Branje bilja kao meditacija

Otkad sam upoznala Velebit, prije mnogo godina, moja je ljubav prema njemu bezgranična. Tu ljubav i jedno posebno uzbuđenje osjetim svaki put kad odlučim krenuti put njegovih vrhunaca. Moj cilj je jedna mala drvena lovačka kućica bez vode i struje, u srcu Velebita, na jednom prelijepom padežu okruženom stoljetnim smrekama koje se ponosno dižu u visinu i jedva im se razabire kraj.

Livade su prepune svakojakog bilja pa je svake godine moja mješavina za čaj sve bogatija i bolja. Gospina trava, majčina dušica, gospin plašt, stolisnik, broćika, crni sljez, divlji kim i mnoge druge. U šumi su, pak, marulja, preslica, bazga, lišće šumske jagode, borovnice, brusnice i maline, a po visokim kamenim obroncima vrijesak, kadulja i medvjetka. Branje bilja je meditacija u hodu.

Tolleova misao

Odjednom se shvati misao Eckharta Tollea: „Sve stvari koje su doista važne, a to su ljepota, ljubav, kreativnost, radost, unutarnji mir, nastaju onkraj uma.“

Tek kad se jutrom probudite na ovako čarobnome mjestu i kad vam pogled plijene zrake sunca koje se tromo probijaju kroz izmaglicu pružajući dojam svetih slika, očekujući da se pojavi još samo On kako bi dojam bio potpun, ispred mene cvjetni tepih, a u daljini vrhovi planina, zeleno i bijelo, crnogorica i stijene, tek tada možete shvatiti koji dragocjeni privilegij imate što ste živi, što dišete, mislite, uživate, volite...