Nove uloge roditelja i djece: Kako rastemo zajedno?

Izmijenjene uloge u današnje vrijeme

Biće u odrastanju

Imate li svijest o djetetu u vama? Kad bi ono u vama progovorilo, što bi reklo? Mislite li da bi vas vaše unutrašnje dijete znalo pohvaliti, možda reći: „Bravo, ponosim se tobom!“? Jeste li ispunili njegova, a zapravo vlastita očekivanja iz perioda ranog djetinjstva? Ako ste roditelj, vjerojatno ne znate odgovore na ova pitanja.

Naime, kad ste postali roditelj, ta je uloga postala dominantna u vašem životu i preplavila je sve ostale. Prestali ste misliti o sebi kao o nečijem djetetu ili kao o djetetu, kao „biću u odrastanju“ uopće. Ali, bez obzira na to što tih unutrašnjih promjena niste svjesni, i bez obzira na to jeste li nečiji roditelj – doživotno ćete biti u osobnom procesu sazrijevanja. Mijenjate se, rastete, ostajete zauvijek „biće u odrastanju“.

Rastite zajedno. Vaš roditeljski staž dug je samo onoliko koliko je staro vaše dijete. Odrastajući zajedno, vi priznajete da se roditeljstvu učite sa svakom djetetovom razvojnom fazom. Pokazujete kako u svoje dijete stalno ulažete svoje vrijeme, strpljenje i radoznalost da bi vaš odnos s vremenom postajao sve bogatiji i kvalitetniji.

Zajedničko odrastanje je isprepleten, uzajaman proces. Obuhvaća građenje odnosa u kojemu mi podučavamo svoju djecu, ali istovremeno od njih i učimo.

Vi kao učenik. Rođenjem djeteta mijenjaju se naši prioriteti. Mnogi roditelji izaberu da se u potpunosti posvete djetetu i pri tom zaborave na vlastite potrebe i važnost osobnog razvoja. S druge strane, radom na vlastitim blokadama, strahovima, limitirajućim uvjerenjima vi učite o sebi, što doprinosi vašem daljnjem rastu, a to potom rezultira vašim odnosom prema svijetu i načinima na koje reagirate u tom vanjskom svijetu.

Svaka vaša promjena (nalik kamenčiću bačenom u vodu) reflektirat će se u koncentričnim krugovima na vašu okolinu. Najveći efekti ove promjene odrazit će se na najbliže odnose, na ljude koji su vam najvažniji, one koji su najtješnje povezani s centrom vaše promjene (krugovi najbliži bačenom kamenčiću), odnosno, na djecu.

Vi kao učitelj. Vaše je dijete od najranije dobi zagledano u vas. Ono ima svoje potrebe, i to ne samo fiziološke nego i emotivne. Vaša odgovornost u ispunjavanju ovih potreba zaista je velika. Današnja dječja psihologija zastupa stav da će dijete već u prvoj godini života doživljavati svijet na onaj način kako doživljava svoju najbližu okolinu, posebice majku, a to je povezano s načinom na koji majka ispunjava njegove potrebe te načinom na koji se odnosi prema njemu.

Zahvaljujući tome, dijete će svijet doživljavati kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto. Tako, na osnovi dojmova koje ponese iz prve godine života, određuje se, među ostalim, i to hoće li biti optimist ili pesimist. Drugim riječima, vi od samog početka utječete ne samo na razvoj i brzinu usvajanja novih vještina nego i na buduće osobine koje će dijete imati kao odrasla osoba. Ovaj podatak posebno je značajan za period ranog djetinjstva jer se upravo u prvih nekoliko godina života razvija najveći postotak mogućnosti mozga.

Dijete kao učenik. Prva djetetova učionica, još prije rođenja, mamin je trbuh, a prvi je učitelj upravo mama ili tata. Kad se rodi, dijete gleda u vas, kopira vaš način komunikacije, preuzima vaše modele ponašanja… Vi, pak, svojim pristupom prema njemu, uvjetima u kojima odrasta, genima (ne samo fizičkim nego i emotivnim) koje ste mu prenijeli značajno doprinosite tome da ono postane osoba s točno određenim karakteristikama.

