DIZAJN INSPIRIRAN PRIRODOM: Upoznajte Andreu Anić Dokmanović, ženu koja boji cvijećem i ljekovitim biljkama

„Prva stvar koju sam napravila kada sam se preselila bilo je bojenje tkanine. Uzela sam dva komada pamučne tkanine, jedan sam ubacila u kupelj od koprive, a drugi u kupelj od cikle. Kao da sam samo čekala trenutak kada ću moći to napraviti“, kaže Andrea Anić Dokmanović, 36-godišnja inženjerka tekstilne tehnologije i modna dizajnerica, koja se sa suprugom prošle godine preselila iz Rijeke u Gorski kotar gdje je započela svoju kreativnu igru bojenja tkanina prirodnim bojama. „Živjeti u prirodi i stvarati s njom za mene je veliki privilegij“, dodaje dizajnerica. „Ona je čudesna, konstantno me inspirira i tjera da pomičem svoje granice; kao da me čekala da konačno dođem kako bi kroz mene pokazala koliko nam toga može i želi dati.“

S čudesnim svijetom biljaka Andreu su upoznale majka i baka. „Ljekovito bilje se oduvijek koristilo u mojoj obitelji tako da sam odmalena upoznata s njihovim dobrobitima. Otkada pamtim s roditeljima sam išla brati biljke u Gorski kotar, a tijekom studija majka mi je slala biljne pripravke i čajeve. U to sam vrijeme i sama počela posvećivati više pozornosti biljkama jer su me kopriva, neven i stolisnik konstantno spašavali od raznih boljki“, prisjeća se Andrea koja je ljubav prema biljkama spojila s modnim dizajnom, čiji je put nesvjesno utrla još kao osmogodišnjakinja, kada je prvi put sjela za bakinu šivaću mašinu Singer na nožni pogon. „U početku sam šila odjeću za lutkice Barbie, a svoj prvi kaput sašila sam sa 14 godina - vršnjaci mi nisu vjerovali da sam to sama izradila. Dizajn je talent, odmalena sam dobro slagala boje, a baka je uvijek govorila da za to imam smisla. Tako i jest, to imaš u sebi i onda razvijaš tijekom života ako želiš.“

Andreina se (Lj)eko kolekcija sastoji od raznih predmeta obojenih i eko printanih ljekovitim biljkama koje rastu u njezinu okruženju. Kako kaže, prirodu u kojoj živi unosi u predmete koje izrađuje i tako je prenosi kupcima kako bi djelić te prirode uvijek imali uza se i inspirirali se njezinom snagom. „Misija (Lj)eko kolekcije je podsjetiti kupca na prirodu, potaknuti ga da se sjeti prošetati, popiti čaj, uzeti vrijeme za sebe, prodisati, zastati“, navodi dizajnerica koja je dosad u suradnji s prirodom kreirala torbe, haljine, tunike, mini vrećice i trake za kosu...

U procesu bojenja najčešće upotrebljava svježe ubrane biljke, a zimi se, u nedostatku svježih, posluži i suhima. Praksa bojenja odjeće povrćem, mineralima, kukcima i cvijećem datira još iz kamenog doba, a koristila se sve do 19. stoljeća, kada su u modnu industriju uvedene sintetičke boje. Zahvaljujući renesansi tradicije i ručnog rada, kao i ekološkoj osviještenosti dizajnera i kupaca, prirodne boje postaju sve popularnije u šivaćoj i modnoj zajednici. Sve više ljudi shvaća koliko modna industrija sintetičkim bojama zagađuje okoliš. Primjerice, u nekim se izvještajima navodi da je u Kini, sinonimu za brzu modu, zagađeno više od 70 posto rijeka, a da ne govorimo da su ljudi koji rade u tekstilnim tvornicama i postrojenjima za bojenje izloženi otrovnim i često kancerogenim kemikalijama.

Alternativa je bojenje ekološkim bojama, metodom koja je vrlo kreativna, ali i jako zahtjevna – potrebno je mnogo vremena i strpljenja, no Andrea ističe da uživa u svakom koraku jer vrijeme nestaje dok stvara. U njezinoj se kući, u velikim loncima na peći na drva, po cijele dane krčkaju tkanine u biljnim kupeljima.

