Prema tradicionalnoj kineskoj medicini, srž svih bolesti i tjelesnih tegoba leži u poremećaju unutarnje energije. Naša je energija topla, no katkada se određene energetske točke u tijelu ohlade. Hladne ruke ili noge upozoravaju na to da je nastala blokada u tijelu, a većina „energetskih prepreka“ stvara se upravo u abdominalnom dijelu koji je jezgra cijelog tjelesnog sustava. Upotreba topline u liječenju zasigurno je jedna od najstarijih terapija.
Paliti ljekovitu travu
„Ljudi koji imaju hladne ruke ili noge možda pate od neke unutarnje tegobe i trebali bi pokušati na neki način zagrijati tijelo. Hladno tijelo može ukazivati na početak bolesti“, upozorava Marina Devald iz Centra Essentia.
Kao jednu od metoda preporučuje liječenje moksom, pri čemu se zagrijavaju specifična područja i točke na tijelu. Iako je većina tehnika liječenja moksom nastala u Kini, sam je termin japanskog podrijetla i nastao je od riječi moe kusa, što znači: paliti ljekoviti travu. Najstariji dokazi o liječenju pomoću toplog izvora sežu 8000 godina prije naše ere. S vremenom su se moksibustija i akupunktura povezale i najbolji akupresurni liječnici kombiniraju više tehnika liječenja.
Eliminira hladnoću iz akupunkturnih točaka, pokreće energiju
„U kombinaciji s ostalim tehnikama rada na tijelu, poput shiatsua, masaža i ventuze (cupping terapija), postižu se izuzetni terapijski učinci, a može se koristiti i kao samostalna terapija, ovisno o tegobama. Zadatak i krajnji efekt moksibustije jest da, u prvom redu, zagrije akupunkturne točke na meridijanima i iz njih eliminira ‘hladnoću’, zatim da uspostavi kretanje vitalne energije (qi) i krvi, podigne jang iz kolapsa i da prevenira mnoga stanja i bolesti. Čak se navodi u literaturi o tradicionalnoj kineskoj medicini da povremeno tretiranje akupunkturnih točaka moksom na zdravom čovjeku prevenira različite bolesti i podiže vitalne energije u tijelu“, objašnjava Marina Devald.
Dodavanje energije
Sam tretman prilično je jednostavan. Moksa štapići dugi su 20-ak centimetara i promjera oko 1,5 centimetar. Zapaljenim štapićem zagrijavaju se točke u razmaku od nekoliko centimetara. Tijekom tretmana klijent osjeća ugodnu toplinu na dijelovima koji se zagrijavaju i tijelo mu se automatski počinje opuštati, a može osjetiti i laganu pospanost.
Isprva se u liječenju toplinom upotrebljavalo suho lišće raznih biljaka ili ugljen, no danas se najčešće koristi pelin (Artemisia vulgaris), čiji intenzivan miris ima i aromaterapeutsko djelovanje. Terapeuti moksom smatraju da pelin najučinkovitije šalje toplinu duboko u organizam. No, Marina Devald upozorava da nekim ljudima miris mokse može smetati, pa čak ih i podsjećati na miris marihuane, iako je riječ o ljekovitoj biljci umirujućeg djelovanja.
Danas je sve više bolesti uzrokovanih staničnom glađu pa raste potreba kako za nutricionističkim savjetima i primjenom dodataka prehrani te različitih ljekovitih biljaka, tako i za energetskim tretmanima (shiatsu, akupunktura...) Jedan od najmoćnijih alata koji se može upotrijebiti u tu svrhu upravo je moksa. Druge tehnike, prema nekim teorijama, samo pokreću, odnosno manipuliraju postojeću energiju unutar organizma, a moksa dodaje pozitivnu energiju izvana.
Liječenje moksom smatra se jednim od četiriju stupova kineske medicine. Među ostalim, pokazala se blagotvornom kod dugotrajnih zdravstvenih tegoba, vrlo je korisna za povećanje broja bijelih krvnih stanica, leukocita. Učinak se, kako tvrdi Devald, pokazuje ubrzo nakon terapije.
Već nakon nekoliko sati laboratorijskim se testovima uočava porast ne samo leukocita nego i hemoglobina, važnog sastojka crvenih krvnih stanica.
Za jačanje imunuteta
Terapiju se preporučuje provoditi tri mjeseca, a koristi kod svih tegoba koje zahtijevaju poboljšanje cirkulacije i strujanje limfe. Zato se preporučuje osobama kojima su ledeni prsti na nogama i rukama, za liječenje kroničnih upala i bolesti unutarnjih organa, degenerativnih i autoimunih procesa te oslabljenog imuniteta.
Marina Devald tvrdi da je liječenje moksom u tim slučajevima čak učinkovitije od akupunkture, koja se smatra bržom i učinkovitijom kod akutnih stanja ili u početnim stanjima bolesti.
Sam tretman potpuno je neinvazivan i ne treba se bojati opeklina. Postoje dvije vrste tretmana. Direktna moksibustija provodi se tako što se komadić mokse u obliku stošca stavi direktno na akupresurnu točku na tijelu i zapali, a kada polovina od dvije trećine izgori ili klijent osjeti preveliku vrućinu, taj se komadić uklanja i postavlja se novi. Postupak se ponavlja nekoliko puta na svakoj točki na tijelu. Nakon aplikacije ne bi se smio pojaviti plik.
Moksa na đumbiru ili češnjaku
Kod indirektne terapije moksom postupak je nešto drugačiji. Zapaljeni komadić nije u direktnom kontaktu s kožom, nego leži, najčešće, na đumbiru ili češnjaku, koji također imaju ljekovita svojstva. Postupak izgleda tako da se tanka kriška đumbira postavi na točku i zapali se moksa u vuni. To se ponavlja nekoliko puta na jednoj te istoj točki. Takav se postupak najčešće koristi u liječenju proljeva, bolova u trbuhu ili drugih problema s organima u trbušnoj šupljini.
Moksa na češnjaku indicirana je za kožne infekcije, ubode otrovnih insekata i sličnih vanjskih tegoba, a moksa na soli upotrebljava se samo na pupku. U pupak se stavi sol te se napravi stožac od moksa vune koji se stavi na tu sol. Takva se terapija koristi kod kroničnih degenerativnih bolesti zglobova, astme, proljeva, loše cirkulacije, kroničnog umora, za ublažavanje bolova te kao prevencija svih bolesti, posebno kod ljudi srednje i starije dobi.
.png)
.png)
