Zima se bori da suvereno vlada, ali na kraju biva primorana prihvatiti pobjedu proljeća, koje sa sobom donosi cvijeće i radost.
Ljeto želi zauvijek produžiti svoje dane, jer je uvjereno da toplina donosi dobrobit zemlji, ali na kraju prihvaća dolazak jeseni, koja će omogućiti zemlji da se odmori.
Gazela jede travu, a nju će pojesti lav. Nije stvar u tome tko je jači, već u tome kako nam Bog pokazuje ciklus smrti i uskrsnuća.
A u tom ciklusu nema pobjednika ni poraženih: samo razdoblja kroz koja moramo proći. Kada ljudsko srce to shvati, slobodno je i bez razmišljanja prihvaća teške trenutke i ne dozvoljava trenucima slave da ga prevare.
I jedni i drugi će proći. Zamijenit će jedni druge. A ciklus će se nastaviti sve dok se ne oslobodimo tijela i susretnemo s Božanskom Energijom.
Stoga, kada se borac nađe u areni bilo zato što je tako sam izabrao, ili ga je nedokučiva sudbina tu postavila, neka njegov duh bude radostan u borbi koja mu predstoji. Ako sačuva dostojanstvo i čast, može izgubiti bitku, ali nikada neće biti poražen, jer će mu duša ostati netaknuta.
I neće kriviti nikoga zbog onog što mu se događa. Još otkad je prvi put volio i bio odbijen, shvatio je da to nije uništilo njegovu sposobnost da voli.
Ono što vrijedi u ljubavi, vrijedi i u ratu.
Izvor: paulocoelhoblog.com
