Crkva koja je zalutala
Dvanaesto i trinaesto stoljeće smatraju se razdobljem razvijenoga srednjega vijeka. Vrijeme je to u kojem katolička crkva i dalje ima golemu dominaciju u društvu, no polako se budi svijest građanstva i svjetovnih vladara. Uočavaju se sve mane Crkve i sve se glasnije o njima govori. Zalutala je ta crkva u preveliko bogatstvo koje je bilo u velikom nesrazmjeru s glađu koja je vladala zemljom (bilo je to vrijeme križarskih ratova!), zalutala je u mrak nemorala, prodavala je oprost grijeha i za novce darivala razne crkvene počasti.
Takvo je vrijeme iznjedrilo posve nove snage, nove mislioce i mistike, snažne duše koje će mijenjati poredak. Logično je da su se pojavili i drukčiji pravci koje je Crkva smatrala krivovjernima (katari, gnostici, valdenzi, bogumili…) i snažno se borila protiv njih, što je pak rezultiralo najmračnijim razdobljem crkvene povijesti: inkvizicijom. Crkvi su nužno bili potrebni ljudi koji će vratiti narod u njezino okrilje, vratiti narodu vjeru u kršćanski nauk. Tu je veliku ulogu odigrao red Male braće Franje Asiškoga koji se, zavjetom na život u siromaštvu, uvelike približio običnome puku.
Jedan poseban čovjek i njegov posebni put
Tragovima ovoga reda, 1221. godine je počeo kročiti jedan doista poseban čovjek, rođen 1195. godine u Lisabonu, u plemićkoj obitelji, s krsnim imenom Fernando. Kad je odrastao, zaređen je za svećenika i u početku je izučavao Bibliju u samostanu Svetog križa u Coimbri, u Portugalu, gdje je stekao golemo teološko znanje. Posebnim je ljudima, međutim, predodređeno da kroče posebnim putevima, pa se tako i on sam suočio s onim jednim, sudbonosnim trenutkom koji mu je promijenio životnu putanju. Godine 1220. u Coimbri su bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara mučenika. Njihov život se duboko dojmio Fernanda i tu je donio odluku da se želi pridružiti redu Male braće.
Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu
Uzeo je ime Antun i pošao u misiju u Maroko. No, ubrzo se morao vratiti zbog bolesti. Godine 1221. je upoznao i samog Franju Asiškoga. Nakon što je neko vrijeme živio povučen u samostanu u blizini Forlija, opet se zbio čudesan trenutak kad je pozvan održati govor tijekom jednog svećenićkog ređenja. Tada su uočili da je Antun, osim što je vrlo obrazovan, i blagoslovljen nevjerojatnim govorničkim umijećem i to ga je predodredilo za propovjednika i čovjeka koji je ljude, u vrijeme velikih raskola, trebao vraćati na pravi put. Pozivao je vjernike da se odupru pohlepi, da se okrenu od materijalnoga što nudi svijet i ljude pretvara u ohole duše koje ne vide one pokraj sebe u nevolji. Pozivao je na velikodušnost i poniznost istovremeno. „Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu“, govorio je.
Propovijedao ribama koje su ga slušale iz vode
Antun je bio prvi franjevački učitelj teologije i de facto je udario temelje franjevačke teologije. S vremenom je postao provincijalni poglavar Male braće u Sjevernoj Italiji i posvuda je propovijedao.
I njega, kao i Franju Asiškoga, prate brojne priče o nevjerojatnim propovijedima i čudesima. Franjo je propovijedao pticama, a sveti Ante (kako ga zovu u našim krajevima) je propovijedao ribama. Tako legenda kaže da je došao propovijedati u Rimini, no lokalni su krivovjerci rastjerali puk. Ante je potom pošao na obalu i započeo propovijed ribama: „Čujte, o vi ribe, Riječ Božju što je ljudi odbijaju.“ Tada su se ribe, navodno, lijepo poredale, naprijed manje, straga veće i s glavama izvan vode slušale su propovijed.
Čudotvorac
Mnogo je ovakvih neobičnih priča povezano s ovim svecem, od propovijedi u Limogesu gdje se digla velika oluja, no ni kap kiše nije pala na njega i one koji su ga slušali, preko zgode s bačvom iz koje je isteklo vino i kojem je on naredio da se vrati u bačvu, do ponovnog uskrsavanja mrtvih, ili odriješivanja grijeha tako da se oni zapišu na papir, a s njihovim isčitavanjem na glas, slova padaju s papira. Svetome Antunu pripisivale su se moći i čudesa kakve je svojedobno prezentirao i sam Isus.
Neovisno o tome u kojoj mjeri su ovo dokazana čuda, sveti Ante je omiljen u katoličkome svijetu i mnogi tvrde da su im mnoge molitve bile uslišane. Na dan 13. lipnja u mnogim se crkvama katolici prisjećaju svetoga Ante i mole ga za zagovor na nebesima.
O vi bogati, neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost, te obilni spokoj neprolazne sitosti, propovijedao je sveti Antun Padovanski.
.png)
.png)
