To je ljubav

Pričati o ljubavi, raščlanjivati je ili opisivati najčešće se čini kao nemoguća namjera da „uokvirimo“ ono nešto neuhvatljivo, magično, čudesno. Ljubav nas pokreće, ali spušta, motivira i plaši, donosi osjećaj najdublje zahvalnosti, ali se isto tako lako može preoblikovati u slabost, nesigurnost i, nerijetko, otuđenost.

O ljubavi i odnosima mnogo govorimo u ovom broju, čini se kako nas je ovo vrijeme prisilne odvojenosti potaknulo da više razmišljamo o svojim odnosima, onome što nam donose i, najvažnije, ono što mi sami ulažemo u ljubav. Ovdje nije riječ o savršenoj ljubavi, nepromjenjivoj, konstantnoj ili onoj koja godine „preživljava“ istim intenzitetom i postojanošću. Govorimo o nesavršenoj ljubavi koja je odraz i nas samih, nesavršenih. Onoj zbog koje se ponekad pitamo: „Treba li mi sve ovo?“ ali je želimo održati, pružati je i primati na kvalitetan način, razumljiv i ugodan nama i partneru.

Za nju ne postoji jednadžba, ali se mnogi stručnjaci koji o njoj govore u ovom broju slažu da bi za nju trebala postojati – škola. Što ona podrazumijeva i od nas traži pročitajte u temi Što je prava ljubav (str. 52). Vjerujem da će vas pokrenuti korak bliže većem razumijevanju i prisnosti, baš kao i veliko istraživanje o emocijama koje smo napravili da bismo proniknuli u nezadovoljstva, nesigurnosti i očekivanja muškaraca i žena u ljubavnim odnosima.

Možda se u njima pronađete, možda vam neke od misli budu strane i neshvatljive, možda vam otvore nove vidike… Kako god živite i osjećate svoju ljubav, najveći blagoslov je upravo ona sama. Neka vas potakne na kreaciju, radost i dijeljenje. Neka vam pokaže put. Neka vas miluje i čini da se osjećate živima. Neka vas izazove i sruši zidove. To je ljubav.

Novi broj prelistajte OVDJE: