Koliko ste slični svojem pripovjedaču Johnu?
Poprilično! Pitanja koja John postavlja u Kafiću na kraju svijeta i njegova nesigurnost u životu podudaraju se s onime što sam i ja doživio. U svojevrsnom nastavku, koji sam nazvao Povratak u kafić na kraju svijeta (kod nas će knjiga biti objavljena iduće godine) John govori o tome kako su mu se nakon putovanja svijetom promijenili pogledi, a to je jako promijenilo i moj život.
Dijelove mene i moju istinsku priču pronaći ćete i u likovima mojih knjiga. Mislim da pripovijesti izgledaju “stvarne” kad su potekle iz stvarnih doživljaja. Primjerice, kroz moje opise čitatelj će se s određenim mjestom odmah povezati jer sam doista bio tamo.
Jeste li ikad bili na Havajima? Kako vam se svidjelo?
Havaji su doista jedno od najljepših mjesta na planetu. Strastveni sam putnik koji voli pustolovine i imao sam zadovoljstvo posjetiti mnoga prekrasna mjesta. Ali mogu iskreno reći da su Havaji uistinu nešto posebno.
Havaje volim i jer mi je vrijeme provedeno ondje doista promijenilo život. Priča o morskoj kornjači iz Kafića na kraju svijeta temelji se na iskustvu koje sam doživio na Havajima. Kad držim predavanja i poslije njih razgovaram s ljudima, o tom se dijelu Kafića na kraju svijeta najviše govori. Ljudi ga stvarno vole jer im pomaže da život sagledaju iz druge perspektive. A baš se to i meni dogodilo kad sam doživio iskustvo opisano u knjizi.
Jeste li sretni? I kako ste pronašli osobnu sreću?
Sad sam jako sretan no ne mogu reći da je uvijek bilo tako. U prethodnom sam životu teško nalazio sreću. Trebalo mi je mnogo vremena da shvatim kako je posve u redu u životu slijedite vlastite interese. U tom mi je trenutku život postao ugodniji. Možda zvuči banalno, ali kad osjetite da vašim životom upravljaju drugi i ne vidite izlaz iz toga, nije vam baš zabavno. Sjećam se da sam se osjećao kao da sam zarobljen u svojem postojanju.
Gledajući unatrag, shvaćam da su me u tom zarobljeništvu držali strahovi. Nisam znao kako živjeti na drugi način, a bojao sam se pitati i pokušati nešto drugo. Ma koliko zvučalo ludo, istodobno sam se bojao i uspjeha i neuspjeha. Tako sam svaki dan nastavljao činiti isto, iako nije bila riječ o životu kakav sam želio i koji bi me učinio sretnim.
Sad na život gledam drukčije. Znam da možemo učiniti sve što poželimo. Možemo živjeti na način koji želimo. Nije uvijek lako, ali je svakako moguće. A poslije prvog koraka sve postaje lakše.
Postoji li stvarni kafić na kraju svijeta koji vas je nadahnuo?
Za mene je jedna od najvećih životnih pustolovina pronalaženje energije i duha svojstvenih svakom mjestu. Ta mjesta i ljudi koji su tamo pričat će s vama i podučiti vas. Imao sam iskustava “kafića na kraju svijeta” koji su mi zauvijek promijenili život.