Prehlada – prilika za vježbanje meditacije i suosjećanja?

Kratak uvid u bolest i patnju

Imamo dopuštenje prepustiti se onome što jest

Kako meditirati kad se zbog prehlade osjećamo loše, kada nam glava "puca", a zbog začepljena nosa i sinusa otežano dišemo? Millerov je savjet ono što tibetanski budisti nazivaju prirodnom meditacijom – ne činiti apsolutno ništa. "Kad ne činite apsolutno ništa, bogatstvo sadašnjeg trenutka – jednostavno takvo kakvo jest – može se otkriti." Kad smo bolesni, čini nam se nemogućim išta učiniti.

"Imate dopuštenje prepustiti se onome što jest, upravo ovdje i upravo sada. Više je nego OK prepustiti se stvarnom stanju svoga tijela i njegovim potrebama: potrebom za odmorom, snom i brigom o sebi. To je prakticiranje." Eiger pak kaže da su za potrebe meditacije misli tipa "uh, kako mi je loše" i sl. poput bilo kojih drugih misli. "Zamijetite ih, pustite da odu i vratite se dahu. A što se tiče tjelesnih simptoma, hranite se dobro, pijte mnogo tekućine i odmarajte se!"  

Naše tijelo kao ulaz za suosjećanje

Tegobe koje osjećamo kad smo prehlađeni, dodaje Miller, podsjetnik su da to nisu samo naši simptomi, da se tako osjećaju i mnogi drugi ljudi. "S tom mišlju dolazi prirodno suosjećanje, ono koje nije prisilno, s mnogima koji su također bili, jesu ili će biti prehlađeni. Ne trebamo pokušati razumjeti kako se oni osjećaju. Mi znamo kako se oni osjećaju jer nas to uči naše tijelo.

Kad imamo lakšu bolest kao što je prehlada, ona nas upućuje kako je naše tijelo ulaz za suosjećanje i prema sebi i prema drugima." Starost, bolest i smrt neizbježne su činjenice, dodaje Eiger, i jedini izbor koji imamo jest istražiti stanje u kojem smo, strpljivo, nježno i radoznalo. "Istraživanje je samo po sebi suosjećanje."

Podsjeća nas na vrijeme...

Čak i lakša bolest kao što je prehlada neke će potaknuti da razmisle o vlastitoj smrtnosti. Jer, ona je pokazala da je tjelesno zdravlje i blagostanje nešto promjenljivo, da ćemo se, bez obzira na to što smo većinu života zdravi i u dobroj formi, suočiti s bolesti te, na posljetku, sa smrću.

"Kad se to dogodi, hoću li biti spreman? Što ako se bolest pokaže kobnom? Jesam li postigao ono što sam želio u ovom životu? Mislim da je bolje da o tim pitanjima razmišljam sada nego na samrtnoj postelji", kaže Miller i ističe: "Nakon što se oporavim od lakše bolesti, često primijetim da sam fokusiraniji i motiviraniji – jer me bolest podsjetila koliko mi je malo vremena ostalo."