Dolazi li vrijeme vladavine žena?

Pokreti koji izjednačavaju žene s muškarcima

Slabosti ili snaga?

Premda su nam neke razlike doista usađene odgojem, mnoge su od njih i urođene. One nisu samo biološke, nego se odražavaju i u načinu razmišljanja i doživljavanja svijeta, kako se postavljamo prema životnim izazovima i u mnogim drugim segmentima.

Te razlike ne predstavljaju naše slabosti, kojih bismo se trebali sramiti ili ih odbaciti. Naprotiv, upravo se u njima i krije naša snaga. One u sve unose dinamiku, a bez njih ni sam život ne bi bio moguć. On doslovce i nastaje jedino kada muška i ženska energija djeluju zajedno, stoga je ženska energija, upravo ovakva kakva jest, savršena i nezamjenjiva.

Poput vode

Za razliku od muškog principa koji je vrlo usmjeren te djeluje brzo i snažno poput vatre, rušeći pritom sve barijere na koje nailazi na svom putu do cilja, ženska ih energija vješto zaobilazi. Ona djeluje poput vode. Treba joj vremena da se pokrene, no kada djeluje, blaga je i prilagodljiva i zato s lakoćom nalazi put do cilja, a da pritom nikoga ne povrijedi. Zbog svoje sposobnosti da druge ljude osjete na najdubljem nivou, žene će i intuitivno znati kada je, primjerice, pravo vrijeme za izlaganje neke ideje, kako je predstaviti da bude svima prihvatljiva ili pak kako nešto neugodno izreći na konstruktivan način.

Upravo će zbog toga žene mnogo lakše osvajati simpatije drugih, lakše će se povezivati s ljudima, a samim time puno će lakše u onome što rade dobivati podršku drugih. One će često znati što drugi misle  da to i ne kažu, osjetit će kada im netko laže ili kada nešto oko njih nije kako treba. Te informacije koje hvataju mimo svojih pet osjetila pomoći će im da donesu ispravne odluke ili da sebe i druge poštede brojnih problema ili neugodnosti.

Dijalog, suradnja, zajednički interes

Kada se ženski princip odražava na zdrav i autentičan način, žene u svojem djelovanju neće ići protiv interesa ili potreba drugih. Upravo zbog toga će u proces odlučivanja puno češće uključivati i druge ljude, bit će spremnije za dijalog i suradnju ili za traženje rješenja na pola puta. No ako zajednički interes ne postoji, ako njihovo djelovanje na bilo koji način šteti drugima ili ako ih u onome što rade ne prati dobar osjećaj, one će, za razliku od muškaraca, mnogo lakše od svega odustati.

Često će biti spremne žrtvovati i kratkoročne ciljeve kako bi sačuvale harmoniju te dugoročnu stabilnost i postojanost. Premda se ova ženska osobina ponekad doživljava kao slabost, iskustvo pokazuje da se upravo na takvim kvalitetama i temelji dugoročno održivi razvoj. U korporativnom sektoru u posljednje je vrijeme sve popularniji takozvani transakcijski, ženski stil vođenja koji se temelji na spomenutim osnovama, a korporacije koje ga primjenjuju dokazano bilježe dugotrajnije uspjehe i manje su osjetljive na tržišne turbulencije.

Zemlje koje se vode na ženski način

S druge strane, i države koje su vođene na taj način (poput, primjerice, Finske ili Švedske) politički su mnogo stabilnije, bilježe manje društveno raslojavanje, veće stope gospodarskog rasta te općenito veći stupanj društvenog blagostanja.    

No da bi sve te autentične kvalitete ženske energije došle do izražaja, bitna je sloboda u njihovu izražavanju jer se u protivnom one neće odraziti u svim svojim potencijalima, a nerijetko će prijeći i u svoju suprotnost. Žene će postati ćudljive i hirovite, teško će se pokretati i kada bi trebale, a nedostajat će im i asertivnosti, ustrajnosti i usmjerenja. Ponekad će čak zaboravljati i na vlastite potrebe ili će u ostvarivanju svojih potreba pribjegavati manipulacijama. Dugoročno će to rezultirati golemim nezadovoljstvom i frustracijom, koje će se odražavati kroz razne oblike (auto)destruktivnog djelovanja.

