Mislimo da je samo danas tako, i samo nama...

U današnje vrijeme interneta, nevjerojatno brzih izmjena obavijesti i poruka, u svijetu koji svakodnevno nudi nepregledno mnoštvo informacija koje, čak i kad su nebitne, satima zaokupljaju našu pažnju, u svijetu koji ljudski intelekt obasipa pozivima na zabave i zaokupljenosti kojima se teško oduprijeti, u tom svijetu ne izgleda neobično ako čovjek, okrenut prema vanjskim izvorima i izazovima, zaboravi da je u svem tom šarenilu zapravo važan on sam.

Često čujemo ili se i sami žalimo da su mladi ljudi izgubljeni, kako su previše i prečesto u virtualnom svijetu u kojem zaboravljaju sebe, a postoji i velik broj psiholoških poremećaja koji su nastali upravo zbog pretjerane okrenutosti raznim medijima zbog kojih su izgubili vezu sa sobom, svojom vitalnošću i životnom energijom... Vjerujemo da je tužna sudbina izgubljenosti današnjeg čovjeka nastala zbog mnoštva vanjskih poticaja koji u suvremenom svijetu postoje i uvjereni smo da su ljudi nekad živjeli mirnijim životom i bili puno bliži sebi i svojem unutarnjem biću...

Potraga za samim sobom

Stoga će mnoge vjerojatno iznenaditi činjenica da je već u dvanaestom stoljeću, kad je život bio mnogo sporiji, a ljudi naizgled mnogo mirniji i pribraniji, kineski zen učitelj Kakuan odlučio na simboličan način crtežima, pjesmama i komentarima prikazati čovjekovu odvojenost od vlastitog unutarnjeg bića, od unutarnje snage, vitalnosti i duhovne moći, kako bi ljudima pomogao da se svojoj unutarnjoj moći vrate.
Kakuan je prikazao čovjekovu potragu za samim sobom, a simbol čovjekova unutarnjeg bića postala je životinja koja oduševljava svojom divljinom, snagom i vitalnošću – bik.

I prije Kakuana, zen učitelji su crtežima prikazivali potragu čovjeka za bikom. No starije su slike prikazivale samo osam koraka u traženju i nalaženju unutarnje moći, a Kakuan je niz dopunio dvjema slikama. Svakoj slici dodao je i poetski tekst kojim je pjesnički izrazio čovjekovu odvojenost od svog unutarnjeg bića i potragu za njim te je svakom poetskom tekstu dodao još i prozni komentar kako bi objasnio sve korake čovjekove potrage za svojim bićem, te ostvarenjem vlastite spiritualne snage i moći koju su zen budisti zvali prosvjetljenjem.

Bik – simbol čovjekove spiritualnosti

Bik je snažna životinja, divlja, neobuzdana i slobodna. Simbolizira naše snažno i prekrasno unutarnje biće. Bik je skriven u nama, ali smo nesvjesni njegova postojanja. On je naša golema unutarnja snaga koju trebamo upoznati, osvijestiti, posvojiti. Mi nismo svjesni svoje duhovne moći i zato krećemo u potragu za njom. Čini nam se da je ona izvan nas, tražimo je posvud. No kamo god krenemo, zapravo idemo u potragu za onim što je skriveno u nama, za golemom snagom svoga bića... Prva Kakuanova slika, pjesma i komentar govore o počecima potrage za bikom.

1. U potrazi za bikom

Na pašnjacima ovoga svijeta
ja bez kraja guram u stranu
visoke trave u potrazi za bikom.
Slijedeći bezimene rijeke
izgubljen na putovima
koji vode u unutrašnjost dalekih planina,
moja se snaga gubi i vitalnost je iscrpljena.
Ja ne mogu naći bika.
Jedino što čujem je zrikanje zrikavaca noću u šumi.

Komentar: Bik nikad nije bio izgubljen. Zašto uopće postoji potreba za potragom? Samo zbog odvojenosti od svoje prave prirode ne uspijevam ga pronaći. U zbrci osjećaja, gubim čak i njegove tragove. Daleko od doma, vidim mnoga raskrižja, ali ja ne znam koji je pravi put. Pohlepa i strah, dobro i loše, zapliću me.

