš imunitet osnažuje – psiholozi su to nazvali efekt Majke Tereze. Zato zasučimo rukave i pomozimo članovima naše obitelji i zajednice, ali i svima onima kojima je pomoć potrebna, kako bismo zajednički iskusili čarobne moći nesebičnog davanja, beskompromisne ljubavi i suosjećanja tijekom blagdana.
.png)
.png)
