Potječe iz Sjeverne Amerike gdje su je Indijanci upotrebljavali za liječenje upala, površinskih rana i zmijskih ugriza. Ehinacea potiče djelovanje bijelih krvnih stanica koje pomažu u suzbijanju upala u tijelu. Novija istraživanja pokazuju da ta biljka jača djelovanje određene vrste bijelih krvnih stanica, tzv. makrofaga.

U prosincu 1984. liječnički časopis Infection and Imunity objavio je da određeni sastojak ehinaceje znatno pojačava uništavanje tumorskih stanica zbog utjecaja makrofaga. Pomaže kod svih upala bez obzira na to jesu li uzrokovane bakterijama, gljivicama ili virusima. Upotrebljava se za površinske rane, čak i za liječenje ekcema. Djelotvorna je kod prehlada i gripa, sinusitisa, grlobolje, uhobolje te upala mokraćnih puteva. Na koži pomaže kod uboda, čireva i opeklina.

Prema autoru knjige Prirodni antibiotici Johnu McKenni, ehinaceju je najbolje uzimati kao tekući ekstrakt ili tinkturu. U tekućem se obliku lakše upija u krvotok. McKenna je s lijekom u takvom obliku imao mnogo bolje rezultate nego u suhome, primjerice u tabletama ili kapsulama. Najčešće se upotrebljava Echinacea purpurea, ali pokazalo se da dobro djelovanje ima i Echinacea angustifolia pa ih je dobro kombinirati.