Hrana iz masovnog uzgoja upitne kvalitete

Bez obzira na to gdje živimo i s koliko prostora raspolažemo, brojni su razlozi zbog kojih bismo trebali sami uzgajati hranu. To je jednostavno i zabavno iskustvo, a usto i iznimno korisno. Masovnim uzgojem hrana je postala dostupna gotovo svima i razmjerno je jeftina, no da bi proizvodnja bila što brža i isplativija, počelo se upotrebljavati mnogo kemijskih tvari.

Velik je problem nastao i uzgojem genetički modificiranih organizama (GMO) za koje je i dalje vrlo dvojbeno kako utječu na ljudsko zdravlje i prirodnu ravnotežu. Zato hrana iz masovnog uzgoja može biti upitne kvalitete pa je prihvatljiva samo ako se redovito kontrolira, a proizvođači pridržavaju pravila uporabe kemijskih sredstava.

Premda su ekološke namirnice skuplje, potražnja stalno raste

Nažalost, ne možemo se pouzdati ni u hvalospjeve domaćim proizvodima i ekološkom uzgoju. Uporaba kemijskih tvari slabo se kontrolira pa se prodaju i proizvodi s mnoštvom štetnih tvari. Poljoprivredna proizvodnja nije dostatna za potrebe naše zemlje (primjera radi, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj se za proizvodnju povrća koristi samo 4,8 posto ukupnih obradivih površina), stoga se mnogo toga uvozi i nerijetko je upitne kvalitete.

Unatoč tome što su ekološke namirnice znatno skuplje, potražnja za njima neprekidno raste. Nije jednostavno ispuniti uvjete za ekološku proizvodnju, ni doći do ekološkog certifikata. Ipak, i dalje mnogo toga nije zakonski regulirano, a kontrole nisu dovoljno česte. Zbog svega toga, u većini slučajeva možemo biti sigurni samo u ono što smo sami uzgojili.

Poražavajući su podaci da je u našoj zemlji od poljoprivrednog zemljišta obrađeno samo 38 posto, a čak 35 posto zemljišta ima potencijal obrađivanja, no posve je neiskorišteno. A imamo kvalitetno tlo, pogodnu klimu, razmjerno nezagađen zrak i čistu vodu.

Zašto mala uzgajališta

Posve svježe voće i povrće pouzdanog podrijetla, uzgojeno na prirodni način, mnogo je ukusnije od onog koje je danima stajalo u skladištima i prodavaonicama. Pravi su sretnici oni koji su barem u djetinjstvu mogli kušati poslastice iz bakina vrta – no djelić tih divnih sjećanja, boja, okusa i mirisa možemo vratiti u svoje domove. Uz malo truda, svatko može nešto uzgojiti i na balkonu, terasi ili prozorskim daskama.

Na balkonima i terasama povećat ćemo površinu ako postavimo stalke, klupe i stolove, a uza zid police. Brojni kultivari biljaka prikladni su i za manje prostore, a većina začinskog bilja izvrsno uspijeva u posudama. Uzgoj u takvim prostorima ima i prednosti jer nam je bilje uvijek pri ruci i možemo promatrati kako napreduje te na vrijeme ga zalijevati i zaštititi od vremenskih nepogoda, bolesti i štetnika.

Osigurajte dobre uvjete

Prije svega, trebamo se pridrža­va­ti preporuka o sjetvi koje su obično naznačene na vrećicama sa sjemenom. U Primorju, a još više u Dalmaciji, sjetvu i sadnju možemo početi i trideset dana prije. Za biljke koje se siju na otvorenome moraju se pripremiti gredice, prilagođene zahtjevima pojedinih vrsta. Osjetljivije vrste, podrijetlom iz toplijih krajeva, uglavnom najprije sijemo u zaštićene prostore (na otvorenom ih možemo sijati tek kada to dopuste temperature).

Nemamo li plastenik ili staklenik, poslužit će ostakljeni balkoni, terase, zimski vrtovi, prozorske daske. Najvažnija je dostatna temperatura i dobra osvijetljenost. Biljke možemo držati na bilo kojoj strani svijeta jer uglavnom vole izravno svjetlo. Ipak, na južnim položajima sunce u podne može biti prejako, osobito kroz staklo, pa biljčice treba lagano zasjeniti kako ne bi dobile opekline, osobito ako su vlažne.

Ako im pak nedostaje svjetla (primjerice, na sjevernoj strani i mjestima koja nisu izravno osvijetljena), biljke se izdužuju te postaju lomljive i sklone bolestima. U tim slučajevima možemo postaviti posebne žarulje za uzgoj biljaka. Dok biljke ne niknu, blizina radijatora je poželjna, posebno za zahtjevnije biljke, jer im osigurava toplinu, osobito sjemenkama, a poslije i korijenju.

Sve posude koje upotrebljavamo (za sjetvu ili sadnju) moraju biti posve čiste i na dnu imati otvore kako bi iz njih izašao višak vode jer previše vlage može ozbiljno naštetiti svim biljkama, osobito malenima.

Svladajte prve prepreke

Zemlja mora biti sterilna (bez uzročnika bolesti) te prilagođena vrsti biljaka. Za sjetvu sjemena nikad ne smijemo upotrebljavati zemlju s mnogo hraniva (to može naštetiti mladim biljčicama), kao ni istrošenu zemlju u kojoj su već rasle neke biljke. Ona je ne samo siromašna hranivom nego i može sadržavati štetnike i uzročnike bolesti, što je za mlade biljke gotovo uvijek kobno.

Moramo voditi računa i o redovitom zalijevanju jer se biljke u posudama brzo isušuju, osobito u grijanim prostorima. Poželjna je i prihrana, pogotovo u posudama, jer biljke mogu vrlo brzo iscrpiti zalihe hraniva. Želimo li besprijekorno zdrave biljke, moramo paziti na sve znakove bolesti i na vrijeme ih pokušati spriječiti ekološki prihvatljivim sredstvima.

Kad svladamo sve prepreke, dolazi najslađe vrijeme – ubiranje plodova vlastitog truda. Tada ćemo zasluženo predahnuti i uživati u neponovljivim okusima i mirisima, a od viška spravljati zimnicu.