 „Tkanine, prethodno oprane na 90 stupnjeva u perilici rublja, iskrojim po željenom modelu pa ih potopim u veliki lonac s vodom i sredstvom za prihvat boje te pustim da se namaču 24 sata. Za to vrijeme uberem biljke i pripremim kupelj u koju dodajem iskrojene dijelove. Nekada tkaninu vežem na razne načine kako bih dobila uzorke. Kupelj blago zagrijem i tako pustim uz povremeno zagrijavanje, nakon nekoliko dana sve izvadim, ocijedim i operem. Kada se skrojeni dijelovi osuše, promatram ih i, ako želim, radim razne efekte za željeznom vodom ili Hapa zome tiskom. Tekućinu s biljkama najčešće iskoristim još jednom, a biljke na kraju odlažem u kompost. Po završetku bojenja i tiska, te nakon što se sve osuši, slijede glačanje i šivanje, pa fotografiranje i, konačno, predstavljanje publici“, objašnjava dizajnerica proces prirodnog bojenja.

Najzabavniji i najizazovniji dio u cijelom ovom procesu jest to što ni sama ne zna kakav će biti konačan rezultat. „Proces bojenja uvijek je nepredvidiv. Baš kao i sama priroda“, ističe Andrea. Pojašnjava da boja ovisi o mnogo čimbenika: gdje je biljka rasla, kako je tkanina pripremljena, koje je vrste tkanina, je li biljka suha ili svježa, u koje doba dana je ubrana, koliko je dugo tkanina bila u kupelji, kakva se voda koristi, koje se tehnike bojenja i eko printanja primjenjuju. „Nema tog osjećaja koji može zamijeniti adrenalin iščekivanja završnog rezultata. To je svaki put iznenađenje koje ne može dosaditi“, dodaje dizajnerica koju oduševljavaju zlatnica, koja daje neonsko žutu boju, i gospina trava s kojom dobiva različite nijanse zelene, pa čak i tonove sive u kombinaciji s vodom obogaćenom željeznim oksidom.
Priroda savršeno napuni dušu modnog dizajnera. Nudi beskrajnu paletu boja za inspiraciju, kao i čitavu biblioteku tekstura i motiva, pa Andrea upotrijebi biljke i za stvaranje uzorka na tkaninama. Najdraži su joj cvjetovi i listovi gospine trave, kadife, stolisnika, ruže, oraha i kupine.

„U većini slučajeva slažem listove na tkaninu, zamotam je oko cijevi te stavim kuhati ili pariti nekoliko sati. Nakon toga je ohladim i odmotam. Ako sam zadovoljna printom, tkanina ide na pranje, a ako nisam, ide na ponovno printanje. Koristim i tehniku Hapa zome, što je zapravo prenošenje otiska svježe biljke na tkaninu pomoću čekića. Primjerice, list kadulje se stavi između dva komada tkanine pa se lupa gumenim čekićem sve dok se ne počne pojavljivati otisak“, opisuje dizajnerica proces eko bojenja i printa koji ponekad traje od dva tjedna do mjesec dana.

Ovako dobivene boje su postojane ako se pravilno brinemo o njima. „Baš poput prirode, koja se stalno mijenja, i boja se može promijeniti, odnosno s vremenom izblijediti. Ljudi su nekada ponovno bojili odjeću kada bi izblijedila, to je bilo posve normalno, nije se kupovalo kao danas i toliko bacalo. Ako cijenimo nečiji rad, onda ćemo se i za taj proizvod, koji je netko svojim rukama i maštom napravio, lijepo i sa zadovoljstvom brinuti“, tumači Andrea filozofiju spore i održive mode preporučujući ručno pranje prirodno obojenih predmeta kako bi što dulje trajali.

Nasreću, eko moda ima sve više poklonika i sve je više dizajnera čija dizajnerska modna platna rezultiraju zadivljujućim ansamblima koji odišu esencijom prirode, njezinom vrhunskom i neponovljivom estetikom, kao i porukom da nas njezina ljepota, u svom najčišćem obliku, prati na svakom koraku.