Khalil Gibran: Užitak je hvalospjev slobodi...

Užitak je hvalospjev slobodi,
Ali nije sloboda.
On je cvjetanje vaših čežnja,
Ali nije njihov plod.
On je dubina što zove u visinu,
Ali nije ni dubina ni visina.
On je zatočenik što uzima krila,
Ali nije prostor što ga obujima.
Da, odista, užitak je hvalospjev slobodi.
I rado bih da ga pjevate iz puna srca; ipak, ne bih da izgubite srca svoja pjevajući.

Ipak, ako im godi da se žale, neka im godi.
A ima ih među vama koji nisu ni mladi da traže ni stari da se sjećaju;
I iz straha od traženja i sjećanja, izbjegavaju sve užitke, da ne bi zapustili duh ili ga povrijedili.
Ali je čak i u njihovu odustajanju užitak.
I tako, oni, također, nalaze blago iako kopaju korijenje drhtavim rukama.

Ali, recite mi: tko može povrijediti duh?
Zar slavuj može povrijediti tišinu noći, ili krijesnica zvijezde?
I zar vaš oganj ili vaš dim smeta vjetru?
Zar mislite da je duh mirna lokva koju možete uznemiriti štapom?
Često, poričući svoj užitak, samo spremate žudnju u skrovišta svoga bića.
Tko zna da li nas ono što propustimo danas ne čeka sutra?
Čak i tijelo vaše poznaje nasljeđe i njegovu pravičnu potrebu i neće da bude prevareno.
A tijelo je harfa dušina,
I vaše je da iz nje izmamite ili slatku glazbu ili zbrkane zvuke.

I sad pitate u srcu: “Kako da razlikujemo ono što je dobro u užitku od onoga što nije dobro?“
Otiđite u svoja polja i svoje vrtove, i naučit ćete da je užitak pčelin da skuplja med s cvijeta,
Ali je i užitak cvijeta da pčeli daje med,
Jer, pčeli je cvijet vrelo života,
A cvijetu je pčela glasnik ljubavi,
A oboma, pčeli i cvijetu, pružanje i primanje užitka jest potreba i zanos.
Budite u svojim užicima poput cvjetova i pčela.