Kako je zdravlje ženskog srca povezano s emocionalnim stanjem

Moćni upravljački organ i nježan centar

Žensko je srce osjetljivije od muškog

Štoviše, bolesti srca više su desetljeća vodeći uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama, i to prvenstveno zbog suvremenog načina života koji obuhvaća nedovoljnu tjelesnu aktivnost, loše prehrambene navike, debljinu, pušenje, povišen krvni tlak te šećer i masnoće u krvi. Na većinu ovih faktora možemo utjecati, ali ne i na nasljeđe i spol. I tu se vraćamo ženama.

Žene nakon 50. godine života, ulaskom u menopauzu, imaju jednak rizik obolijevanja od srčanih bolesti kao i muškarci. Međutim, smrtnost žena od tih bolesti je veća. Žensko srce je drugačije od muškog: manjeg je volumena, ima uže koronarne arterije, nježnije i „labavije“ srčane zaliske, prosječno brže kuca, sklonije je stvarati osjećaj da lupa.

I simptomi srčanih bolesti kod žena drugačiji

Simptomi srčanih bolesti i srčanog infarkta kod žena su često atipični, manifestiraju se na drugačiji način nego kod muškaraca: otežanim disanjem, umorom, mučninom, povraćanjem, vrtoglavicom, poremećajem svijesti, bolovima u leđima te u trbuhu i donjoj čeljusti.

Ovakvi, atipični simptomi često su uzrok da se žene kasno jave u hitnu službu ili kardiologu na pregled. Još ne znamo točne razloge zašto se srčane bolesti drugačije razvijaju kod žena i zašto je za njih prognoza srčanih bolesti, osobito srčanog infarkta, lošija. No, mogli bismo pretpostaviti.

Današnja je žena prezaposlena, pred njom su sve veći zahtjevi: na poslu, u obitelji, kod kuće, u društvu... To su često razlozi zbog kojih žena zapostavlja sebe, preopterećuje se, stavlja obitelj i posao u prvi plan, zanemaruje signale, odnosno simptome koje joj tijelo šalje. Često se može čuti kako se žene žale da nisu imale vremena za sebe. Neke to izgovore s dozom srama, kao da se moraju opravdati kad konačno za sebe odvoje vrijeme i potraže pomoć.

Stres nije samo riječ kojom označavamo stanje kad smo preopterećeni; on je prepoznat i kao važan čimbenik razvoja srčanih bolesti, a kod žena je sveprisutan.

Prilikom stresa u našem se krvotoku oslobađaju hormoni adrenalin i kortizol, što povećava broj srčanih otkucaja i krvni tlak, a pritom brže i pliće dišemo. U slučaju dugotrajnog stresa, povećava se rizik nastanka i drugih kroničnih bolesti, razvijaju se tjeskoba i depresija. Nažalost, stres postaje dio naše svakodnevice.

Zdrave navike za sretno srce

Receptori za stres na vršku srca

Često imamo osjećaj da smo dobro prilagođeni na stres, svakodnevica nam je natrpana obavezama pa ne primjećujemo svoje tijelo. No u vrijeme godišnjeg odmora, kad imamo vremena „suočiti“ se sa sobom, javljaju se razni simptomi: nesanica, glavobolja, bolovi u trbuhu, lupanje srca i slično. Tjelesne reakcije odgovori su neurovegetativnog i hormonalnog sustava na podražaje iz okoline i neminovno su povezani s emocionalnim stanjem.

Ljudsko srce puno je receptora koji reagiraju na hormone stresa, a najviše ih ima na vršku srca. Prilikom svakog napora, tjelesnog ili psihičkog, svjesni smo ubrzanja njegova rada; u tim trenucima često osjetimo njegove snažnije i brže otkucaje. Ako smo smireni, pak, smireno je i naše srce.

PageBreak

Kad je tijelo iznenada izloženo velikom stresu, tjelesnom ili emocionalnom, može nastati iznenadno srčano popuštanje, kao posljedica „omamljenosti“ dijela srčanog mišića, i to najčešće vrha srca. Taj se fenomen u stručnoj literaturi opisuje tek od 1990. godine. Naime, te je godine dr. Hikaru Sato sa svojim suradnicima u Japanu prvi opisao iznenadno srčano popuštanje kod žene nakon jakog emocionalnog stresa.

Oblik srca pritom poprima oblik japanske posude za lovljenje hobotnica, takotsubo, te je prema njoj ova bolest dobila ime takotsubo kardiomiopatija. Ovaj fenomen još i danas intrigira kardiologe diljem svijeta jer nije u potpunosti shvaćen i razjašnjen. Osim takotsubo kardiomiopatija, dani su mu razni nazivi, a najbolje ga opisuje naziv sindrom slomljenog srca.

U 90 posto slučajeva sindrom slomljenog srca imaju žene

U SAD-u i Europi liječnici su ga prepoznali tek krajem 90-ih godina prošloga stoljeća. Osnovan je Međunarodni registar za takotsubo, pri Sveučilišnoj bolnici u Zürichu, u kojem je registrirano 1750 bolesnika s takotsubo kardiomiopatijom u periodu od 1998. do 2014.godine. Zanim­ljivo je da se u 90 posto slučajeva radi o ženama. Žensko srce intrigira znanost, ali i mnoge pisce, filozofe. Ovaj medicinski fenomen samo potvrđuje činjenicu da je žensko srce i dalje nedokučivo.