Pjesničkim slikama Kakuan nam kazuje da potraga za sobom počinje u trenutku kad smo iscrpljeni, kad svoje biće (bika) ne vidimo i ne osjećamo. U trenutku kad shvatimo da smo odvojeni od svoje unutarnje snage, počinjemo je tražiti.

U komentaru Kakuan objašnjava zašto čovjek uopće kreće u potragu. On naglašava da je vanjska potraga istinski nepotrebna jer bik nikad nije ni bio izgubljen. Naše unutarnje biće zapravo je oduvijek i zauvijek u nama, ne možemo ga istinski izgubiti, ono je dio nas, ali mi ga ne prepoznajemo, nismo svjesni njegova postojanja. Odvojili smo se od njega i zapleli se u šumu vlastitih misli, predodžbi, strahova, pohlepa... Sve nas to odvaja od naše božanske unutarnjosti, od naše goleme snage – od bika. I zato krećemo u potragu. Želimo pronaći bika, želimo pronaći i posvojiti svoju vlastitu unutarnju snagu...


Drugi korak potrage Kakuan naziva Otkrivanje tragova, zatim slijede Opažanje bika, Hvatanje bika i Kroćenje bika.

Na pjesnički način u svakom koraku potrage Kakuan prati čovjekov razvoj – kako tražilac polako otkriva tragove onoga što mu priječi da upozna svoju pravu prirodu i kako postupno sve bolje prepoznaje ono što ne pripada prirodi unutarnjeg bića, a to su njegove vlastite misli, pohlepe, ljubomore, zavisti, predrasude..., tako sve jasnije razaznaje siluetu bika – prvo njegove noge, zatim prekrasnu glavu... Dakle, polako i na trenutke dobiva uvide što on kao ljudsko biće uistinu jest, što je njegov istinski smisao. Konačno susreće bika i ovladava njegovom snagom.

PageBreak

5. Kroćenje bika

Bič i konop su neophodni,
inače bi on mogao pogrešno skrenuti
nekim prašnjavim putom.
Kada ga se dobro uvježba,
on postaje prirodno nježan.
Tada se bez prisile
pokorava svome gospodaru.

Komentar: Kada se pojavi jedna misao, druga je odmah slijedi. Kada prva misao proizađe iz prosvjetljenja, sve su sljedeće misli istinite. Kroz tlapnju pojedinac sve čini neistinitim. Tlapnja nije uzrokovana objektivnošću; ona je rezultat subjektivnosti. Čvrsto drži nosni prsten i ne dopusti nijednu sumnju.

Naša unutarnja snaga je divlja, neukroćena, slobodna i neobuzdana. Što je potrebno da se njome ovlada? Tko je onaj kome ona treba služiti? Naša svijest jedina ima veću moć od snažnog bika naše prirode, naša svijest jedina može prepoznati što je istina, a što su naša vlastita zavaravanja. Naša unutarnja snaga pokorava se jedino svijesti – unutarnjem svjetlu koje nas, usprkos vlastitim zabludama, vodi prema istini, ali samo onda kada to istinski želimo, kada smo posvećeni potrazi. Tek kada cijelim svojim bićem čeznemo za istinom, kada žudimo za njom kao za zrakom koji udišemo, tek tada ćemo imati snagu da ukrotimo svog bika.

Osho o petom koraku - kroćenju bika

Poznati indijski mistik Osho Rajneesh rekao je o Kakuanovu 5. tekstu:
„U početku će potraga za istinom biti teška i naporna jer ako se samo malo opustiš, um se odmah okrene starim navikama, predrasudama i obrascima. Zato stvarno moraš biti vrlo određen...

