Priroda nije jednostrana pa nećemo biti ni mi

Još od davnina u svijetu vrtlarstva uvriježio se pojam o korisnim i ukrasnim biljkama. S jedne strane stajale su biljke koje svojom zdravstvenom korisnošću, hranjivošću i okusom pomažu ljudima da napreduju. S druge pak strane stajale su biljke koje nisu imale nikakvu ljekovitu ili hranjivu vrijednost, ali su oduševljavale svojom ljepotom i elegancijom. I tako, kao i u mnogim drugim stvarima, kad jednom stvorimo predodžbu o nekom fenomenu, teško je mijenjamo.

Pa ipak, postoje biljke koje iskaču iz krutih okova ljudske percepcije te stalno i sigurno koketiraju s oba svijeta, svijetom korisnosti i svijetom ljepote. Na taj način pokazuju nam kako priroda nikada nije jednostrana i jednostavna, već uvijek plete mrežu složenih odnosa. A mi se ljudi samo trebamo riješiti predrasuda.

Krumpir naš svagdašnji

Kad vidim djecu kako hodaju ulicom i u ruci drže kartonsku kutijicu s prženim krumpirićima, uvijek se pitam imaju li ona bar neku predodžbu što to stavljaju u usta. Sretni i zadovoljni, žvaču duge zlatnožute hrskave prutiće od krumpira, kao da je to nešto što je dio gradske kulture, kao da su prženi krumpirići nastali u hladnjaku ugostiteljskog objekta. Za njih je to proizvod koji baš i nema neki doticaj s prirodom. Istina je međutim da ti zamamni prutići nastaju od jedne tako posebne i lijepe biljke. Onaj tko nije nikada šetao poljima rascvjetalih cvjetova krumpira, stvarno ne zna što propušta. Bijeli cvjetići zvjezdasta oblika s naglašenim žutim prašnicima zibaju se na povjetarcu i ničim ne odaju da su samo prezentni dio jedne gomoljaste biljke.

Ja međutim u svojem vrtu krumpire uzgajam i kao koristan, ali i kao estetski element. Sadim ih duž drvenih ograda na sunčanim mjestima s drugim cvjetnicama koje se izvrsno slažu s njegovim bujnim rastom. Oni koji ne poznaju ovu biljku, često se začude kako je lijepa i kako egzotično izgledaju njezini cvjetovi, ne znajući da se zapravo nalaze pred običnim krumpirom. Čuđenju naravno nema kraja kad se sagnem i izvadim stabljiku s koje vise mladi krumpiri, pa onako ležerno pitam: Je li netko za  pommes frites?

Borovnice i brusnice

Logika uzgoja koju sam započela s krumpirima postupno se proširila i na druge biljke, posebno na slatke bobičaste vrste kao što su borovnice i brusnice. Obje su biljke grmolike i odlično se uklapaju u sunčane cvjetne gredice, tamo gdje se tijekom sezone izmjenjuju cvjetovi i ukrasne trajnice. Posebno zahvalne su brusnice jer rastu nisko poput pokrivača tla. I ne samo to. Zahvaljujući činjenici što su zimzelene i što njihovi listići nalikuju šimširu mogu odlično poslužiti u oblikovanju suvremenih malih vrtova. Prelijepo je vidjeti homogenu cjelinu zelenila koja razdvaja cvjetne otoke dajući vrtu smisao i ritam, a k tomu je još i spremnik zdrave hrane s funkcijom prirodnog antioksidanasa.

Zimi kad se takav zeleni otok sasuši i izgubi lišće, mi ćemo ga se prisjećati grickajući u toplini doma sasušene plodove brusnica, piti topli uvarak i veseliti se novom proljeću i novoj cvatnji.

Aronija

Kada prostora u vrtu ima dosta, tada posebno do izražaja dolazi druga vrsta bobičastog voća. To je aronija, biljka koju su od davnina koristili američki Indijanci, a u Europi je tek nedavno postala hit. Zahvaljujući veoma bujnom i grmolikom rastu možemo je izvrsno kombinirati s brusnicama i tako dobiti hortikulturnu cjelinu, nešto poput vizualnog zelenog otoka koji u podnožju određuje brusnica, a visoke grmove poput uzdignutih oblaka aronija. Ja sam aroniju kao grmoliku biljku prihvatila iz jednog meni osobito važnog razloga. Bez ikakve njege i tretiranja protiv biljnih bolesti, aronija izvrsno uspijeva, i to bez obzira na tipove tla i klime koji, čini se, na ovu biljku pretjerano ne utječu. Uz to što su i vrlo dekorativne, bobice aronije u sebi nose i ljekovita svojstva.

Aronija pomaže kod liječenja mnogih dječjih bolesti, posebno onih jetre i žuči. Upala želučane ovojnice vrlo se uspješno liječi konzumiranjem svježih ili sasušenih plodova aronije. U Europi se u proteklih deset godina znatno povećao broj alergija, a aronija je u njihovom liječenju odigrala važnu ulogu, ponekad kao osnovno sredstvo, a ponekad kao dodatak već propisanoj terapiji. Kad jednog dana sjednemo na travu pokraj naših rascvjetalih i bujnih ukrasnih grmova aronije, znat ćemo da je, uz svu ljepotu koju nam pruža, ova biljka i dragocjena kućna zaliha vitamina P, ali i izvrsno rješenje protiv stresa.

Stevija

Ove sam godine odlučila u svojem vrtu napraviti još neke promjene. Kao ukrasna ali i korisna vrsta nametnula mi se i stevija, danas vrlo popularna biljka koja je dugo bila skrivana ispod tepiha od strane svjetskog lobija proizvođača šećera i umjetnih zaslađivača. Stevija je biljka koja se izvrsno prilagodila mediteranskoj klimi, ali uz zaštitu tijekom zime može se uzgajati i u kontinentalnim vrtovima. Potkraj ljeta stevija prelijepo cvjeta malim nježnim cvjetovima koje vrlo rado posjećuju pčele. Uz ljepotu i jednostavnost, stevija je i vrlo ljekovita biljka.

Ona je najbolji prirodni zaslađivač – 200 do 400 puta je slađa od šećera, a kalorijska joj je vrijednost 0, sadržaj ugljikohidrata također 0, a za sve dijabetičare najvažnija činjenica, glikemijski indeks je, pogađate, 0. S te tri nule jasno je da je stevija ultimativna biljka za zdrav život. Ako svemu tomu i pridodamo antikancerogena svojstva, jasno je koja je šteta što je stevija bila tako dugo skrivena i izdvojena iz našeg života. Imajući sve njezine korisne osobine na pameti, ja sam je odlučila pretvoriti i u ukrasnu biljku. U svjetlu saznanja o njezinoj korisnosti, sigurna sam da će se promijeniti i naše poimanje o ljepoti.