Točan uzrok i mehanizam nastanka nije do kraja razjašnjen, no više je teorija kojima se pokušava objasniti nastanak sindroma slomljenog srca. Kako se on javlja najčešće kod žena u menopauzi i postmenopauzi, pretpostavlja se da ključnu ulogu u tome imaju spolni hormoni.

Sindrom sretnog srca

Ipak, u najvećem broju slučajeva ovom naglom srčanom popuštanju prethodi iznenadni emocionalni ili tjelesni stresni događaj s osjećajem tuge (iznenadna bolest ili gubitak voljene osobe), straha (bolest, javni nastup, fizički napad), ugroženosti (prirodne katastrofe ‒ potresi, poplave, požari), ljutnje (svađa u obitelji ili na radnome mjestu), tjeskobe (teška bolest, financijski problemi, gubitak posla), tjelesnog stresa (operacija, kemoterapija, invazivni medicinski postupci, napadaj astme i sl.).

Svaki stresni događaj može izazvati takotsubo kardiomiopatiju, čak i pozitivan stres (primjerice, vjenčanje, rođendan, prinova u obitelji). Stoga se toj pojavi pripisuje i sindrom sretnog srca. Upravo se analizom registra takotsubo kardiomiopatije ustanovilo da je u 4,1 posto bolesnika oboljenju prethodio pozitivan, dakle ugodan stresni događaj.

Bez obzira na to je li stres negativan ili pozitivan, sindrom slomljenog srca prate simptomi karakteristični za srčani udar: iznenadna bol u grudima, otežano disanje i zatajenje srca. Za razliku od srčanog infarkta, srčane žile kod sindroma slomljenog srca su prohodne, bez značajnih suženja. Kako je najviše receptora za hormone stresa u srcu smješteno upravo u njegovom vršku, prilikom analize ultrazvukom vidi se „omamljen“, odnosno proširen vršak srca, a to uzrokuje slabljenje snage srčanog mišića.

Zanimljivo je da je kod sindroma sretnog srca „omamljen“ srednji segment lijeve klijetke srca, što ukazuje na to da jedni dijelovi srca snažnije reagiraju na pozitivan stres, a drugi dijelovi na negativan stres. To samo podsjeća na to da se naše psihičko stanje ne može odvojiti od tijela jer je ono jedini medij u kojemu se mogu manifestirati naše emocije. Iako je to često vidljivo „izvana“ ‒ u držanju tijela, pogledu ili na licu ‒ unutarnje tjelesne manifestacije ostaju nevidljive.

No, emocionalni stres, bez sumnje, uzrok je poremećaja živčanog sustava koji upravlja našim unutarnjim organima (vegetativni sustav), kao i porasta hormona stresa. U krvi pacijenata koji boluju od takotsubo kardiomiopatije otkrivena je visoka razina kateholamina, upravo onih hormona koji nas drže u stanju pripravnosti kako bismo bili spremni za borbu ili bijeg. Iako srce lako dovodimo u vezu s emocijama, one zasigurno utječu i na naše druge, manje „romantizirane“ organe.

Zdrave navike za sretno srce

Naučiti reći "ne"

Nastupe li promjene na srcu, liječnička je pomoć neophodna, no ako nas osjećaji i stres opterećuju, važno je da imamo psihološku podršku, kao i potporu okoline i obitelji i prije nego što simptomi postanu ozbiljni, a posebno nakon što se bolest razvije.

Važno je naučiti razne psihološke tehnike suočavanja i kontrole stresa te tehnike opuštanja jer one neće djelovati samo na naše srce nego i na cijeli organizam. Ako ništa drugo, za početak je dovoljno razgovarati o svojim problemima – čemu su žene sklone – jer to, također, ublažava stres i pomaže da se opustimo.

No, još je važnije naučiti reći „ne“, tj. smanjiti broj obaveza te ne obećavati previše, što je mnogim ženama teško. Pritom, umjesto da naučimo uočiti probleme i prionuti njihovom rješavanju, problemima se često emotivno bavimo, a to nas može dodatno opteretiti. No ako doživljavamo srčane probleme, čak i neugodno i bezopasno lupanje srca, važno je ne zanemarivati te znakove, nego se pozabaviti samim sobom i otkriti što su naši pokretači stresa, tj. što nas iznimno uznemiruje, te to izbjegavati ili se naučiti tehnikama koje će nam omogućiti da stresore promatramo na nov, drugačiji način.

Samo 15-20 minuta relaksacije

U tome će nam pomoći ako određeno vrijeme u danu, dovoljno je samo 15 - 20 minuta, posvetimo relaksaciji. Možemo mirno i opušteno sjediti, duboko disati, meditirati, vježbati jogu, otići u laganu šetnju ‒ što god nam odgovora. To neće samo smanjiti stres, nego će nam i olakšati da se s njime lakše nosimo jednom kad se dogodi.

Pritom će nam još bolje biti ako naučimo zauzeti optimističan stav prema životu te pronađemo ono što nas veseli i tome se svakodnevno posvećujemo. Nema većeg lijeka za srce od mira i radosti. To su, uostalom, stanja koja uravnotežuju cijelo naše biće. A ono će nam, putem srca, uzvratiti zahvalnošću jer smo mu poklonili pažnju koju zaslužuje.