Mnoge emocije pokreću ljudsko srce kada ono odluči slijediti put duhovnosti.

Može se raditi o “plemenitom“ razlogu – poput vjere, ljubavi prema bližnjem ili dobrom djelu.

Ili se može raditi tek o hiru – strahu od samoće, znatiželji ili strahu od smrti.

Ništa od toga nije važno. Istinski duhovni put jači je od razloga koji su nas do njega doveli i malo pomalo on nam sam po sebi nameće ljubav, disciplinu i dostojanstvo.

Tada se dogodi trenutak u kojem se osvrnemo na prošlost, sjetimo početka svojeg putovanja i nasmijemo samima sebi. Uspjeli smo narasti iako smo slijedili taj put iz razloga koji su bili nepotrebni.

  • Bog nas kroz usamljenost uči kako živjeti zajedno.
  • Ponekad koristi gnjev kako bismo mogli razumjeti neopisivu vrijednosti mira.
  • U nekim se trenucima služi dosadom kako bi nam pokazao važnost avantura i ostavljanja stvari iza sebe.
  • Bog koristi tišinu kako bi nas naučio odgovornosti za ono što kažemo.
  • Ponekad koristi umor kako bismo mogli razumjeti vrijednost buđenja.
  • U nekim trenucima koristi bolest kako bi nam pokazao važnost zdravlja.
  • Bog koristi vatru kako bi nas naučio o vodi.
  • Ponekad koristi zemlju kako bismo znali razumjeti vrijednost zraka. A ponekad koristi smrt kako bi nam ukazao na važnost života.

Sjetite se ovoga kada se iz nekog razloga osjećate nesposobni nastaviti svoj put.

Izvor: paulocoelho.com