Čuo sam divnu priču o sufijskom mistiku baba-sheikhu Faridu. Jednom je neki mladić došao do Farida, a Farid se kupao u rijeci Ganges. Mladić ga je upitao kako da nađe Boga. Baba sheikh Farid ga je uhvatio, odvukao ga u vodu i, kada su bili dovoljno duboko, gurnuo mu je glavu pod vodu. Mladić se gotovo udavio prije nego što ga je sveti čovjek pustio.
‘Zašto si to napravio?’ zavapio je u nevjerici.
‘Kada budeš čeznuo za Bogom toliko koliko si želio doći do zraka dok si bio pod vodom“, odgovorio je baba shaikh Farid, ‘tada ćeš ga pronaći!’
Želja treba postati toliko snažna da ćeš staviti na kocku sve što imaš. Strast za potragom treba biti toliko snažna da te ni jedna jedina sumnja ne može učiniti neodlučnim. Upravo će ti taj intenzitet donijeti istinu. To se može dogoditi u jednom jedinom trenutku, ali tvoja unutarnja vatra mora postati totalna.” Ako tražilac izdrži tražeći istinu o sebi i u svojoj potrazi ostane totalan, on će ukrotiti bika i na njemu će se jednoga dana vratiti kući.

6. Jašući bika kući

Popevši se na bika,
polagano se vraćam kući.
Glas moje frule odzvanja kroz večer.
Dajući takt ritmičkoj harmoniji udarcima ruku,
ja usmjeravam beskonačni ritam.
Tko god čuje ovu melodiju, priključit će mi se.

Komentar: Borba je završena; dobiveno i izgubljeno su izjednačeni. Ja pjevam pjesmu seoskog šumara i sviram dječje napjeve. Jašući bika, ja gledam oblake iznad sebe. Idem naprijed, bez obzira na to želi li me tko pozvati natrag.

Ako si svladao bika i na njemu bezbrižno jašeš kući, ti si postao učitelj mnogima, a Kakuan kaže da će te mnogi tada slijediti.
Osho Rajneesh dopunjava Kakuanov pjesnički tekst:

„Tako su se milijuni priključili Buddhi, Isusu, Krišni – njihova su pjesma, blaženstvo i zanos zarazni. Kad ih jednom čuješ, ne možeš ništa drugo učiniti nego im se pridružiti. Zato se mnogi ljudi boje slušati, boje se doći u kontakt s nekim tko može promijeniti njihov smjer, njihov život... Na Istoku to zovemo satsang. To znači: biti u prisutnosti učitelja, u skladu s učiteljem, u istom prostoru s njim. Učitelj je tu, a ti jednostavno sjediš uz njega i ne činiš ništa. Ali malo-pomalo upijaš ozračje, okruženje. Malo-pomalo učiteljeva te energija  počinje preplavljivati i ti postaneš otvoren za to. Ti se malo-pomalo opuštaš i ne opireš se, ne boriš se, i počinješ kušati, mirisati nešto nepoznato – okus, miomiris. Što ga više kušaš, to se javlja više povjerenja.

Samim bivanjem u prisutnosti prosvijetljenog čovjeka otvaraju se neizmjerne mogućnosti, tvoje unutarnje snage počinju djelovati, raditi. To je dijeljenje pjesme, dijeljenje plesa, dijeljenje slavlja.“

Sedmi korak u Kakuanovu nizu nosi naziv Bik je nadiđen, a osmi korak bio je posljednji u starom nizu crteža.


8. Oboje, i bik i sebstvo, su nadiđeni

Bič, konop, osoba i bik –
sve se stapa u ništa.
Ova nebesa su toliko prostrana,
nijedna poruka ih ne može okaljati.
Kako može jedna snježna pahulja opstati
u bijesnoj vatri?
Ovdje su tragovi patrijarha.

Komentar: Mediokritet je nestao. Um je čist od ograničenja. Ne tražim stanje prosvjetljenja, ni ne ostajem tamo gdje prosvijetljenost ne postoji. Otkad se ne zadržavam ni u jednom stanju, oči me ne mogu vidjeti. Da i stotine ptica pospu moj put cvijećem, takva bi slava bila beznačajna.