PageBreak

To se i događa jer su sve žene, u većoj ili manjoj mjeri, prisiljene na potiskivanje svoje ženstvenosti. Naime, oduvijek se ženski princip smatrao manje vrijednim u odnosu na muški. Cijela naša povijest obilježena je muškim osvajačkim pohodima, a ispisana je i muškim perom, stoga ne začuđuje što su muške vrline hrabrosti, ustrajnosti, usmjerenosti i snage na razne načine u njoj slavljene. No kvalitete blagosti, suosjećajnosti, zajedništva i suradnje, kao autentične ženske kvalitete, povijest kao da je odbijala prepoznati na pravi način, a često su te kvalitete smatrane i dokazom slabosti.

O navodnoj muškoj nadmoći stoljećima pišu utjecajni filozofi i znanstvenici - od Aristotela, preko Descartesa i Nietzschea sve do Freuda, što je i pomoglo da se takav mit održi tisućama godina. Na njemu je izgrađena kompletna naša civilizacija te je toliko duboko ukorijenjen u naše sustave da nam i danas na razne načine određuje razmišljanje, ponašanje i cijeli život, premda toga često nismo ni svjesni.

Ženama kao da je zabranjeno da to doista i budu. Od malih nogu usađivano nam je uvjerenje da nismo dovoljno dobre takve kakve jesmo, zbog čega se istinski nismo ni mogle zavoljeti, pa se i kao odrasle katkad osjećamo loše u svojoj koži ili osjećamo krivnju i sram a da ni same ne znamo zašto. Da bismo bile prihvaćene, nesvjesno smo još kao djevojčice znatan dio sebe odbacile, a time i dobar dio svoje ženstvenosti.

Ni same ne znamo gdje pripadamo

Nerijetko smo, da bismo bile cjenjenije ili čak zaslužile svoje mjesto pod suncem rezervirano za muškarce, svoju blagost, suosjećajnost i emotivnost svjesno ili nesvjesno pokušale zamijeniti muškim kvalitetama, a na to nas i danas potiču razni pokreti koji nas pokušavaju izjednačiti s muškarcima. No kada ženstvenost zamijenimo muškim kvalitetama, obično više ne odražavamo kvalitete nijednog principa, nego se stalno selimo iz krajnosti u krajnost - kao da ni same ne znamo gdje pripadamo.

Ako na taj način i ostvarimo ono što smo zacrtale i tako uspijemo zaslužiti poštovanje društva, nećemo ga naći u sebi i nećemo uspjeti naći svoj mir. Jer, potiskivanje vlastite prirode uvijek je bolno, a kada to činimo, bez obzira na to iz kojeg razloga, same sebe razaramo iznutra. 

Velika snaga u nježnosti

Svaka revolucija, pa tako i ova, kojom se pokušavaju osnažiti žene osuđena je na propast ako pravu i istinsku (r)evoluciju prije toga nismo proveli u sebi. A da bi se ona doista i dogodila, potrebno je pronaći ženu u sebi i prigrliti je skupa sa svim njezinim kvalitetama, a ne je potiskivati. U autentičnim ženskim kvalitetama se i krije sva naša snaga. Tek kada živimo svoju ženstvenost u stanju smo izraziti sve svoje potencijale. Jedino smo takve i privlačne kao žene te takve postajemo savršene kao ljudska bića. Tek kada živimo svoju autentičnu žensku prirodu, možemo biti istinski sretne te usrećivati i druge oko sebe.

