Mabel Katz: Uz čvrstu vjeru, život je neopisivo lak

Na intervju s Mabel Katzdošla sam prilično neraspoložena, ispunjena nemirom, sa strepnjom i sumnjom da ću ikada uspjeti promijeniti neke svoje zastarjele ograničavajuće programe. Susret s Mabel Katz, ženom nepokolebljive vjere, došao mi je kao injekcija pozitivne energije, potrebna doza entuzijazma i dokaz da se promjena može napraviti uz jednu jednostavnu, ali čvrstu odluku. Preokret koji se dogodio Mabel, može da se dogoditi svakome od nas.

Mabel Katzrođena je u Argentini, gdje je provela prvu polovicu života. Tamo se udala, završila fakultet, stekla dvije diplome, obje iz oblasti računovodstva. Kada se početkom osamdesetih preselila u Los Angeles, specijalizirala se za porezne poslove. U obećanu zemlju otišla je na nagovor supruga koji je smatrao da kao liječnik ima mnogo bolju perspektivu u Americi. Na samom početku američkog sna, ništa nije bilo kao što su očekivali. Trebalo joj je dosta vremena da se navikne na kulturu i običaje koji se u velikoj mjeri razlikuju od argentinskih, ali joj je ipak godilo da živi u sredini gdje se njen rad cijeni i vrednuje.

Ispostavilo se da ju je u Americi čekao život o kakvom nije mogla ni sanjati. Kao učenica i nasljednica poznatog učitelja ho'oponoponoa Hew Lena, Mabel danas putuje po svijetu i upoznaje ljude s ovom čudesnom i prije svega jednostavnom tehnikom koja je promijenila ne samo njen, već i živote milijuna ljudi. Trenutno radi na promoviranju svoje misije Peace begins with Me.

Prema njenim riječima, tek kada smo sami u miru, odnosno, kako ona kaže — kada sami predstavljamo Mir, on se počinje širiti oko nas. Uz pomoć tehnike ho'oponopono  moguće je čistiti negativne programe unutar, ali i izvan nas. "Vjerujem da kada istinski razumijemo da smo jedno s cijelim Univerzumom, automatski postižemo unutarnji mir. On se širi oko nas, u našim obiteljima, društvu, u cijeloj sredini, pa i naciji."

Kako ste došli do tehnike ho’oponopono?

"Do ove tehnike dovela me je potreba za osobnim razvojem. Bila sam u potrazi za nečim što će mi pomoći da budem sretna, jer sam u trenutku kada sam kročila na taj put bila prilično nesretna. Usprkos racionalnoj spoznaji da imam sve što mi je potrebno za sreću, u sebi se nisam tako osjećala. Tražila sam jednostavan način mijenjanja unutarnjeg stanja. Znala sam da postoji mnogo metoda u kojima se podrazumijeva da osoba proživljava ozbiljne unutarnje drame i bila sam sigurna da ne želim takvu vrstu preispitivanja i kopanja po sebi koja bi me uvela u još teže emocionalno stanje.

Nisam željela nikakve analize tipa 'mama mi je učinila ovo, tata mi je učinio ono, pa se zato sad osjećam nezadovoljno i neispunjeno'. Znala sam da mora postojati nešto o čemu ne moram mnogo učiti niti sve razumjeti da bih osjetila suštinu - da se na lak način podesim na dobre vibracije. Moja zamisao je bila da sve što mi više nije od koristi otpustim zauvijek bez mnogo muke. Ideja da moram preuzeti stopostotnu odgovornost i jednostavno otpustiti sadržaje koji su me opterećivali bila mi je bliska i zato sam odabrala baš ho’oponopono. Rekla sam sebi 'Da, postoji lak način i ja ću ga naći.' Kada sam to čvrsto odlučila, Univerzum mi je poslao ho’oponopono."

Spomenuli ste da ste bili nesretni. Što je bio vaš problem, što vam je izazivalo nemir?

"Ne bih vam znala reći u čemu je bio moj problem. Nisam se bavila analiziranjem, mislim da sam samo bila rođena bijesna. Kao mala sam stalno bila ljuta, nezadovoljna, uvijek sam imala osjećaj da mi nešto nedostaje, da mi treba više svega da bih bila sretna. Kasnije sam shvatila da sam cijelo vrijeme zapravo bila ljuta na Boga. Osjećala sam se kao da me je Bog napustio, da sam ovdje sama. Na jednom seminaru koji sam pohađala radila sam danas veoma poznatu tehniku preporađanja. U tom sam procesu došla do spoznaje da se nisam željela roditi ni živjeti."

Koliko dugo je trajao taj osjećaj da ne želite živjeti?

"Sve dok to nisam odlučila promijeniti na lak način. Tada sam mislila da sreća leži u materijalnim stvarima. Bili smo situirani, imala sam dvije fakultetske diplome, radila sam kao računovođa, imala sam dva predivna sina i supruga, ali sve to mi nije bilo dovoljno. Ako sam imala lijepu kuću, vrlo brzo bih postala nezadovoljna i željela bih drugu, svjetliju i veću. Stalno sam željela još, još, još... Novac, auto, kuću... Imala sam sve što se može zamisliti u materijalnom i u statusnom smislu, ali sam ipak iznutra osjećala prazninu, nezadovoljstvo i bijes. Nisam vjerovala ni u što što nisam mogla dotaknuti i vidjeti. Bog za mene nije postojao."

Kako ste počeli vjerovati? Što je dovelo do velikog zaokreta da postanete vjernik i netko tko svojom vjerom inspirira i druge da pronađu Boga u sebi?

"Velika promjena u mom životu nastupila je onog trenutka kad sam pogledala u sebe, kad sam postala spremna preuzeti odgovornost za to kako se osjećam i kad sam se odlučila mijenjati. Shvatila sam da mi je promjena potrebna nakon što sam se prepoznala u ponašanju svog sina. Bio je bijesan i obraćao mi se ljutitim tonom. On je bio moje ogledalo, isto tako sam se ja ponašala prema njemu u to doba. Probudila sam se tek 1995. godine, kada je moj stariji sin imao 12 godina. Do tad sam bila zatvorena, vrlo ograničenih shvaćanja, nisam razumjela da je život mnogo više od onoga što vidimo i doživljavamo osjetilima."