Ova priča koja potječe iz 12. stoljeća govori o čovjekovoj bezvremenskoj potrazi - za vlastitim bićem, za svojom snagom, svjetlošću i smislom. Zen učitelji ovu su moćnu unutarnju energiju prikazivali kao bika i dali nam upute kako ...
Mislimo da je samo danas tako, i samo nama...
U današnje vrijeme interneta, nevjerojatno brzih izmjena obavijesti i poruka, u svijetu koji svakodnevno nudi nepregledno mnoštvo informacija koje, čak i kad su nebitne, satima zaokupljaju našu pažnju, u svijetu koji ljudski intelekt obasipa pozivima na zabave i zaokupljenosti kojima se teško oduprijeti, u tom svijetu ne izgleda neobično ako čovjek, okrenut prema vanjskim izvorima i izazovima, zaboravi da je u svem tom šarenilu zapravo važan on sam.
Često čujemo ili se i sami žalimo da su mladi ljudi izgubljeni, kako su previše i prečesto u virtualnom svijetu u kojem zaboravljaju sebe, a postoji i velik broj psiholoških poremećaja koji su nastali upravo zbog pretjerane okrenutosti raznim medijima zbog kojih su izgubili vezu sa sobom, svojom vitalnošću i životnom energijom... Vjerujemo da je tužna sudbina izgubljenosti današnjeg čovjeka nastala zbog mnoštva vanjskih poticaja koji u suvremenom svijetu postoje i uvjereni smo da su ljudi nekad živjeli mirnijim životom i bili puno bliži sebi i svojem unutarnjem biću...
Potraga za samim sobom
Stoga će mnoge vjerojatno iznenaditi činjenica da je već u dvanaestom stoljeću, kad je život bio mnogo sporiji, a ljudi naizgled mnogo mirniji i pribraniji, kineski zen učitelj Kakuan odlučio na simboličan način crtežima, pjesmama i komentarima prikazati čovjekovu odvojenost od vlastitog unutarnjeg bića, od unutarnje snage, vitalnosti i duhovne moći, kako bi ljudima pomogao da se svojoj unutarnjoj moći vrate.
Kakuan je prikazao čovjekovu potragu za samim sobom, a simbol čovjekova unutarnjeg bića postala je životinja koja oduševljava svojom divljinom, snagom i vitalnošću – bik.
I prije Kakuana, zen učitelji su crtežima prikazivali potragu čovjeka za bikom. No starije su slike prikazivale samo osam koraka u traženju i nalaženju unutarnje moći, a Kakuan je niz dopunio dvjema slikama. Svakoj slici dodao je i poetski tekst kojim je pjesnički izrazio čovjekovu odvojenost od svog unutarnjeg bića i potragu za njim te je svakom poetskom tekstu dodao još i prozni komentar kako bi objasnio sve korake čovjekove potrage za svojim bićem, te ostvarenjem vlastite spiritualne snage i moći koju su zen budisti zvali prosvjetljenjem.
Bik – simbol čovjekove spiritualnosti
Bik je snažna životinja, divlja, neobuzdana i slobodna. Simbolizira naše snažno i prekrasno unutarnje biće. Bik je skriven u nama, ali smo nesvjesni njegova postojanja. On je naša golema unutarnja snaga koju trebamo upoznati, osvijestiti, posvojiti. Mi nismo svjesni svoje duhovne moći i zato krećemo u potragu za njom. Čini nam se da je ona izvan nas, tražimo je posvud. No kamo god krenemo, zapravo idemo u potragu za onim što je skriveno u nama, za golemom snagom svoga bića... Prva Kakuanova slika, pjesma i komentar govore o počecima potrage za bikom.
1. U potrazi za bikom
Na pašnjacima ovoga svijeta
ja bez kraja guram u stranu
visoke trave u potrazi za bikom.
Slijedeći bezimene rijeke
izgubljen na putovima
koji vode u unutrašnjost dalekih planina,
moja se snaga gubi i vitalnost je iscrpljena.
Ja ne mogu naći bika.
Jedino što čujem je zrikanje zrikavaca noću u šumi.
Komentar: Bik nikad nije bio izgubljen. Zašto uopće postoji potreba za potragom? Samo zbog odvojenosti od svoje prave prirode ne uspijevam ga pronaći. U zbrci osjećaja, gubim čak i njegove tragove. Daleko od doma, vidim mnoga raskrižja, ali ja ne znam koji je pravi put. Pohlepa i strah, dobro i loše, zapliću me.
Pjesničkim slikama Kakuan nam kazuje da potraga za sobom počinje u trenutku kad smo iscrpljeni, kad svoje biće (bika) ne vidimo i ne osjećamo. U trenutku kad shvatimo da smo odvojeni od svoje unutarnje snage, počinjemo je tražiti.
U komentaru Kakuan objašnjava zašto čovjek uopće kreće u potragu. On naglašava da je vanjska potraga istinski nepotrebna jer bik nikad nije ni bio izgubljen. Naše unutarnje biće zapravo je oduvijek i zauvijek u nama, ne možemo ga istinski izgubiti, ono je dio nas, ali mi ga ne prepoznajemo, nismo svjesni njegova postojanja. Odvojili smo se od njega i zapleli se u šumu vlastitih misli, predodžbi, strahova, pohlepa... Sve nas to odvaja od naše božanske unutarnjosti, od naše goleme snage – od bika. I zato krećemo u potragu. Želimo pronaći bika, želimo pronaći i posvojiti svoju vlastitu unutarnju snagu...
Drugi korak potrage Kakuan naziva Otkrivanje tragova, zatim slijede Opažanje bika, Hvatanje bika i Kroćenje bika.
Na pjesnički način u svakom koraku potrage Kakuan prati čovjekov razvoj – kako tražilac polako otkriva tragove onoga što mu priječi da upozna svoju pravu prirodu i kako postupno sve bolje prepoznaje ono što ne pripada prirodi unutarnjeg bića, a to su njegove vlastite misli, pohlepe, ljubomore, zavisti, predrasude..., tako sve jasnije razaznaje siluetu bika – prvo njegove noge, zatim prekrasnu glavu... Dakle, polako i na trenutke dobiva uvide što on kao ljudsko biće uistinu jest, što je njegov istinski smisao. Konačno susreće bika i ovladava njegovom snagom.
