Priča o siromašnom Howardu
Siromašni mladić Howard Kelly prodavao je robu, hodajući od vrata do vrata, da bi zaradio za svoje školovanje. Jednom je, umoran i jako gladan, odlučio zamoliti za malo hrane na vratima neke kuće. Ipak, kad mu je mlada i vrlo lijepa žena otvorila vrata, posramio se i, umjesto da zatraži malo hrane, zatražio je samo čašu vode.
Mladoj se ženi, vidjevši ga, učini da je gladan i umjesto vode, dade mu veliku čašu mlijeka. On prihvati mlijeko i vrlo brzo ga popi te upita ženu koliko je dužan. „Majka nas je učila da se ljubaznost ne naplaćuje“, žena mu odgovori. „Onda, od srca vam hvala“, reče mladić. Mladić se, odlazeći od te kuće, nije samo osjećao fizički jačim, već je i vjera u Boga i čovjeka u njemu također ojačala, a bio je prije toga spreman odustati i sve napustiti.
Mnogo godina poslije ta se žena jako razboljela. Lokalni liječnici bili su nemoćni pa su je uputili u veliki grad gdje su postojali specijalisti koji su mogli proučiti rijetku bolest od koje je bolovala. Dr. Howard Kelly, tada najveća zvijezda i stručnjak, također je pozvan, mada su mnogi vjerovali da se neće odazvati budući da je bilo gotovo nemoguće do njega doći.
Kad je čuo ime grada iz kojeg bolesnica dolazi, čudno je svjetlo obasjalo doktorove oči. Odmah je ustao i otišao do bolnice gdje je bila smještena u želji da je vidi. Prepoznao ju je odmah. Vratio se u sobu za konzultacije odlučan da pruži sve od sebe kako bi joj spasio život. Od tog dana obratio je posebnu pozornost na njezin slučaj.
Nakon duge borbe bitka je dobivena. Dr. Kelly je zatražio od financijske službe da mu dostavi konačni obračun za njezino liječenje, na odobrenje. Kad je dobio račun, pogledao ga je i dopisao nešto na dnu računa te ga poslao pacijentici.
Kad je žena dobila račun, plašila se otvoriti kuvertu – čula je da je najskuplji liječnik bio zadužen za njeno liječenje i bila je sigurna da će ga morati plaćati do kraja života.
Ipak, pogledala je račun, a ono što je bilo napisano na dnu računa privuklo je njezinu pažnju. Pisalo je: „Plaćeno u potpunosti jednom davnom čašom mlijeka” uz potpis: dr. Howard Kelly.
Pet vrsta ljudi
Velika je istina da ljudi žive kao da nikad neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli. Kažu da iz života nitko ne izlazi živ, ali da svako živi na drugačiji način. Kad je riječ o odnosu prema životu, istinski vjerujem da postoji pet vrsta ljudi.
Prvi su oni koji jednostavno egzistiraju. Ove osobe kao da čekaju da im život prođe, ne pokazuju zanimanje ni za čim vrijednim osim za bazičnim, primordijalnim funkcijama.
Drugi su oni koji preživljavaju. Ovakvih je danas možda i najviše. Zarobljene u problemima svakodnevice, ove osobe poput kletve uvijek i iznova ponavljaju jednu te istu mantru „Što ćeš, mora se živjeti“. Žive dan za danom i uglavnom su nezadovoljne ili u drugima traže razloge svog neuspjeha.
Treći su oni koje život potroši umjesto da oni troše život.
Četvrti su oni koji proživljavaju život. Preživiš ili proživiš – razlika je u jednom slovu, a tako je velika! Nije li to interesantno?! Ovo su ljudi koji žive život u punom smislu te riječi, trude se maksimalno iskoristiti onih svih 86.400 sekundi koje banka života neumoljivo dijeli svakog dana. Ovi ljudi uživaju u malim stvarima, koncentriraju se više na ono što imaju, a manje na ono što nemaju, na život gledaju kao na dar koji treba maksimalno iskoristiti u svakom smislu te riječi. Pozitivni su, puni energije, uvijek u pokretu, rade na više stvari istovremeno, brinu se o sebi u svakom smislu te riječi, izlaze i druže se kao da sutra ne postoji.
Nadživjeti život
No, postoji i peta vrsta. To su oni rijetki koji uspiju nadživjeti život. Ovo su ljudi koji su umrli prije smrti, to su oni koji su svjesni da život nije samo dar nego i jedinstvena prilika da se uradi nešto duboko i značajno, što će ostaviti trag i nastaviti živjeti kad nas više ne bude. Ove su osobe, baš kao u gore navedenoj priči, svjesne da je njihovo samo ono što daju i istovremeno vjeruju da je sreća jedina stvar koja se multiplicira kad se dijeli.
Kažu da je jedina svrha života život sa svrhom. Misija nije ništa drugo nego izjava o svrsi postojanja. Kad kažemo da netko ima misiju, onda govorimo o nekome tko je davno dao odgovor na svoje „zašto“ i koga je upravo zbog toga, unatoč svim svakodnevnim poteškoćama, teško skrenuti s puta kojim je krenuo.
Život je suviše kratak da bi bio sitan. Da bismo ga živjeli u punom smislu te riječi, i eventualno nadživjeli, moramo biti istinski svjesni da nećemo dobiti drugu šansu. Život nema reprizu.
Dva najvažnija dana u životu čovjeka
Dva najvažnija dana u životu svakoga čovjeka su dan kad se rodi i dan kad istinski spozna „zašto“ - zašto smo ustali jutros, zašto idemo na posao na koji idemo, zašto provodimo dane kako ih provodimo, zašto živimo, uostalom zašto čitamo ovu kolumnu i što ćemo uraditi nakon što je pročitamo?
Najbrži način da steknemo prijatelja jest da budemo prijatelj. Najbrži način da budemo sretni jest da nekog drugog usrećimo. Najjednostavniji način da nadživimo život jest da shvatimo kako je naše samo ono što dajemo.
Ako se slažete, znate što vam je činiti!
Više o dr. Kenanu Crnkiću doznajte na kenancrnkicacademy.com
.png)
.png)
