Nešto sveto u soli

Libanonsko-američki pjesnik Khalil Gibran mudro je izjavio kako sigurno ima nešto sveto u soli jer je ona u našim suzama i u oceanu. Sol predstavlja život te je ključna za opstanak svih živih bića, posebice ljudi. Naše osnovne fiziološke funkcije ovise o ravnoteži između soli i tekućina u tijelu – kada je ta ravnoteža poremećena, mogu se razviti razne bolesti.

Te su spoznaje bile svjesne mnoge kulture diljem svijeta koje su iznimno cijenile morsku sol i vodu te su ih stoljećima primjenjivale za poboljšanje zdravlja. Tako se još u bilješkama egipatskog graditelja i liječnika Imhotepa iz trećeg tisućljeća prije Krista preporučuje morska sol za liječenje upaljenih rana na prsima. Kasniji recepti otkrivaju tajne formule za, među ostalim, pripravljanje laksativa, protuupalnih pripravaka, masti za oči te sredstava za ubrzanje porođaja.

Od žuljeva do išijasa

I u grčkoj je medicini morska sol bila veoma važna. U petom stoljeću prije Krista, otac medicine Hipokrat uočio je kako ribari svoje ruke pune rana namaču u morskoj vodi te je zaključio da je ona vjerojatno zaslužna za malen broj infekcija u tom dijelu populacije. Počeo je propisivati morsku sol za vanjsku (razne kožne bolesti) i za unutarnju uporabu (probavu, poboljšanje rada slezene). Osim toga, poticao je svoje pacijente na kupanje u toploj morskoj vodi radi izbacivanja toksina i ponovne uspostave ravnoteže minerala u krvi.

Spominjao je i inhaliranje pare slane vode za čišćenje dišnih putova, metodu koja je dobro poznata i u suvremenoj medicini. Starorimski vojni liječnik Dioskorid u prvom stoljeću nove ere također je primjenjivao morsku sol i morsku vodu u svojim brojnim preparatima – protiv žuljeva, upala, uhobolje, ugriza pasa i otrovnih životinja, pa čak i išijasa.

Začeci talasoterapije

Morska sol bila je jako cijenjena i u arapskoj medicini. Tako je Avicena, liječnik i mudrac iz 11. stoljeća koji je postavio temelje suvremene znanstvene medicine, naglašavao važnost joda i željeza u morskoj vodi te ju je upotrebljavao u svojim nadaleko poznatim receptima. Znanje o moći soli prenijelo se i do renesanse, kada joj je poznati liječnik, alkemičar i filozof Paracelsus dao više značenje. Smatrao ju je simbolom mudrosti, dahom božanske energije te jednim od tri važna elementa alkemije. Prvi je povezao razvoj guše s mineralnim sastavom pitke vode. Osim toga, naglašavao je diuretički učinak morske soli te propisivao preparate različite snage protiv, primjerice, zatvora, glista i kožnih bolesti.

U 18. stoljeću morska se sol primjenjivala za iscjeljivanje osipa, oteklina, opeklina, glavobolja, za poboljšanje probave te kao izvrsno sredstvo za klistiranje. Počela se upotrebljavati i za uklanjanje kostobolje te pripremu tijela za zimske mjesece. Prvi institut koji je medicinski sistematizirao terapiju morskom vodom otvorio je krajem 17. stoljeća dr. Richard Russell u Margateu u Engleskoj, a tijekom 18. stoljeća diljem Europe su niknula brojna lječilišta morskom i slanom vodom.

Kupanje u moru (u koje se ulazilo iz posebno osmišljenih kućica za kupanje) te pijenje morske vode postali su iznimno popularni kao lijekovi protiv mnogih bolesti. Krajem 19. stoljeća svjetsku popularnost stekla je talasoterapija, koju je osmislio francuski liječnik La Bonnardière za svoje lječilište i odmaralište u Bretanji. Osim samog kupanja i vježbanja u morskoj vodi, uključio je i terapiju suncem te udisanje morskog zraka. Poslije joj je pridodana i balneoterapija (upotreba morskog blata i algi).

Minerali i vitamini

Ni nakon toliko stoljeća čudotvornih iscjeljenja, još uvijek nismo sposobni do kraja dokučiti tajnu ljekovitosti morske vode, no odgovor zasigurno leži u njenu sastavu. Morska voda sadržava najmanje 60 (prema nekima i do 92) minerala i elemente u tragovima važne za zdravlje organizma. U većini su natrij, klorid, magnezij, sulfat, kalij, kalcij, bakar, jod, željezo, cink i brojni vitamini, no prisutni su i elementi u tragovima, primjerice zlato i uran.

Ne smijemo zaboraviti ni na plankton, koji nam omogućuje brojne dobrobiti za zdravlje upravo zbog svog antibiotičkog i antibakterijskog učinka. Naš organizam može prirodno upiti sve te elemente jer je njegova mineralna građa jako slična građi morske vode. Ustvari, morska voda ima sličan sastav kao krvna plazma, pa je to vjerojatno još jedan razlog brojnih pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje.

I suvremena je znanost prepoznala terapijske moći morske vode koja uključuje antiseptičke učinke (antibakterijske i antivirusne), poticanje lokalne cirkulacije te zacjeljivanje rana. Izotonična otopina morske vode danas se upotrebljava u sprejevima za poboljšanje prirodnog sustava čišćenja nosnih kanala te smanjenje suhoće sluznice. Uz to, poznato je da plivanje i kupke u morskoj vodi poboljšavaju imunitet, cirkulaciju, potiču cjelokupno zdravlje, smanjuju bolove te navlažuju kožu.

Trud Majke Zemlje

Topla morska voda, što zbog topline što zbog sastojka magnezija, pomaže u opuštanju mišića i poboljšanju cirkulacije te otvara pore i na taj način potpomaže detoksikaciju organizma. S druge strane, hladna morska voda ojačava tijelo, čini ga otpornijim te blagotvorno djeluje na živčani sustav, smirujući napete i umorne živce.
Zbog svega toga sljedeći put kada se budete kupali u morskoj vodi (bilo u moru ili u kadi), nemojte je uzimati zdravo za gotovo.

Odvojite nekoliko trenutaka kako biste osvijestili trud Majke Zemlje, koja je milijunima godina ulagala da bi stvorila oceane i mora u kojima mi danas možemo bezuvjetno uživati. Prisjećajući se svih dobrobiti morske vode za zdravlje, zahvalite joj na tom prekrasnom daru. Uživajte u morskoj vodi i budite zdravi i sretni!