Dijete kao učitelj. Većina roditelja teško prihvaća da i oni nešto mogu naučiti od svoje djece. Ipak, činjenica je da su djeca u mnogo čemu superiornija od svojih roditelja. Njihova najočitija premoć (ali nikako ne i jedina) vidi se u internetskoj komunikaciji, tehničkoj inteligenciji koja se podrazumijeva već samim time što je sastavni dio života djeteta od njegova rođenja.

Zašto je zajedničko odrastanje vas i vašeg djeteta toliko važno? Suvremene generacije brže misle, imaju drugačiji oblik pažnje, radoznalije su, njihovo poštovanje mora se zaslužiti jer se ne podrazumijeva samo po sebi. Ove osobine zahtijevaju potpuno nov roditeljski pristup. To ne znači da u ovom međusobnom procesu odgoja i učenja ne postoje kazne i nagrade te uspostavljanje granica ponašanja. One postoje, ali se do takvog poželjnog dječjeg ponašanja dolazi na drugačiji način. Kazne su uzročno-posljedično oblikovanje ponašanja, a komunikacija je argumentirana. Upravo zato i neki drugi, do sada uobičajeni postulati odgoja sada imaju novo značenje. Na primjer:

Ambicioznost. U svjetlu zajedničkog odrastanja u kojem vi učite dijete, ali ste svjesni da i vi mnogo toga učite od njega, ambicioznost podrazumijeva drugačije sustave vrijednosti. Naime, donedavno su roditeljske ambicije uvijek bile usmjerene samo na školska postignuća i ocjene. U zajedničkom odrastanju, roditelji su prepoznali važnost i drugih osobina i uloga. Sada pokušavaju naučiti svoje dijete da bude dobar prijatelj ili da ima smisao za humor ili da zna samostalno donositi odluke. Također, ambicija se može usmjeriti na sebe. Pokušavate li vi postati roditelj s najviše kreativnih igara za dijete? Onaj koji je usavršio umijeće komunikacije?

Dosljednost. Desetljećima unatrag pedagozi i dječji psiholozi govorili su o važnosti dosljednosti u odnosu prema djeci. Biti u svakom trenutku dosljedan zvuči primamljivo, a već je na prvi pogled jasno da ako dajemo jasne instrukcije svojoj djeci, kad smo dosljedni u njihovom provođenju (na primjer, prilikom uspostavljanja jasnih granica dopuštenog i nedopuštenog ponašanja), to može imati samo pozitivne efekte. Međutim, nitko nije dosljedan baš uvijek.

Vi ste dosljedni u većoj ili manjoj mjeri, baš kao što ste u većoj ili manjoj mjeri tvrdoglavi, nestrpljivi, osjetljivi. Ako ponekad promijenite neku svoju odluku, to ne mora značiti kako niste dosljedni, nego da imate sluha za potrebe svog djeteta. S druge strane, dosljednost nije uvijek dobra. Neke vaše odluke kojih se slijepo držite, ma koliko bili uvjereni u njihovu ispravnost, ne samo da ne moraju biti dobre za vašu djecu nego im mogu donijeti i mnogo boli i patnje. Stoga, umjesto inzistiranja na dosljednosti po svaku cijenu, radije pokušajte ostati otvoreni i spremni na dijalog.

Osvještavanje. Razmišljajte o sebi kao roditelju. Budite svjesni svojih riječi i ponašanja jer se oni odražavaju na vaše dijete i onda kad to ne želite. Ako se ponašate na jedan način, a vaše riječi govore nešto drugo, dijete nepogrešivo imitira vaše ponašanje, a ne vaše riječi.

Danas se većina teoretičara, psihologa, pedagoga i, što je najvažnije, roditelja slaže u sljedećem: omogućite li svom djetetu maksimalnu ljubav, razumijevanje i podršku, uspijete li u njemu formirati osjećanje doma, sigurnosti, povjerenja i topline, dopustite li mu da u određenom trenutku bude samostalno, a da zauvijek budete bliski i povezani, vi i vaše dijete na dobrom ste putu zajedničkog odrastanja, međusobnog odgoja i obostranog uspjeha.