Kako su žene u oslobađanju svoje individue suočene s nizom izazova koji su muškarcima nepoznati te ih najčešće nisu u stanju ni razumjeti, psihoterapeutkinja Anne Wilson Schaef ističe da bi se ženama u psihoterapijskom procesu trebalo pristupati drukčije nego muškarcima. Naime, klasičan psihoterapijski pristup, koji ne vodi računa o ženskoj specifičnosti te raznim oblicima povijesnih uvjetovanosti, mogao bi čak dovesti do suprotnog efekta od željenoga - do osnaživanja muškog principa te daljnjeg potiskivanja ženstvenosti.

Ženske terapije

Zato će u takvome radu posebno učinkoviti biti oni pristupi koji podržavaju ženski princip. U duhovnosti se ženski princip vezuje uz naše nesvjesno, a taj dio nas najviše komunicira bojama, slikama i simbolima. Samim time sve terapije koje se temelje na tome, kao što su terapija slikanjem, crtanjem ili pak kromoterapija, pomažu nam da brže iz sebe izbacimo potisnute sadržaje i tako lakše oslobodimo ženu u sebi.

Prema taoističkoj mudrosti život je pokret jer se u inerciji uma ili tijela ništa ne događa. Ženama je zbog veće povezanosti s tijelom tijekom rada na sebi pokret iznimno važan. Kada, primjerice, u plesu ili drugom obliku ritmičnoga gibanja oslobodimo svoje mentalne kočnice te se u potpunosti prepustimo ljepoti pokreta, u stanju smo razriješiti i najdublje i najbolnije povrede, otpustiti blokiranu energiju i transformirati je u konstruktivne emocije, a da najčešće i ne znamo što se u tom procesu događa.

Otkrivanje žene u sebi

Pri tome su najučinkovitiji upravo oni plesovi koji se koncentriraju na pokrete u drugom energetskom centru, predjelu reproduktivnih organa (trbušni ples, ples oko šipke i slično). Naime, to je ujedno i centar naše ženstvenosti jer upravo u njemu dolazi do lomljenja životne energije na mušku i žensku. Dok plešemo, s tijelom se pokreće i naša ženska energija, koja je kod većine žena upravo u tom dijelu tijela uspavana. Zahvaljujući takvim pokretima, dodatno osvještavamo tijelo, a time i svoju senzualnost i seksualnost, učimo voljeti sebe kao ženu te razvijamo samopouzdanje i samopoštovanje. Jednostavno - učimo biti slobodne.

Proces otkrivanja žene u sebi prekrasan je i za svaku ženu vrlo intiman put. On je nalik povratku kući nakon dugo godina izbivanja. Pa, unatoč tome, taj put nije nimalo lagan. Hvatamo se ukoštac s nizom ograničavajućih programa koji su nam tisućama godina utiskivani u podsvijest i koje zato nije jednostavno ni osvijestiti ni odbaciti. On je težak i zato što se, slaveći ženu u sebi, konfrontiramo i s vrijednostima cijele civilizacije na kojoj smo izrasli, koja ni sama ne otpušta svoje mitove i privilegije tako jednostavno.

Era vladavine ženskog principa

Pa ipak, rijetka povijesna razdoblja u kojima su autentične ženske kvalitete bile priznate te integrirane u društveni poredak (poput razdoblja neolitika) pokazala su mnoge dobrobiti takvog pristupa, ne samo za pojedince, nego i za društvo u cjelini - ljudi su više vodili brigu jedni o drugima te su živjeli u miru, harmoniji i blagostanju. Upravo su to kvalitete koje današnjem svijetu nedostaju i čiji je poredak zbog svih negativnih manifestacija dominantnosti muške energije postao neodrživ.

No, prema predviđanjima drevnih civilizacija i drevnih zapisa (primjerice Maja i Veda), to bi se uskoro trebalo promijeniti. Prema njihovim kalendarima, polako ulazimo u eru u kojoj će autentični ženski princip, sa svim dobrobitima i kvalitetama, pomoći da se svijet u kojem živimo uravnoteži i tako postane ljepše i ugodnije mjesto za život nego što je to danas.