U prošlosti su zatvorenike šišali na ćelavo da bi ih kaznili i ponizili. Kad raste premalo kose, to ukazuje na gubitak moći, utjecaja, na to da se osjećamo goli, izloženi i bespomoćni. Može ukazivati na autoagresiju i regresiju u dječje doba kada nismo imali kose. Psihološki aspekt ovog tjelesnog problema možemo usporediti sa značenjem šišanja vojnika u vojsci. To je znak da gube svoju moć, da se podređuju moći drugih i odustaju od svoje potrebe za slobodom. Gubitak kose ukazuje na frustraciju, premalo korištenja slobode u vlastitom razvoju, strogosti prema sebi, prevelikoj fiksaciji i kontroli te na nefleksibilnost.

Što učiniti: Preispitati stare strukture, napustiti staro i napraviti mjesta za novo. Oprostiti se od nekih misaonih obrazaca, platiti samome sebi stare dugove. Upitajte se: Što sam si dužan? Priznajte si ako vam u životu nema napretka kad sumnjate u napredak vlastite duše, priznajte si gubitak slobode ako se dogodio te potražite unutarnji mir. Oni koji su potpuno ćelavi trebali bi otkriti svoje djetinjasto ponašanje, ući u „prašumu“ nesvjesnog i u nju unijeti svjetlo razumijevanja. Umjesto mehanizama kontrole, treba razviti unutarnju stabilnost koja daje snagu.

Raščistite sa svojom prošlošću da biste dali mjesta novim pokretačkim impulsima i snagama, svjesno žrtvujte vanjsku moć, oslobodite svoju ženstvenost ili muškost te dopustite da ljepota i karizma zrače iznutra.