1. Trebam ljutnju i strah kako bih potaknula promjenu
Ovo sam čula toliko puta – čak i od same sebe – da je to zastrašujuće. Ovakvom načinu na koji se ego poigrava s nama najviše podliježu aktivisti, vjerujući da je jedini način stvaranja promjene pristupanje ljudima iz bijesa. Vidjela sam i čula mnoge vegane, vjerske misionare i aktiviste za prava životinja koji se prvenstveno koriste krivnjom, sramom i strahom, pokušavajući “preobratiti“ ljude na “bolji način života“. Ipak, ovo često rezultatima tek argumentima, zamjeranju i nijekanju napuhanog ega.
Istina je da ljutnja stvara ljutnju. Rat stvara rat. Ali ljubav stvara ljubav. Mir stvara mir. A ljubav, istinska ljubav ne znači nepomično sjediti na mjestu; ona je aktivna i proizlazi iz razumijevanja.
Koga biste prije shvatili ozbiljno? Osobu koja vas naziva “grešnikom“ ili “sebičnim ubojicom“ koji je “neosviješten i neetičan ljudski šljam“, ili nekoga tko će vas učiti empatiji, istinskom razumijevanju i suosjećanju, ne samo prema sebi, već prema cjelokupnom životu?
2. Moram biti “produhovljenija“ da bih bila sretna
Kada zamišljate produhovljenu osobu, što vidite? Možda zamišljate jogija, energetskog iscjelitelja, vrača. Možda vam se javljaju slike kristala, pročišćavanje čakri ili meditacija. No iako je sve od navedenoga vrlo korisno i učinkovito, ne moramo nužno biti “produhovljena osoba“ kako bi pronašli istinsku i trajnu sreću.
Zašto je tako? Zato što nas traganje za zamišljenom duhovnošću udaljava od čistog iskustva svoga Bića. Kada neprestano želimo i pokušavamo biti nešto što nismo, u život unosimo neopisivo nezadovoljstvo i osjećaj nepotpunosti. Imamo osjećaj da smo tako blizu; skoro smo dosegnuli vrhunac duhovnosti, dok zapravo neprestano tumaramo u krugu. U stvarnosti se sve ono za čime tragamo i žudimo već nalazi ovdje, skriveno ispod slojeva naših misli, uvjerenja, želja, uvjetovanja i ciljeva.
Kako možete biti sigurni u to? Zastanite na trenutak i prestanite sa svime što radite. Prestanite tragati, bježati i opirati se tome što vam se događa u životu. Budite u ovom trenutku. Dopustite svemu da bude točno kako je. Ovo ne znači da se predajete, već da ste dovoljno pametni da se ne opirete stvarnosti. Zaustavljanje u trenutku najbolji je način na osjetite unutarnju radost koja se oduvijek nalazi u vama, sakrivena ispod svih tih slojeva.
3. Moram patiti da bih osjetila ispunjenje
Ovaj stav je sličan pogledu na život kakav proizlazi iz kompleksa žrtve. Iako nam patnja nedvojbeno pomaže da rastemo i učimo, uvjerenje da je patnja preduvjet za osjećaj ispunjenja, jednako uvjerenju da si morate odsjeći prst kako biste imali uspješan dan.
Ne morate patiti da biste osjećali ispunjenje, iako je ispunjenje često rezultat patnje. Zvuči kontradiktorno, zar ne?
Često se čvrsto vežemo za svoje priče o pravedničkoj patnji. Zašto? Zato što se zbog njih osjećamo posebno i povlašteno. No, pritom ne shvaćamo da smo pod potpunim utjecajem ega: ne morate biti mučenici da biste iskusili Dušu. Ne treba vam ništa osim njegovanja svjesne prisutnosti u trenutku.
4. Određena stvar ili osoba odgovorna je za moju patnju
Od rođenja smo uvjetovani imenom, krivnjom i sramom. Upiranje prstom u druge ljude i situacije zbogvlastite nesreće i nezadovoljstva, dio je našeg nasljedstva koje je neopisivo težak teret.
Da, možda sin ne razgovara s vama, muž možda ne prihvaća vaše snove i ciljeve, možda vam je dijagnosticirana teška bolest, ali drugi ljudi i događaji u vašem životu nisu odgovorni za vašu patnju. Vaš otpor prema njima jest. Vaša želja da oni budu ono što nisu, uzrok je patnje.
Ovo, naravno, ne znači da trebate odustati i dopustiti ljudima i situacijama da vas gaze. Ovo ne znači da trebate prestati činiti ono što je za vas najbolje i iskoristiti život u potpunosti. Ali isto tako, ovo znači da trebate preuzeti odgovornost za svoje reakcije, misli i osjećaje. To znači prihvaćanje da je vaša sreća izravan rezultat vaših odluka.
5. Trebam ovo kako bih imala ono
Evo nekoliko najčešćih primjera:
Trebam puno novca kako bih imala osjećaj sigurnosti. Treba mi tvoja ljubav i prihvaćanje kako bih se osjećala potpunom. Moram smršavjeti kako bih postala samouvjerena i privlačna. Moram se pobuniti protiv onoga što rade, kako bih postala bolja osoba. Moram biti uspješna da bih imala ispunjen život. Moram se sviđati ljudima da budem prihvaćena.
Je li sve navedeno istina?
Ne, ne postoji ništa izvan nas samih što nam istinski može dati ono što samima sebi možemo dati iznutra. Sve što je izvan naše kontrole, u svakom nam trenutku može biti oduzeto ili uništeno.
Izvor: lonerwolf.com
.png)
.png)