Ovaj korak prikazivao se crtežom praznog kruga koji simbolizira nestanak svih razlika i potpuno sjedinjenje i stapanje pojedinca s Cjelinom. Ovaj korak znači nestajanje pojedinačne volje jer pojedinac postaje dio Cjeline prihvaćajući sve što u Egzistenciji postoji baš onakvo kakvo jest. Ne čini razliku između stvari, ljudi i pojava, za njega sve ima jednaku vrijednost i sve je jednako čisto. Ne postoji više ništa čemu teži i ne postoji nijedna nagrada koja ga može privući svojim sjajem. Stopljen s Cjelinom, on je dostigao savršenstvo Cjeline. To je ono što se na Istoku naziva prosvjetljenjem i do Kakuana to je bio posljednji korak u spiritualnom razvoju pojedinca. Međutim, Kakuan je niz dopunio...

Dva važna crteža kojima je dopunio niz...

Dva crteža kojima je Kakuan dopunio stariji niz crteža promijenila su usmjerenje zen učenja nakon njega. Do Kakuana, crteži i učenja zen majstora govorili su da je krajnji cilj života pojedinca prosvjetljenje – doživljaj jedinstva s Cjelinom, stapanje i potpuno nestajanje individue u Božanskom. No Kakuan je, nakon prosvjetljenja koje je simbolički prikazano crtežom praznoga kruga na osmoj slici, dodao još dvije slike, još dva pjesnička teksta i komentara – Vraćanje k izvoru i U svijetu.

O njegovoj dopuni veliki indijski mistik 20. st. Osho Rajneesh rekao je: „Posljednje dvije slike vraćaju tražioca natrag u svijet, i tu je Kakuan učinio golem doprinos: tražilac se vraća na tržnicu, i ne samo to – on se vraća s bocom božjeg vina, opijen božanskim, kako bi i drugi postali opijeni jer ima toliko mnogo žednih koji traže, koji se spotiču na svom putu i koji su u dubokoj tami. On se vraća u svijet zbog sućuti, kako bi pomogao drugim putnicima da i oni stignu. On je postao prosvijetljen i sada pomaže drugima da dođu do istoga cilja. A svatko traži isti cilj.

Praznina i potpunost Cjeline je prekrasna, ali u njoj nešto nedostaje.
Ako ne možeš plakati, ako ti ne dolaze suze na oči zbog drugih koji se spotiču na putu, tvoja meditacija na neki način još nije religiozna.

Stablo je postalo zeleno, zdravo, ono izgleda prekrasno, ali drvo bez cvjetova nije ispunjenje. Stablo mora procvasti i prepustiti svoj miomiris vjetrovima kako bi ga odnijeli sve do samog kraja egzistencije.

Buddha je rekao da postoje dvije mogućnosti kada se pojedinac prosvijetli.
Može postati arhat, kao izvor vode, ali bez valova, na neki način statičan.
Ili postaje bodhisatva, rijeka koja teče, onaj koji pomaže drugima i dijeli s njima svoju ekstazu.“

10. U svijetu

Bos i gol do pojasa,
ja se miješam s ljudima ovoga svijeta.
Moja je odjeća poderana i pokrivena prašinom,
a ja sam vazda blažen.
Ja ne koristim čaroliju da bih proširio svoj život;
sada, ispred mene, stabla postaju živa.

Komentar: Unutar mojih vrata, ni tisuće mudraca me ne poznaju. Ljepota moga vrta je nevidljiva. Ja idem na tržnicu sa svojom bocom, a kući se vraćam sa svojim štapom. Posjećujem vinariju i tržnicu i koga god pogledam, postaje prosvijetljen.

Prekrasna deseta pjesma koja govori o blaženosti prosvijetljena čovjeka nadopunjena je komentarom u kojem on govori da koga god pogleda postaje prosvijetljen – ne zato što ga on čarolijom učini takvim, nego zato što smo zapravo od početka, oduvijek, svi prosvijetljeni i blaženi, samo toga nismo svjesni. Toga je svjestan onaj tko je završio svoju potragu i tko je pronašao, ukrotio i posvojio bika – onaj koji je postao svjestan svoje božanske prirode – on prepoznaje božansko u svemu i svima oko sebe.

Stoga, krenite u potragu za bikom što prije! Kada ga pronađete i posvojite, otkrit ćete da je, osim vas, i cijeli svijet božanstven.